Zadnja pošta Turska

Kolumna Damira Pilića – Slobodna Dalmacija, 21. lipnja, 2016.

Gledajući kako Erdogan ubrzano prostire ćilim za meku verziju Islamske Države, naši fundamentalisti gorko žale što Hrvatsku nisu uspjeli pretvoriti u svoju verziju Katoličke Države

Kažu upućeni da Tomislav Karamarko ovih dana slabo jede i spava. Navodno ne izlazi iz kuće i nikome se ne javlja na telefon: ni Mađarima, ni Rusima, ni Vasi Brkiću. Samo sjedi u naslonjaču pred televizorom, u krilu mu laptop i puna zdjela kokica od prekjučer: bulji u teletekst, pregledava portale i čeka informativne emisije na televiziji. Zoru dočekuje budan i apatičan: ne čuje prve pijetlove, ne čuje konzultantičine korake u hodniku, ne čuje jutarnju graju svijeta. Čuje samo jednu riječ: Erdogan.

Gleda Karamarko što radi Erdogan, i ne može vjerovati. Tako blizu, misli u sebi: bio sam tako blizu, a tako daleko…

Zatvorio se, vele, potpuno u sebe: tek ponekad ga obiđu najbliži drugovi, tehnički ministar obrazovanja Predrag Šustar i tehnički ministar kulture Zlatko Hasanbegović. Kad iziđu iz Karamarkovog stana, oba “tehničara” izgledaju potreseni i ne žele ni riječ zucnuti novinarskim ekipama koje dežuraju u dvorištu.

Valja razumjeti potresenost Karamarka i njegovih nekoć najbližih suradnika nad izvještajima koji stižu iz Turske, nakon što je tamošnji predsjednik Recep Tajjip Erdogan neuspjeli vojni udar iskoristio za provođenje spektakularne čistke turskog društva. Sve ono što su njih trojica planirali napraviti od Hrvatske je neslavno propalo, a sada još moraju gledati kako potpuno isti plan za Tursku – čak i s većim intenzitetom i razmjerima – u djelo sprovodi turski sultan u Istanbulu, a da mu nitko ništa ne može. Konzervativna kontrarevolucija u Hrvatskoj je pukla kao cvrčak, a u Turskoj doživljava zvjezdane trenutke. Recite pošteno: zar to nije da čovjek proplače od muke?

Zagreb kao Ankara

Evo, uzmimo našeg tehničkog ministra obrazovanja. Čovjek se polomio da ospori Darwinovu teoriju evolucije i opstruira neželjenu reformu školstva onog prokletog liberala i nekrsta Borisa Jokića, a blaženi Erdogan u jednom danu makne četiri sveučilišna rektora, smijeni 1500 sveučilišnih dekana, suspendira 20.000 nastavnika i zatvori više od 600 obrazovnih institucija. Gleda Šustar Erdogana i misli: eh, da je ovo Turska, pjevao bi meni Jokić pred kamerama, vezan lisicama, da je on organizator obrazovnog puča.

Ili uzmimo tehničkog ministra kulture. Čovjek se iz petnih žila mjesecima trsio da eliminira jugoboljševički ološ iz medija i javnog prostora, i sve što je uspio jest da smijeni par novinara, ukine nekoliko emisija i zaustavi dotok novca neprofitnim medijima. A sultan s Bospora u jednom danu privede i stavi pod istragu 370 zaposlenika državne radiotelevizije i zabrani rad više televizija i radiostanica, uključujući i 22 portala. Naš tehnički ministar sada mora tužakati pogane hrvatske novinare zbog kleveta i uvreda, a Erdoganova Turska još je od 2013. zemlja s najviše novinara u zatvoru. Gleda Hasanbegović Erdogana i misli: eh, zašto Zagreb nije Ankara?

Uzmimo, konačno, samog Karamarka. Čovjek je ostavio srce na terenu da njegova kontrarevolucija uspije, mašući barjakom lustracije kako bi Hrvatsku odveo u žuđeno 19. stoljeće, i nije uspio ništa od toga, a sâm je završio u političkom zapećku, odbačen od drugova. A mudri Erdogan u jednom danu, pred Karamarkovim očima, lustrira 60.000 vojnika, policajaca, sudaca, obavještajaca, državnih službenika, profesora i nastavnika. Gleda Karamarko kako se njegovi mokri snovi iz “Antikomunističkog manifesta” ostvaruju u realnom vremenu, ali avaj – u pogrešnoj zemlji.

Pero Ćorić Istanbulski

Ono što se odvija u Turskoj izgleda strašno, ali ljudi previđaju da je i Hrvatska bila opasno blizu takvog scenarija. Tako izgleda konzervativna kontrarevolucija u svom punom zamahu, ako ju se ne sputa na vrijeme. To bi nam se dogodilo da je Karamarko na izborima dobio dvotrećinsku većinu, nužnu za promjenu Ustava.

Stotinu godina je Republika Turska održavala svoj sekularizam, slijedeći brazdu koju je zaorala ključna figura turske povijesti, veliki društveni modernizator Mustafa Kemal Atatürk. Cijelo stoljeće turska je vojska tenkovima čuvala sekularni ustroj od islamista, a sada se nazire novo Erdoganovo doba, nasilno doba ubrzane islamizacije, čime se praktično raspada Atatürkova sekularna država. U Turskoj se, dakle, događa točno ono o čemu su javno sanjali tajnik HSP AS-a Pero Ćorić i ini Karamarkovi desni jataci iz Domoljubne koalicije, vičući kako žele da Hrvatska prestane biti sekularna država.

Gledajući kako Erdogan ubrzano prostire ćilim za meku verziju Islamske Države, naši fundamentalisti pred Karamarkovim televizorom gorko žale što Hrvatsku nisu uspjeli pretvoriti u svoju verziju Katoličke Države. I okreću glave prema nebu, sveudilj se pitajuć’: dobri Bože, zašto si nas ostavio? Što to Erdogan ima, a mi nemamo?