Od HHO-a ostalo samo časno ime

Potpredsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Igor Peternel preksinoć se javno razgnjevio jer je RTL televizija u nedjelju navečer emitirala film “Sutjeska” iz 1973. godine. Za mlađe čitatelje valja reći da se radi o jugoslavenskom ratnom filmu koji prikazuje bitku na Sutjesci iz 1943. godine – poznatiju kao “Peta ofenziva” – u kojoj su združeni njemačko-talijanski nacifašisti, uz pomoć združenih ustaško-četničkih snaga, neuspješno pokušali uništiti jezgru partizanskog pokreta i sam Vrhovni štab.

“Partizanski RTL uveseljava i educira svoju publiku. Dok Slovenci iskopavaju kosti žrtava, kod nas partizani upravo oslobađaju Europu”, napisao je Peternel na svom Facebooku. Valjda da podcrta vlastiti idiotluk, dodao je još jednu tragikomičnu rečenicu: “Trebalo bi upravu RTL-a u Njemačkoj upozoriti što se događa i kakva politika se provodi s njihovim brendom.”

Ove su Peternelove izjave blesave iz neobično mnogo razloga. Slijedom njegove logike francuske televizije ne bi smjele emitirati slavnu britansku humorističku seriju “‘Allo ‘Allo!” – rado gledanu i u našim krajevima – koja na duhovit način prikazuje francuski Pokret otpora u Drugom svjetskom ratu; naime, i francuski antifašisti su u prvim tjednima nakon završetka rata – a tako je bilo i u drugim europskim zemljama – pobili na desetke tisuća svojih sunarodnjaka koji su kolaborirali s Hitlerom.

Dolje Spielberg!

U evanđelju po Peternelu ni ruske televizije ne bi smjele prikazivati povijesne filmove o legendarnim bitkama za Staljingrad i Lenjingrad, jer su pripadnici Crvene armije par godina kasnije masovno silovali Njemice u Berlinu. Zbog stravičnog, a vojnički nepotrebnog bombardiranja i razaranja Dresdena – uz šesteroznamenkasti broj civilnih žrtava – britanske televizije ne bi smjele emitirati filmove o ulozi RAF-a u Drugom svjetskom ratu, kao što zbog bacanja atomskih bombi na japanske gradove ni američke televizije ne bi smjele prikazivati Spielbergove filmove, od “Schindlerove liste” do “Spašavanja vojnika Ryana”.

Čak i ako nisu točne glasine da je Peternel (bio) član SDP-a, dakle nominalno lijeve i antifašističke stranke, ovi su njegovi javni komentari krajnje bizarni, da ne upotrijebimo kakav teži izraz.

Posebno je frapantan Peternelov apel da se o ovoj “partizanskoj diverziji” hrvatske redakcije RTL-a obavijesti uprava tvrtke u Njemačkoj, kako bi njemački vlasnici RTL-a vidjeli “kakva politika se provodi s njihovim brendom”. Peternel očito nije upoznat s činjenicom da je od svih svjetskih država upravo Njemačka – iz razumljivih razloga – nakon 1945. provela najrigorozniju denacifikaciju društva, prošavši kroz duboku psihološku katarzu u kojoj je priznala sebi i svojim mlađim generacijama da ih je Hitlerova Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija (NDSAP) odvela u nezamislive ponore zla kojeg su počinili čovječanstvu.

Da Nijemci doznaju kako se iz ugledne hrvatske udruge za ljudska prava protestira zbog prikazivanja povijesnih filmova u kojima nacisti gube od antifašista, ispao bi to lijep komad međunarodnog skandala, nimalo ugodan za Hrvatsku, čak i u današnjoj dezorijentiranoj Europi.

Tuga zbog poraza Švaba

Ali najveći skandal krije se upravo u činjenici da je rečeni Peternel visoki dužnosnik jedne udruge za ljudska prava. I to ne bilo koje udruge, nego baš one koja se desetljećima smatra krovnom ljudskopravaškom organizacijom, još od osnivanja nakon Helsinškog dogovora iz 1975. godine, kad je priznata nepovredivost granica nakon Drugog svjetskog rata u Europi i kad se 35 država potpisnica (sve tadašnje europske zemlje osim Albanije, plus SAD i Kanada) obavezalo da će poštivati ljudska prava i temeljne slobode. Upravo su Helsinški odbori zamišljeni kao vrhunaravni moralni arbitri poštivanja ljudskih prava.

Hrvatski helsinški odbor 1993. su osnovali ugledni intelektualci, umjetnici, pravnici i novinari angažirani na zaštiti i promicanju ljudskih prava. HHO je bio član Međunarodne helsinške federacije (IHF) do njenog raspada 2008. godine, nakon čega u europskim zemljama nacionalni Helsinški odbori djeluju bez ikakvog obavezujućeg vertikalnog ustroja, u smislu da ne postoji nikakva organizacijska centrala koja bi kontrolirala pridržavaju li se pojedini nacionalni odbori osnovnih načela i ideja koje su ovu organizaciju nekoć učinile vodećom ljudskopravaškom instancom.

Što bi se reklo, od plemenite ideje ostalo je samo ime, barem u našoj zemlji. Zato je i moguće da u vrhu hrvatske inačice te organizacije danas sjede tipovi koji se groze što su Švabe popušili na Sutjesci i što su partizani nakon te bitke uspješno oslobodili ovaj dio Europe.