Ustašiju treba riješiti Crkva

Slobodna Dalmacija – 24, prosinca, 2016

Premijer je u pravu – Hrvatskoj treba povjerenstvo o ustaštvu. Ali ne treba ga formirati Vlada nego Katolička crkva, koja mora napokon osuditi NDH u rečenici bez zareza

Ona ploča u Jasenovcu i dalje stoji. Sramota pred svijetom i pred samima sobom kao da nas ne tišti. Jedino su momci i cure iz Radničke fronte otišli do Jasenovca i ispod ploče s ustaškim pozdravom postavili transparent s porukom “Kada trune kapitalizam, smrdi na fašizam”. Nitko drugi nije otišao u Jasenovac da se makar ispriča stotini tisuća mrtvih Srba, Židova, Roma i Hrvata koji su tamo ubijeni pod tim ustaškim pozdravom.

Dva puna poljudska stadiona su pod tim pozdravom smaknuta na tom mjestu, a nitko iz sadašnje službene hrvatske države da ode tamo i zbog takve ploče ispriča se onima koje je pod tim pozdravom ubila jedna bivša hrvatska država, država koja je bila službena iako je većina hrvatskog naroda ne samo nije htjela, nego je protiv te nacističke države i oružano ustala.

Postoje najmanje dva načina da se ova civilizacijska sramota okonča. Jedan se odnosi na primjenu šrafcigera, što su razumniji članovi saborskog Odbora za Ustav odmah predlagali. Tom metodom stvar bi se riješila za nekoliko minuta.

Drugi način, nešto dulji, uzima u obzir pravnu činjenicu da je grb HOS-a s ustaškim pozdravom službeno odobren i registriran od Ministarstva uprave.

Stoga ova metoda zahtijeva da premijer Andrej Plenković naloži ministru uprave da sukladno odluci Ustavnog suda – koji je u nizu recentnih slučajeva presudio da “Za Dom spremni” predstavlja “pozdrav nacističke NDH” i “manifestaciju rasističke ideologije”, kojim se “potiče mržnja na temelju rasne, nacionalne i vjerske pripadnosti” – zatraži od svih organizacija da izbaci taj nacistički slogan iz svojih službenih pečata i grbova.

Ministar za šrafciger

Međutim, ne događa se ništa od toga. Umjesto da hitno nazove ministra uprave – kad već neće da nazove ministra za šrafciger – premijer Plenković pred TV kamerama drvi o “dubokim tenzijama i podjelama u društvu” vezano za “totalitarne simbole”, te zaziva nekakvo povjerenstvo koje će u duhu “pluralističke rasprave” donijeti “preporuke”, a te će se “preporuke” logikom pravne države pretočiti u “propise”, pa će temeljem tih pluralističkih preporuka i propisa ustaški vuk biti sit, jasenovačka koza cijela, a hrvatsko društvo će “zatvoriti suočavanje s prošlošću”. Vau.

Gadno je to diplomatsko iskustvo u Bruxellesu i taj diplomatski jezik koji ti uđe u glavu i više nikako da izađe, čak ni onda kad je mnogo jednostavnije od haus-majstora u Banskim dvorima posuditi šrafciger, sjesti u službeni automobil i pod rotacijskim svjetlima se odvesti do Jasenovca, skinuti ploču s ustaškim pozdravom, iz gepeka izvaditi jednaku ploču samo bez ustaškog pozdrava, staviti tu novu ploču na mjesto stare, uslikati selfie kraj te nove ploče, poslati fotku Hini da je proslijedi svim redakcijama u zemlji, te se potom uključiti izravno u TV Dnevnik državne televizije i reći: “Dobro, dame i gospodo, je l’ možemo sad o ekonomiji?”

A ovako, premijer očito misli zabraniti “sve totalitarne simbole”, što u doživljaju njegove stranke znači zabraniti i “Za Dom spremni” i zvijezdu petokraku, pa će tako naš premijer elegantno izjednačiti simbol pod kojim je nacistički logor smrti otvoren sa simbolom pod kojim je taj isti logor oslobođen i zatvoren.

To će biti dobro za turizam, jer će ljudi iz cijelog svijeta dolaziti u Hrvatsku da vide to čudo neviđeno, taj unikatni potez izjednačavanja fašizma i antifašizma. Doduše, tu su nas Srbi preduhitrili kad su Dražu Mihailovića i četnike proglasili antifašistima, ali nije loše ni biti drugi u svijetu. Znate kako je: danas svatko igra revizionizam.

Evanđelje i rasni zakoni

No u jednoj stvari premijer Plenković je u pravu – Hrvatskoj doista treba povjerenstvo koje će se odrediti o ustaštvu. Ne o ovom konkretnom slučaju s pločom, nego generalno. Jer ovakve stvari će se ponavljati, a indolentna reakcija premijera i državnog vrha samo ohrabruje ekstremiste.

To povjerenstvo, međutim, ne treba formirati Vlada od nekakvih “pluralističkih stručnjaka”, nego Katolička crkva od svojih istaknutih svećenika. Naša Crkva mora jednom konačno i neopozivo osuditi ustaštvo i NDH u rečenici bez zareza, i bez da iduća rečenica počne relativizacijom tipa “Isto tako, osuđujemo i druge totalitarne režime…”

Ako žele dobro hrvatskom društvu, naši biskupi moraju napokon uraditi ono što su njemački katolički biskupi uradili pastirskim pismom već 23. kolovoza 1945., a to je nedvosmislena osuda nacizma – odnosno njegove hrvatske inačice – kao i osuda onog dijela naroda koji je pristao uz tragične zablude te ideologije.

Na takav čin Crkvu u Hrvata već godinama poziva ugledni franjevac Bosne Srebrene Marko Oršolić. On to ima pravo tražiti jer je Starješinstvo Bosne Srebrene takvu javnu Izjavu dalo već 1. svibnja 1945., gdje je osudilo one svoje članove koji su bili umiješani u nacističku (ustašku) politiku i praksu.

Ako na svijetu postoji nešto suprotnije od evanđelja, to su rasni zakoni.