ZBOG KORONAVIRUSA EUROPSKI ČELNICI SLIJEDE STARU TEZU ROSE LUXEMBURG

‘Pandemija je otkrila da besplatno zdravstvo, bez obzira na prihode i profesiju, nije trošak već dragocjeno dobro, neophodna prednost u sudaru sa sudbinom. Sad znamo da neke vrijednosti i servisi moraju biti izvan tržišnih zakona’, poručio je Macron

Nakon ove pandemije svijet neće biti isti. U ljudskom i političkom smislu društvo može otići u dva glavna smjera – u porast sebičnosti ili u porast solidarnosti. To vide i čelnici najvećih zemalja Zapadne Europe, koji već pripremaju svoje javnosti na postpandemijski svijet.

Prvi europski političar koji je cijelu zemlju stavio u karantenu je talijanski premijer Giuseppe Conte, koji je to učinio još 9. ožujka.

„Moramo promijeniti navike i to sada”, upozorio je tog ponedjeljka Conte svoje Talijane, naredivši ukidanje nogometa i „zabranu okupljanja”, te pozvavši građane da izbjegavaju putovanja zemljom, saževši odredbu u dvije riječi: „Ostanite doma!”

Pet dana kasnije slične mjere donio je i španjolski premijer Pedro Sánchez, čija je zemlja po obuhvatu zaraze druga najugroženija u Europi, iza Italije. Socijalistički premijer Španjolske donekle je ublažio sliku distopijskog društva koju je ponudio centristički premijer Italije, jer je pozvao Španjolce da iskažu solidarnost sa starijim zemljacima, koji su najranjiviji na koronavirus:

„Tijekom gospodarske krize 2008. starije osobe su nas spasile. Djedovi i bake su davali svoje mirovine kako bismo se mogli školovati i preživjeti u vrijeme visoke stope nezaposlenosti. Sada je vrijeme da im uzvratimo. Oni nam sada trebaju biti primjer”, rekao je Sánchez, čija je supruga Maria Begoña Gómez Fernández također među zaraženima.

Svi protiv Borisa

Posve obrnutim putem krenuo je desničarski premijer Britanije Boris Johnson. Polazeći od projekcija da bi se koronavirusom moglo zaraziti i do 60 posto populacije, Johnson je prvobitno odlučio dopustiti da se u Britaniji točno to i dogodi, kako bi se razvio kolektivni imunitet („imunitet krda”).

Iako ovaj model nije lišen znanstvenog utemeljenja, on je zapravo darvinističkog karaktera jer podrazumijeva masovno umiranje najstarijih i najnemoćnijih: procjene govore da bi s ovim modelom umrlo između pola milijuna i milijun starih i bolesnih Britanaca, što bi bila najsurovija primjena neoliberalnog kapitalizma u povijesti medicine. Stoga se dobar dio britanske akademske zajednice i javnosti pobunio, pa i Johnson sada dana reterira.

Usporedba Sánchezova i Johnsonova modela ne samo što potvrđuje da drevna podjela na političku ljevicu i desnicu i dalje postoji, već i ilustrira dvije moguće opcije razvoja zapadnog društva nakon ove pandemije. Kako smo već rekli, Johnsonova opcija ide u smjeru veće sebičnosti (autocesta neoliberalnog kapitalizma), a Sánchezova u smjeru veće solidarnosti (makadam socijalističkog društva).

U tom smislu, nije slučajno da su prve zemlje koje su ponudile (neke već i poslale) svoje liječnike u najteže pogođenu Italiju baš one zemlje koje vode komunističke ili izrazito socijalističke vlade – Kina, Kuba i Venezuela. To je ključna politička razlika desnice i ljevice: Johnsoni spašavaju ekonomiju, Sánchezi spašavaju deprivilegirane.

Angela protiv Donalda

Valja uočiti da je i kapitalistička vladarica Europe Angela Merkel stala uz Sáncheza, što pokazuje afera oko njemačke biotehnološke tvrtke CureVac, koja radi na lijeku protiv koronavirusa. Kad je predsjednik SAD-a Donald Trump nekidan pokušao kupiti tu tvrtku, kako bi moguće cjepivo osigurao „ekskluzivno za građane SAD-a”, njemačka vlada energično je spriječila to poslovno preuzimanje, pogazivši time kanon slobodnog tržišta.

Kako piše Die Welt, savezni ministar zdravlja Jens Spahn potvrdio je da se „preuzimanje neće dogoditi”, jer tvrtka iz Tübingena radi na „lijeku za sve”. I ne samo da je njemačka vlada stopirala ovu međunarodnu poslovnu transakciju, već je i predsjednik uprave CureVaca Daniel Menichella – koji se zbog pregovora o preuzimanju tvrtke 2. ožujka sastao s Trumpom u Bijeloj kući – već 11. ožujka smijenjen s funkcije bez obrazloženja.

A ključni iskaz o budućnosti Europe dao je njen budući vođa, francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je 13. ožujka preko državne televizije poručio Francuzima da ih nakon pandemije čeka drukčija organizacija društva. Premda je ovaj bivši investicijski bankar u Elizejsku palaču ušao uz direktnu pomoć krupnog kapitala, Francuzima je najavio recept iz socijalističke kuhinje:

„Pandemija nam je otkrila da besplatno zdravstvo, bez obzira na prihode i profesiju, u našoj socijalnoj državi nije trošak već dragocjeno dobro, neophodna prednost u sudaru sa sudbinom. Sada znamo da neke vrijednosti i servisi moraju biti stavljeni izvan tržišnih zakona…”, rekao je Macron, možda i nesvjestan da samo drugim riječima ponavlja sto godina star poklič Rose Luxemburg: „Socijalizam ili propast u barbarstvu!”