U tri glavne europske zemlje politički rastu nekakvi dragani markovine, a dekadentna europska javnost ne samo što ne ustaje na zadnje noge, nego još u značajnom broju podržava te orjunaše

Ako je vjerovati našem čovjeku, orjunaši u Splitu žive vječno. I četnici, naravno: bez njih je juha neslana. O Jugoslavenima nećemo ni govoriti: oni naviru u buljucima, od Meja do Mejaša, od Ravnih njiva do Bačvica. Naš čovjek sve to vidi i teško mu je u duši kad to vidi.

U pokušaju da objasnimo što to točno muči našeg čovjeka, možemo iskoristiti prispodobu o alkoholičarima: dok alkoholičar u svom maliganskom deliriju vidi bijele miševe ili kakve ljupke insekte, našem se čovjeku u njegovoj patriotskoj ognjici priviđaju orjunaši, četnici i Jugoslaveni.

Kad čovjek malo promisli, lako može doći do zaključka da je manja nesreća biti alkoholičar: sasvim je moguće da bijeli glodavci nisu baš ugodni za gledanje, ali oni te bar ne mogu odvući u Jugoslaviju. U optici našeg čovjeka strah od bijelih miševa dječja je igra prema strahu od Jugoslavije.

Drugim riječima, prvomajska zabava Nove ljevice u splitskom klubu Ghetto prošla je u sličnom ozračju kao i nedavna Frljićeva predstava u splitskom kazalištu: građani koji su svojom slobodnom voljom i čistog srca došli na jednu svečanost – teatarsku, odnosno prvomajsku – bili su od strane našeg čovjeka izloženi vrijeđanju, guranju i drugim demokratskim oblicima međuljudskih odnosa, kako ih naš čovjek doživljava.

Hajduk protiv Čukaričkog

U oba slučaja naš čovjek je prozreo zadnje namjere svojih dušmana. Nisu ti bijeli miševi, pardon, nisu ti orjunaši, četnici i Jugoslaveni došli u splitsko kazalište pogledati Frljićevu predstavu, nego se podrazumijeva da su došli obnavljati Jugoslaviju. Isto tako, nisu simpatizeri Nove ljevice i njihovoga gradonačelničkog kandidata Dragana Markovine došli u klub Ghetto proslaviti svjetski radnički praznik i podržati Markovinu, nego su – pogađate – došli obnavljati tu njihovu Krvoslaviju.

Zna dobro naš čovjek: nije to Nova ljevica – to je Nova Jugoslavija. Nije naš čovjek glup: ako Markovina postane gradonačelnik, prvi će mu potez biti da Split pripoji Srbiji, a Hajduka prebaci u Srpsku Jelen Superligu, pa će već prve nedjelje nakon lokalnih izbora Hajduk igrati protiv Čukaričkog, a možda i protiv Voždovca. Ne može nitko zajebati našeg čovjeka.

Stručnjaci tvrde da se našem čovjeku ipak može pomoći. Prije svega, slažu se svi u toj stavci, treba nekako spriječiti da naš čovjek dođe u doticaj s europskom štampom i nedajbože dozna što se to u kurvi Europi događa. Sretna je okolnost, vele eksperti, što naš čovjek ionako ništa ne čita, pa i nisu baš velike šanse da se kontaminira neugodnim vijestima.

Kakvim neugodnim vijestima?

Pa eto, u najvećim i najvažnijim europskim zemljama (osim Rusije) boljševička neman diže glavu i pod krinkom “nove ljevice” pokušava obnoviti Jugoslaviju.

Tako je nekidan na predsjedničkim izborima u Francuskoj onaj komunist Melenchon dobio gotovo 20 posto glasova, zaostavši tek nekoliko postotaka za vodećima.

A u Britaniji, nakon što je premijerka Theresa May najavila mogućnost skorašnjih prijevremenih izbora, ankete pokazuju da onaj marksist Corbyn na čelu Laburističke partije ima preko 30 posto potpore.

Isto toliko u Njemačkoj dobiva onaj bradati orjunaš Schulz što je nedavno postao novi šef tamošnjih socijaldemokrata i najavio snažan partijski zaokret ulijevo.

Europske finte

Kuda god pogledaš, jad i čemer: u tri glavne europske zemlje (osim Rusije) politički rastu nekakvi dragani markovine, a indiferentna, dekadentna i jalova europska javnost ne samo što ne ustaje na zadnje noge, nego još u značajnom broju podržava te orjunaše.

Istina, svi ti uglađeni i svim mastima premazani europski tipovi pričaju o posljedicama krize, radničkim pravima, prekarijatu i klasnoj borbi, a Jugoslaviju formalno ne spominju, ali samo politički slijepac i geopolitički amater može ne vidjeti da se to u Parizu, Londonu i Berlinu opet sklapa nekakva Jugoslavija.

A naš čovjek nit’ je politički slijepac, nit’ je geopolitički amater: da zna što se događa u Europi, prozreo bi on te europske finte i odmah shvatio da u Londonu, Parizu i Berlinu politički drmaju četnici, orjunaši i Jugoslaveni.

Zato je iznimno važno da našeg čovjeka poštedimo tih mutnih i nesretnih europskih novosti, jer to bi moglo samo pogoršati njegovu kliničku sliku. Ako negdje slučajno sretnete našeg čovjeka, nemojte s njim pričati o ovim temama: razgovarajte o pticama, gužvama na granici, Hajduku i Agrokoru. Našem čovjeku je već dovoljno teško i bez surove spoznaje da orjunaši napreduju u Francuskoj, četnici u Britaniji, a Jugoslaveni u Njemačkoj.

Taj naš čovjek, shvatili ste između redaka, nije šampion bistrine. Ali drugog nemamo.