Slobodna Dalmacija – 2. prosinca, 2016

Svjetska banka objavila je novi izvještaj. Ne o kamatnim stopama, nego o društvu. Dobro ste pročitali: o društvu. Naslov izvještaja glasi “Polarizacija i populizam”, a osnovna misao je duboko marksistička: vjerovali ili ne, Svjetska banka poziva na smanjenje nejednakosti u društvu.

Svijet, dakle, odlazi kvragu: ako vodeći bankari negoduju zbog društvene nejednakosti, znači da smo blizu Apokalipse i da đavo dolazi po svoje.

Optimist bi možda pomislio kako se, eto, na planetu rađa nova generacija socijalno osjetljivih i društveno svjesnih i odgovornih bankara, zadojenih daškom lijeve ideje i humanizma, ali realnost je mnogo prozaičnija: svjetski bankari su ustanovili da prevelika nejednakost naprosto nije dobra za ekonomiju.

Konkretno, glavna teza ovog bankarskog dokumenta je sljedeća: rast društvenih nejednakosti, izazvan dugotrajnom krizom, dovodi do polarizacije i jačanja populizma i ekstremizma u europskim zemljama, što se negativno odražava na gospodarstvo, jer usporava proces oporavka. “Nothing personal, just business”, glasio bi sažetak izvještaja Svjetske banke na engleskom jeziku.

Uspon fašistove kćeri

Kao primjere polarizacije i ekstremizma u Europi Svjetska banka navodi rezultate britanskog referenduma o članstvu u EU, jačanje austrijske Slobodarske stranke (čiji bi kandidat sutra mogao postati novi predsjednik Austrije, kao prvi radikalno desni šef jedne europske države nakon 1945. godine) i uspon fašistove kćeri Marine Le Pen u Francuskoj, a spominju se i populističko-ekstremistički primjeri iz zemalja Istočne Europe.

Izvor rasta nejednakosti bankari vide u “strukturnim promjenama na tržištu rada”, na kojem “sve više dominiraju prekarni oblici zapošljavanja” – rad na određeno vrijeme i povremeno zapošljavanje. Autori izvještaja pišu da su te promjene mahom rezultat tehnološkog napretka, ali ističu da one predstavljaju udar na životni standard srednjeg sloja, što se odražava na glasove birača: to je detonator ekstremizma, inicijalna kapisla fašizma koji se valja iza europskih oblaka.

Usput, kad smo kod prekarnih odnosa, valja uočiti da je novi šef SDP-a Davor Bernardić, čovjek koji obećava preporod hrvatske ljevice, nedavno izjavio da ne zna što je “prekarijat”. Ekvivalent bi bila situacija u kojoj Lenjin 1917. osvaja Zimski dvorac i u pobjedničkom govoru kaže: “Drugovi, što je to radnička klasa?”

Živimo, dakle, u vremenu kad veći senzibilitet za novu formu prezrenih na svijetu iskazuju analitičari Svjetske banke nego lideri socijaldemokracije: mali korak za Svjetsku banku, a veliki za svijest o tome da je hrvatski SDP zabasao u slijepu ulicu.

Svjetska banka u izvještaju upozorava europske vlade da moraju poraditi na uklanjanju uzroka problema koji dovode do rasta populizma i ekstremizma, a uzrok je, rekosmo, nejednakost. Što bi se tu moglo poduzeti?

Odgovor bi morao poći od analize stanja na terenu, gdje početno pitanje glasi: postoji li u Europi neki kutak u kojem društvena nejednakost možda nije toliko izražena?

Nordijski fantom

Na ovo pitanje odgovor znade i površni poznavatelj situacije: da, postoji. Taj kutak se zove Skandinavija. Tamošnja društva iskazuju najmanju nejednakost, bar u europskim okvirima. Nordijske zemlje nemaju puno megatajkuna, ali ni sirotinje: srednja klasa tamo još uvijek prekriva najveći dio socijalne stratifikacije.

Iduće pitanje se logički nadovezuje: a kako su, kvragu, ti Vikinzi to postigli?

Odgovor leži, između ostaloga, u poreznoj politici. Skandinavska društva imaju sistem progresivnog oporezivanja, a porez u tim zemljama je najveći u Europi: kreće se i do 55 posto, u Švedskoj i Danskoj čak i mrvicu više.

Možemo zamisliti kako bi naši ekonomski mudraci i neoliberalni komentatori graknuli da netko, nedajbože, poželi takav porezni sustav uvesti i kod nas. Taj bi nordijski fantom bio izložen baražnoj vatri, od prigovora da sprečava ljude da se obogate do kritike da podriva poduzetničku klimu, sa zaključkom da su takve ideje posljedica komunističkog mentaliteta koji je navodno predugo vladao ovim prostorima.

Ali ti mudraci su nas i doveli do ovakvog stanja, u kojem imamo sve ono o čemu govori izvještaj Svjetske banke – i rast društvenog raslojavanja i rast populizma i rast ekstremizma.

Hrvatska upravo ulazi u poreznu reformu koju je smislio HDZ-ov ministar financija Zdravko Marić, bivši menadžer našeg najvećeg tajkuna Ivice Todorića. Već je ustanovljeno da je ta Marićeva reforma izrazito progresivna, u smislu da će financijska korist za čovjeka biti progresivno veća što ima veću plaću, što matematički znači da se nejednakost među radnim ljudima neće smanjiti nego povećati, pri čemu većina ljudi s nižim plaćama neće dobiti ni kune, dok će najveću korist imati onaj koji zarađuje najviše, a to je – vidi vraga! – baš Marićev bivši poslodavac.

Stoga, ako naša vlada želi postupiti po uputama Svjetske banke, metoda je vrlo jednostavna: treba vrlo pažljivo proučiti Marićevu reformu – i sve napraviti obrnuto.