USPON ZELENE LJEVICE ZAOBIŠAO DALMACIJU

Glasači ljevice u Dalmaciji su tradicionalniji od prosjeka, pa radije biraju SDP nego da eksperimentiraju s tom novom zeleno-crvenom pojavom, koja slovi za ljevicu 21. stoljeća. No 21. stoljeće ipak stupa na scenu: negdje prije, u Dalmaciji kasnije

Opća je ocjena da su najveći dobitnici nedjeljnih izbora desni centar i zelena ljevica. Odnosno, HDZ i platforma Možemo!.

Uvjerljiv trijumf HDZ-a pruža solidnu osnovu da se tu partiju proglasi apsolutnim izbornim šampionom. Međutim, pažljivija analiza otkriva da HDZ nije dobio više glasova nego inače, već da je njegova premoćna pobjeda prvenstveno posljedica dramatičnog pada SDP-a i njegove Restart koalicije.

Stoga se najugodnijim iznenađenjem izbora ipak može smatrati koalicija Možemo!, koja predstavlja savez šest lijevih stranaka i aktivističkih organizacija sa snažnim zelenim predznakom (Možemo!, Radnička fronta, Nova ljevica, ORaH, Zagreb je naš! i Za Grad).

Ta je koalicija u vrlo kratko vrijeme prešla put od statističke pogreške do pete političke snage u zemlji, koja je uspjela osvojiti sedam mandata u pet izbornih jedinica. Kako su imali trend strelovitog rasta, čelnici i simpatizeri ove koalicije mogu samo žaliti što se izbori nisu održali koji tjedan kasnije, jer bi u tom slučaju, po svemu sudeći, mogli računati i na dvoznamenkasti broj mandata.

No i ovako mogu biti zadovoljni – osvojili su mandate u polovini domaćih izbornih jedinica, a usput su postigli zapažene rezultate i u dijaspori, gdje su pobijedili u čak sedam zemalja: Norveškoj, Danskoj, Grčkoj, Nizozemskoj, Portugalu, Velikoj Britaniji i Češkoj, dok u Slovačkoj dijele prvo mjesto s HDZ-om. U Irskoj su bili drugi, iza Mosta.

Na strani rada i radnika

Ovaj uspjeh najmlađe političke opcije ne može se objasniti nekim snažnim financijskim zaleđem, budući da je – kako je to u nedjelju navečer istaknuo frontmen koalicije Tomislav Tomašević – prosječan iznos donacije za Možemo! čak dvadeset puta manji od prosječnog iznosa donacije za HDZ.

„Iz toga možete vidjeti tko stoji iza nas, a tko stoji iza njih”, dometnuo je Tomašević u govoru.

Stvari se mogu sažeti u sljedeći zaključak: iza koalicije Možemo!ne stoji (krupni) kapital, već njegove žrtve. U međunarodnim okvirima stoga se ovu koaliciju može usporediti s političkom opcijom američkog demokratskog socijalista Bernieja Sandersa, koji je na nedavnim američkim predizborima skupio milijune dolara, pri čemu je prosječna donacija za njegovu kompaniju iznosila – dvadeset dolara.

Pokazalo se da, baš kao i u Americi, i u Hrvatskoj postoji solidan bazen glasača koji su nezadovoljni neoliberalnim društveno-ekonomskim uređenjem, te su iz svoje oskudice voljni odvojiti sitne novčane iznose za onu političku opciju koja najglasnije progovara protiv takvog društveno-ekonomskog modela.

U tom smislu, najsnažniji ideološki pečat koaliciji Možemo! daje Radnička fronta, kao najljevija sastavnica saveza i glas antikapitalističke ljevice. Baš zato su, čak i u liberalnim medijima – zapravo, tamo pogotovo – najsnažniji napadi na Možemo! bili upereni upravo na Radničku frontu: kapital je shvatio tko mu je najopasniji protivnik, odnosno tko na vječnoj klackalici između kapitala i rada najgorljivije zastupa interese radnika, to jest „obespravljene većine”, kako vole reći iz RF-a.

Minuli rad u Zagrebu

Zasigurno je dio glasova za Možemo! stigao od razočaranih glasača SDP-a, koji je odavno napustio svoju tradicionalnu radničku bazu. No pomnije analize zacijelo će pokazati da je koalicija Možemo! uspjela aktivirati i dio onih glasača koji dosad nisu izlazili na izbore, jer na meniju nisu imali dovoljno lijevu opciju.

Vidljivo je da je najveći dio mandata Možemo! ostvario u Zagrebu i onim jedinicama koje se rubno dotiču hrvatske metropole, što je posljedica činjenice da su tamošnji glasači prepoznali minuli četverogodišnji rad lijevih aktivista u Skupštini grada Zagreba. Vidljivo je i da u dvije dalmatinske izborne jedinice zeleno-lijeva koalicija nije uspjela ostvariti nijedan mandat.

U 9. jedinici dobili su 2,44 posto, a u 10. jedinici 4,29 posto glasova, pri čemu su u oba najveća grada u 10. jedinici prešli granicu od pet posto: u Dubrovniku su dobili 9 posto, a u Splitu 5,35 posto glasova. U 9. jedinici rezultati su im nešto skromniji, pa su u Zadru dobili 4,69, a u Šibeniku 3,60 posto glasova.

Dalmacija je bastion HDZ-a, u kojem ljevica standardno igra podređenu ulogu. I glasači ljevice u Dalmaciji su tradicionalniji od onih u ostatku zemlje, pa i dalje radije biraju SDP nego da eksperimentiraju s tom novom zeleno-crvenom pojavom na njihovom dijelu političkog spektra, koja po općoj ocjeni slovi za ljevicu 21. stoljeća.

Ali 21. stoljeće ipak stupa na scenu: negdje prije, u Dalmaciji kasnije. Ako uspije sačuvati unutrašnju koheziju, pred zelenom ljevicom je lijepa politička budućnost.