MOGU LI CRVENO-ZELENA I LIBERALNA KOALICIJA STUPITI U SAVEZ

Mogući ‘kamen smutnje’, koji bi u budućnosti mogao spriječiti stvaranje crveno-zeleno-žute koalicije, jest zazor liberala prema proradničkim politikama, kao i zazor ljevičara prema (neo)liberalnom favoriziranju protržišnih politika

Nakon što su crveno-zelena koalicija Možemo! i liberalni savez sastavljen od stranaka Pametno, SSIP i Fokus na izborima zajedno osvojili čak deset mandata, mnogi drže da bi njihova eventualna koalicija u budućnosti mogla posve potisnuti havarirani SDP.

U oba slučaja riječ je o vrlo mladim pojavama na hrvatskoj političkoj sceni – i jedna i druga koalicija formirane su tek nekoliko tjedana prije izbora. Pa ipak su, čak i bez razrađenih stranačkih infrastruktura i velikih novčanih sredstava, na izborima polučile zavidan uspjeh osvojivši sedam (Možemo!), odnosno tri saborska mandata (liberali), zapasavši politički prostor koji je u ovih 30 godina mahom bio rezerviran za SDP i neke manje stranke centra.

Što je još važnije, obje koalicije uspjele su na birališta izvući solidan broj glasača koji dosad nisu izlazili na izbore, jer nisu imali za koga glasati. U tom smislu, obje koalicije predstavljaju veliko osvježenje na našoj političkoj sceni te lijevo-liberalni dio hrvatske javnosti od njih ima velika očekivanja.

Otuda i brojna nagađanja o njihovoj eventualnoj budućoj koaliciji, čime bi se na prostoru političkog centra i lijevo od centra mogla stvoriti nova politička snaga koja bi bila u stanju znatnije zasjeniti umnogome potrošeni i okoštali SDP.

Ta nagađanja nisu posve bez osnova, jer obje koalicije dijele sličan svjetonazorski „paket” u smislu ljudskih i građanskih prava, odnosno prava manjina u čitavom rasponu od etničkih do seksualnih manjina. Uostalom, lijeve i liberalne partije i povijesno imaju taj „zajednički dio” koji se odnosi na svjetonazorske vrijednosti.

Rad vs. kapital

Taj „zajednički paket”, međutim, vidno blijedi i nestaje kada je u pitanju odnos prema ekonomiji, odnosno kad se promatraju politički i programski stavovi prema vječnoj klackalici rad-kapital: povijesno gledajući, lijeve partije tu staju na stranu rada, a liberalne na stranu kapitala.

Štoviše, mnogi drže da je razlog SDP-ove havarije upravo u tome što je kao nominalno lijeva partija u nekom trenutku praktično odustao od zaštite radničkih prava i priklonio se interesima kapitala, što se najzornije vidi po činjenici da je za vrijeme svojih vladajućih mandata SDP dva puta mijenjao Zakon o radu, oba puta na štetu radnika.

U tom smislu, mogući „kamen smutnje”, koji bi u budućnosti mogao spriječiti stvaranje crveno-zeleno-žute koalicije, jest zazor liberala prema proradničkim politikama – kao i zazor ljevičara prema (neo)liberalnom favoriziranju protržišnih politika – koje u okviru koalicije Možemo! najgorljivije zastupa Radnička fronta, kao istinska stranka antikapitalističke ljevice, koja je baš zbog takvih ideja i stavova i privukla dio birača koji su svoj glas dali koaliciji Možemo!.

– Naša koalicija zalaže se za vrijednosti liberalnih demokracija, zaštitu osobnih sloboda, protiv smo korupcije i klijentelizma, za prava svih manjina, pravednije društvo u kojem pravila vrijede jednako za sve, obrazovanje i zdravstvo dostupno svima. Jako podržavamo socijalnu državu i uvjereni smo kako se solidarno moramo brinuti za slabije. Želimo bogatije, a time i socijalnije društvo – kaže nam čelnica stranke Pametno Marijana Puljak, navodeći potom i razlike u odnosu na crveno-zelenu koaliciju.

Uloga države

– Ono u čemu se razlikujemo s koalicijom Možemo! su neka važna gospodarska pitanja. Mi se zalažemo za gospodarsku politiku kakva je u svim modernim zemljama, a zasniva se na slobodnom tržištu, partnerskom odnosu poslodavaca i radnika, manjoj ulozi države, a više slobode poduzetničkom potencijalu građana, manjim porezima i nametima, zelenoj ekonomiji i visokoj tehnologiji. S druge strane, dijelovi koalicije Možemo!, tu se možda najviše ističe Radnička fronta, direktno nastupaju protiv poduzetnika, zalažu se za veći utjecaj države u svim sferama, imaju i čudne ideje o nacionalizaciji mirovinske štednje, a nije niti jasno žele li dirati privatnu imovinu građana. Takve ideje su odavno napuštene i jedino su pokušane u Venezueli, pa smo vidjeli kako je to završilo – iznosi Puljak.

S druge strane, nova saborska zastupnica iz redova Možemo! Sandra Benčić kaže da o savezu s liberalima „zasad nitko ne razmišlja”:

– Sada smo fokusirani da opravdamo mandate koje smo na izborima dobili te da što više ljudi uključimo u realizaciju naših ideja i planova. Izrazito puno radimo na pripremi Zakona o obnovi i Zakona o pomoći radnicima koji će zbog pandemije ostati bez posla.

Na naše pitanje o bitnim sličnostima i razlikama između crveno-zelene i liberalne koalicije Benčić odgovara:

– Sličnosti su u svjetonazorskim pitanjima i vjerujem da ćemo oko toga surađivati u Saboru. Ono u čemu se jako razlikujemo su pogledi na ekonomiju. Mi držimo da država mora snažno sudjelovati u ostvarenju ciljeva za koje se zalažemo, a to su društvena pravednost i jednakost. Smatramo da je u ostvarenju pravednosti nužno progresivno oporezivanje, odnosno da bogatiji moraju pridonositi većim porezima, dok srednji i donji sloj građana mora biti manje porezno opterećen – tumači zastupnica Možemo!, te dodaje:

– A što se tiče jednakosti, tu ćemo se složiti s liberalnom koalicijom da ljudi moraju biti jednaki, odnosno da se nejednakost u hrvatskom društvu mora smanjiti, ali se razlikujemo u tome kako to postići kroz ekonomiju. Oni drže da treba favorizirati bogatije i maksimalno izlaziti u susret poduzetnicima, a mi smo više fokusirani na siromašnije građane i niže društvene slojeve, jer je upravo fokus na bogate i doveo do ovakvih nejednakosti – zaključuje Benčić.