Slobodna Dalmacija – 17. prosinca, 2017
Od države s najvećim obuhvatom djece školskim sustavom, Libija je postala zemlja u kojoj većina djece ne ide u školu. Prosperitetna država pretvorena je u civilizacijsku katastrofu. Liberalne demokracije Zapada počinile su u Libiji težak zločin
Potresne snimke iz Libije obilaze svijet. Mladi crni muškarci izgubljeno stoje pred kamerom dok ih bijeli švercer pokazuje nevidljivoj publici i govori aukcijskim jezikom: “Osam stotina, devet stotina, tisuću, tisuću i sto… Prodano za tisuću i dvjesto libijskih dinara.” Prevedeno na jezik Zapada: osamsto dolara.
Pritom se u Libiji ne snima nikakav povijesni film o davnim stoljećima ropstva: ove scene snimljene su u našem vremenu. Američki CNN dobio ih je u kolovozu, da bi ih nakon žurnalističke istrage sada objavio u uznemirujućoj reportaži iz Tripolija.
Novinari CNN-a svjedočili su jednoj takvoj dražbi, na kojoj je trgovac predstavljao svoje ljudske artikle kao “velike snažne momke”, pogodne za rad na farmama. “Treba li nekome kopač? Ovaj je kopač, velik i snažan muškarac, on će kopati”, vikao je švercer u maskirnoj odjeći, a kupci su dizali ruke.
Kako tvrde američki novinari, u samo nekoliko minuta prodano je desetak ljudi. “Ne radi se o rabljenom automobilu, komadu zemlje ili namještaja. Uopće se ne radi o robi, nego o ljudskim bićima”, konstatira CNN, čiji su novinari nakon dražbe pristupili dvojici prodanih muškaraca, ali ovi zbog traume nisu mogli ni govoriti.
‘Dolina suza’ za migrante
No ova reportaža nije prvi dokaz da se u sjevernoj Africi događaju užasne stvari. UN-ova Međunarodna organizacija za migracije (IOM) još je u travnju upozorila da se u Libiji migranti iz zapadne Afrike otvoreno kupuju i prodaju kao robovi na tržnicama ljudi.
“Posljednji izvještaji o ‘tržnicama robova’ u Libiji mogu se dodati na dugi popis sramota u toj zemlji. Situacija je grozna. Što je više IOM angažiran u Libiji, sve više saznajemo o ‘dolini suza’ za previše migranata”, kazao je tada Mohamed Abdiker, načelnik operacija i izvanrednih situacija IOM-a, za britanski Guardian. Njegove riječi potvrdio je i šef misije IOM-a u Nigeru Giusseppe Loprete:
“Stanje u Libiji se pogoršava, tako da sljedećih mjeseci možemo očekivati još više migranata koji će završiti kao robovi.”
I tako se robovlasništvo vratilo u Afriku, konkretno u Libiju, svega šest godina nakon zapadne intervencije koja je smaknula dugogodišnjeg libijskog vođu, pukovnika Moamera Gaddafija, i koja je toj zemlji trebala donijeti slavni paket demokracije i ljudskih prava. To je prilika da se podsjeti i na druge rezultate te intervencije u Libiji.
Pukovnik Gaddafi, na Zapadu jednoznačno označen kao “zli diktator koji ubija svoj narod”, u četiri desetljeća autokratske vladavine radikalno je promijenio Libiju. Kad je 1969. vojnim pučem zbacio kralja Idrisa, Gaddafi je zatekao zemlju u kojoj je 90 posto stanovništva spavalo u šatorima ili zemljanim kućicama. U samo par desetljeća – zahvaljujući prihodu od nafte, ali još više njegovoj socijalističkoj distribuciji – stvorio je jednu od najrazvijenijih država Afrike, čiji su žitelji dobili privilegije nedostupne i mnogim Zapadnjacima: od besplatnog školstva i zdravstva, do pune mirovine sa 60 godina starosti, neovisno o radnom stažu.
Proćerdana ostavština
Ta je Gaddafijeva ostavština u ovih šest godina potpuno proćerdana. Od države koja je do 2011. imala najveći obuhvat djece školskim sustavom, koja je dakle imala najobrazovaniju populaciju u Africi, Libija je postala zemlja u kojoj većina djece više uopće ne ide u školu. A zbog ratnih sukoba stotine tisuća Libijaca sada su prognanici u svojoj zemlji, te žive po izbjegličkim kampovima: opet spavaju u šatorima i zemljanim kućicama, kao nekad, prije Gaddafija.
Ukratko: jedna prosperitetna zemlja pretvorena je u humanitarnu i civilizacijsku katastrofu. Nikad ne treba zaboraviti da su liberalne demokracije Zapada prije šest godina u Libiji počinile težak zločin, čije će posljedice trajati generacijama.
Cijela priča o kolosalnom grijehu Zapada prema Libiji još je tragičnija kada se zna da su u sjevernoj Africi bogati Arapi prodavali roblje iz tzv. Crne Afrike više od tisuću godina, a jedini Arap koji se zbog te brutalne arapske tradicije ikada javno ispričao stanovništvu Crne Afrike bio je upravo – Gaddafi. Pukovnik je to učinio godinu dana prije smrti, u listopadu 2010. godine, za vrijeme Drugog afroarapskog samita u Libiji:
“Žao mi je zbog ponašanja Arapa… Oni su donijeli afričku djecu u Sjevernu Afriku, učinili ih robovima, prodavali ih kao životinje. Uzeli su ih kao robove i trgovali njima na sramotan način. Žao mi je i posramljen sam kad se sjetimo tih nečuvenih praksi. Ispričavam se zbog toga.”