Nema Boga do Hristosa

Ovih dana hrvatski biskupi slave 25 godina od uvođenja vjeronauka u škole. Istodobno, pobornicima sekularne države ta obljetnica služi kao prilika za kritičke osvrte na četvrt stoljeća vjerske indoktrinacije u javnom obrazovanju.

Micanje vjeronauka iz škola u minuloj je izbornoj kampanji, kao dio agende, eksplicitno navela samo stranka Pametno, ističući da je tom učenju mjesto u crkvi, a ne u obrazovnim ustanovama, čiji bi program morao počivati na znanstvenim činjenicama. Sada se slične projekcije čuju i od nekih kandidata za novog šefa SDP-a, poput Ranka Ostojića, koji je najavio reviziju ugovora s Vatikanom – bez čega nije moguće ukloniti vjeronauk iz škola – i uvođenje građanskog odgoja, što je (neuspješno) pokušao raniji SDP-ov ministar obrazovanja Željko Jovanović.

Očito, sva je prilika da će školski vjeronauk i dalje biti jedna od ključnih fronti u kulturnom ratu koji se u Hrvatskoj zadnjih godina vodi između Katoličke crkve i progresivnog dijela društva. Stoga je možda zanimljivo vidjeti kako se taj kulturni rat odvija u nekoj drugoj europskoj zemlji, recimo u – Grčkoj.

Grčka nam je u tom kontekstu zanimljiva iz najmanje dva razloga. Prvo, riječ je o državi u kojoj – baš poput Hrvatske – golema većina populacije izražava pripadnost dominantnoj Crkvi u zemlji, samo što to u Grčkoj nije Katolička nego Pravoslavna crkva. I drugo, u Grčkoj je na vlasti SYRIZA, najljevija politička opcija koja trenutno vlada bilo kojom europskom zemljom.

Kombinacija ova dva faktora nam sugerira da bi kulturni rat u Grčkoj – uključujući i polemike o školskom vjeronauku – mogao biti prilično žestok. Tako i jest. Štoviše, pitanje vjeronauka ovih bi dana u toj zemlji moglo izazvati i državnu krizu.

‘Međureligijski bućkuriš’

Odmah po preuzimanju vlasti, u siječnju 2015., ljevičarska SYRIZA je najavila društvene promjene, koje su uključivale i novosti u obrazovnom sustavu. Tako je SYRIZA-in ministar obrazovanja Nikos Philis obznanio da će u školskoj godini 2016./17. dotadašnji pravoslavni vjeronauk u školi biti zamijenjen “ekumenskom vjerskom znanošću”, odnosno novim predmetom o religijskoj kulturi, u okviru kojeg će grčki đaci učiti i o nepravoslavnim ograncima kršćanstva, te o islamu, judeizmu i inim vjerama. Jedna od intencija je bila da mladi Grci, kao žitelji zemlje suočene s teškom izbjegličkom krizom, bolje razumiju taj problem i potrebe izbjeglica.

SYRIZA u ovaj pothvat nije ušla jednostrano, bez konzultacija s Grčkom pravoslavnom crkvom. Nadbiskup Atene i cijele Grčke Ieronymus II. pristao je na novi nastavni plan, u čiju su izradu bili uključeni i njegovi crkveni izaslanici. Novi udžbenik je već bio zgotovljen i očekivalo se da će pred koji tjedan grčki đaci napokon početi učiti da na svijetu postoje i druge vjere osim pravoslavne. No to se nije dogodilo.

Vidjevši taj novi udžbenik, atenski nadbiskup je optužio vladajuće grčke ljevičare da su vjeronauk pretvorili u “filozofiju lišenu vjerske dimenzije”, koju se uz to “zloupotrebljava u političke svrhe”. Nadbiskup je čak dodao kako je “ljevičarska vlada oduvijek smjerala ukloniti kršćansku vjeru i zamijeniti satove vjeronauka u školi međureligijskim bućkurišem”.

Učas je nastala temperamentna polemika između grčkog klera i SYRIZA-inih operativaca, a u žaru kulturnog rata biskup Ambrozije od Kalavrite je čak smeo s uma da je po profesiji agent milosrđa, pa je SYRIZA-inom ministru obrazovanja srdačno poželio “da mu se osuši ruka”.

Kako bi smirio tenzije, u priču se morao umiješati grčki premijer i šef SYRIZA-e Alexis Tsipras, koji je s nadbiskupom postigao diplomatski dogovor o “nastavku dijaloga”. Novi udžbenik je zasad stopiran, grčki mediji pišu kako je vlada “podvila rep”, a tamošnji ustavni stručnjaci tvrde da je na pomolu državna kriza, držeći da Pravoslavna crkva svojim uplivom u svjetovnu sferu ugrožava ustavni poredak zemlje.

Uglavnom, sudeći po zbivanjima u Grčkoj, bit će veselo kad budući šef SDP-a otvori ovu frontu u Hrvatskoj.