Od tri najveće svjetske sile, jedna Oktobarsku revoluciju vidi kao zločin (SAD), druga kao trajnu inspiraciju (Kina), a treća, ona u kojoj se ta revolucija dogodila (Rusija), nema stav. Prošlo je tek stotinu godina, valja pričekati da se slegnu dojmovi
U utorak, na 100. godišnjicu ruske Oktobarske revolucije, predsjednik Rusije Vladimir Putin nije se pojavio na Crvenom trgu. Dok se cijeli svijet prisjećao događaja koji ga je epohalno promijenio, šef države u kojoj se promjena dogodila službeno je ostao ravnodušan.
Zato su u ostatku svijeta službene reakcije bile burnije. Štoviše, vodeće svjetske sile dale su vrlo jasne ideološke ocjene vijek starog boljševičkog prevrata. Te su ocjene toliko različite, upravo kolosalno suprotne, da je teško shvatiti kako dolaze s istog planeta.
Amerika je, očekivano, s gnušanjem osudila Oktobarsku revoluciju, kako je to izrazila Press-služba Bijele kuće: “Današnji Nacionalni dan sjećanja na žrtve komunizma označava stotinu godina otkad se u Rusiji desila boljševička revolucija. Boljševička revolucija stvorila je Sovjetski Savez i mračna desetljeća represivnog komunizma, političke filozofije nespojive sa slobodom, prosperitetom i ljudskim dostojanstvom…”
A Kina je, pak, Oktobarskoj revoluciji ukazala duboko poštovanje, kako je to izrazio kineski predsjednik Hi Jimping: “Prije sto godina topovske salve Oktobarske revolucije donijele su u Kinu marksizam-lenjinizam. Napredni umovi Kine su u teoriji marksizma-lenjinizma našli put za rješenje problema zemlje (…) na taj način kineski narod našao je oslonac u borbi za nacionalnu neovisnost, slobodu, prosperitet i sreću”.
Valja uočiti da i kineski predsjednik i Bijela kuća u ocjeni Oktobarske revolucije koriste iste izraze, poput “slobode” i “prosperiteta”, ali u dijametralno suprotnom kontekstu: Amerikancima je Oktobarska revolucija prepreka za ostvarenje tih društvenih vrijednosti, a Kinezima je to jedini ispravni put.
Eksces ili svjetionik
Kako je glavna društveno-ekonomska karakteristika Oktobarske revolucije bila rušenje kapitalizma, može izgledati čudno da se ove dvije zemlje toliko razlikuju u ocjenama, budući da i u kineskoj stvarnosti djeluju kapitalistički odnosi, kao i u američkoj. Kineski radnik jednako je izložen tržištu kao američki.
No razlike potječu iz političke suštine dvaju sistema i potpuno različitih pogleda na kapitalizam: za kapitalistički SAD to je “najbolji od svih svjetova” i poželjno vječno stanje, dok za komunističku Kinu kapitalizam predstavlja tek nužnu povijesnu fazu u izgradnji socijalizma, za koju drže da će trajati između nekoliko desetljeća i jednog stoljeća. Zato je Oktobarska revolucija za SAD jedan zloglasan eksces koji prijeti temeljima njihova sistema, dok je za Kinu to polazna točka izgradnje društva, svjetionik u povijesnom hodu.
A sama Rusija, pak, nije sigurna kako bi trebala obilježiti jubilej: dio stanovništva bi slavio, dio je time zgrožen. Rusko društvo – kao ni ruska politika – nema konsenzus o značenju Oktobra.
Čak i svečana manifestacija na Crvenom trgu službeno je upriličena ne u slavu Revolucije od 7. studenoga 1917., nego u slavu svečane parade Crvene armije od 7. studenoga 1941., izvedene u iznimno teškim ratnim uvjetima. Činjenicu da je ta parada 1941. izvedena upravo u slavu godišnjice Oktobarske revolucije, nekako se u ruskoj javnosti pokušava masovno previdjeti. Otprilike kao što se u Hrvatskoj pokušava slaviti antifašizam bez komunizma.
S parade na front
Cinici vele da se upravo zbog te činjenice – da je ruska država u utorak službeno obilježavala vojnu paradu iz 1941. godine – Putin nije pojavio na Crvenom trgu. Naime, na toj slavnoj ratnoj paradi – s koje je tisuće vojnika otišlo pravo na front – Vrhovni komandant Crvene armije bio je Staljin. Neizbježne analogije bile bi nezgodne za aktualnog predsjednika Ruske Federacije.
Neki tvrde da je Crveni trg Putin izbjegao kako se slavljenjem komunističke revolucije – kojoj je i sam u mladosti pripadao – ne bi konfrontirao s Ruskom pravoslavnom crkvom, snažnim osloncem svoje dugovječne vlasti. Drugi, pak, vele da vođa velike kapitalističke države, kakva je Rusija danas, ne želi slaviti one koji su revolucijom srušili društveno-ekonomski poredak koji on danas nastavlja.
Kako bilo, od tri najveće svjetske sile, jedna Oktobarsku revoluciju vidi kao zločin (SAD), druga kao trajnu inspiraciju (Kina), a treća, ona u kojoj se ta revolucija dogodila, nema stav. Ta se naizgled shizofrena situacija lako može shvatiti: od Oktobarske revolucije prošlo je svega stotinu godina, valja pričekati da se slegnu dojmovi.