Koncept rodne jednakosti polako se odomaćuje u vodećim zemljama Zapada: Kanada i Austrija već su tekst svojih nacionalnih himni prilagodile u duhu rodne jednakosti, dok je Švedska crkva zabranila oslovljavanje Boga u muškom rodu

Nakon što su nedavno svećenici Švedske crkve izglasali promjenu teksta mise, odnosno zamjenu rodno određenih s rodno neutralnim riječima, sada se ista lingvistička pojava zamjećuje u Njemačkoj: tamošnja povjerenica za ravnopravnost spolova Kristin Rose-Moehring u nedjelju je službeno zatražila promjenu teksta njemačke himne u duhu rodne ideologije, kao što su to već učinile Kanada i Austrija.

Povjerenica Rose-Moehring uoči Međunarodnog dana žena uputila je pismo saveznom Ministarstvu obitelji u kojem predlaže da se riječ „očevina“ zamijeni s „domovina“, a da se izraz „bratski sa srcem i rukom“ zamijeni sintagmom „hrabro sa srcem i rukom“. Njezina intencija bila je jasna: „očevina“ i “bratski” su riječi koje jednoznačno određuju muški rod (samo muškarci mogu biti očevi i braća), pa ona sugerira da se uvedu rodno neutralni termini, kako bi se u tekstu nacionalne himne mogle prepoznati i njemačka žena, baka i sestra.

Povjereničino pismo u nedjelju je objavio dnevnik „Bild am Sonntag“, a u obrazloženju te ideje Rose-Moehring je navela kako njezin prijedlog „odgovara duhu vremena“, dodavši kako to njemačkom društvu svakako „ne bi škodilo“.

Nervozna kancelarka

Te nedjelje, međutim, konzervativna demokršćanska kancelarka Angela Merkel nervozno je iščekivala ishod glasanja članova Socijaldemokratske partije (SPD) o „velikoj koaliciji“, tako da je na povjereničin izazov reagirala tek u ponedjeljak, kad je već bila sigurna u novi kancelarski mandat. Ukratko: Merkel je odbila povjereničinu ideju.

„U ime kancelarke mogu reći da je ona s našom lijepom nacionalnom himnom, takvom kakva jest u tradicionalnom obliku, vrlo zadovoljna“, poručio je glasnogovornik njemačke vlade Steffen Seibert, dodavši kako Merkel ne smatra da bi se na himni nešto trebalo mijenjati.

Slično se odredila i nova glavna tajnica Kršćansko-demokratske unije (CDU) Annegret Kramp-Karrenbauer, a njemačko Ministarstvo obitelji – za koje se očekuje da će ga i u novom mandatu, kao i dosad, voditi SPD – priopćilo je kako se radi o „osobnom stajalištu“ povjerenice za ravnopravnost spolova koji ne žele komentirati.

Drugim riječima, ni u „taboru jakih njemačkih žena“ stvari oko rodne ideologije – u smislu metoda, postupaka i tempa promjena – još nisu precizno razrađene i dogovorene.

Bog nije čovjek

No bez obzira na tu neusklađenost, može se konstatirati da se koncept rodne ideologije polako odomaćuje u najrazvijenijim zemljama Zapada: Kanada i Austrija već su tekst svojih nacionalnih himni prilagodile u duhu rodne jednakosti, dok je Švedska luteranska crkva, kako smo napomenuli na početku teksta, još prije tri mjeseca – na zasjedanju Vrhovnog Sinoda – donijela novi pravilnik kojim se zabranjuje oslovljavanje Boga u muškom rodu (zamjenicom „On“ ili imenicom „Gospodin“), te se umjesto toga uvodi rodno neutralno oslovljavanje vrhovnog autoriteta.

Tako tamošnji luterani na misama, kao uvodnu frazu svetog obreda, od ovosvibanjskog kršćanskog blagdana Duhova – kada odluka Vrhovnog sinoda stupa na snagu – više neće slušati drevni izraz „U ime Oca i Sina i Duha Svetog“, već rodno neutralnu sintagmu „U ime Boga i Svetog Trojstva“.

„Prema teologiji, znamo da je Bog iznad rodnih određenja. Bog nije čovjek“, izjavila je tada nadbiskupica Švedske crkve Antje Jackelen, inače doktorica teologije, obznanivši kako se rasprava o upotrebi rodno neutralnog jezika u Švedskoj crkvi „vodi već desetljećima“, te da je konačno sazrelo vrijeme za promjene. Slično je, kako vidimo, ovog vikenda pomislila i njemačka povjerenica za ravnopravnost spolova, ali „frau Angela“ drži da to vrijeme u Njemačkoj još nije sazrelo.

Kako bilo, liberalna Švedska crkva tim je modernizacijskim korakom označila novu epohu borbe protiv patrijarhalnog i maskulinog doživljaja svijeta, koji ovom planetom dominantno vlada već tisućljećima, s posebno utvrđenim uporištima diljem Balkana, gdje se i aktualna Istanbulska konvencija o borbi protiv nasilja nad ženama doživljava kao sotonski pokušaj uvođenja neprirodne ideologije. Tamo gdje je nasilje nad ženama prirodno, svaka humana konvencija je od Sotone.