Kolumna Damira Pilića – Slobodna Dalmacija, 9.rujna, 2016

Tog 11. rujna 2001. sve je počelo zabijanjem putničkih aviona u najveće svjetske nebodere, a danas u plamenu nestaju najstariji sirijski i svjetski gradovi. Taj Jedanaesti rujan označio je početak kraja slobodnog svijeta

Sutra se navršava 15 godina od samoubilačkog napada al-Qaidinih pilota na Ameriku. Radikalni događaj rezultirao je rušenjem tornjeva Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku, pogibijom svih 19 terorista i 3000 američkih civila, trajnom američkom paranojom te posljedičnom pretvorbom svijeta u opasno i nesigurno mjesto, osobito ako ste tamnije puti, nosite bradu i zovete se Ahmed ili Abdullah.

Nesreća je htjela da u tom tragičnom trenutku u Bijeloj kući stoluje intelektualno možda i najpotkapacitiraniji američki predsjednik u povijesti, koji je požar išao gasiti benzinom i tako islamski svijet pretvorio u buktinju koja prijeti da će spržiti čitav planet. Serija osvetničkih ratova koju je George Bush pokrenuo kao vrhovni zapovjednik najjače svjetske armije dovela je do situacije u kojoj danas, 15 godina kasnije, cijela “zelena transverzala” od Libije do Afganistana izgleda kao gotovo neprekinuto bojno polje na kojem se ruše snovi čovječanstva o boljem i pravednijem svijetu.

Bujanje islamskog ekstremizma, kao direktna posljedica američkih intervencija u muslimanskim zemljama i rušenja njihovih sekularnih režima – koji su imali snažne autoritarne crte, pa i pokoju diktatorsku, ali su činili neprobojni bedem za islamske fašiste – stvorila je i milijunske kolone izbjeglica koji danas preplavljuju europske zemlje, na radost svih europskih ekstremista i fašista novog doba, koji sada pronalaze svoj smisao postojanja i poganom antiimigracijskom retorikom privlače mase uplašenih Europljana, pa tako i naš kontinent ubrzano gubi progresivne značajke koje su ga činile najboljim mjestom za život. Umjesto multikulturalnog filma u boji, gledamo crnu-bijelu seriju nacionalističkih priča, od Britanije do Ukrajine, od Finske do Austrije.

Dobro jutro, brate Orwelle

No Europa nije samo kolateralna žrtva američkog 11. rujna. U svakoj priči o današnjem stradanju Europe vazda valja ponavljati da je Europa i sukrivac tog stradanja, jer su njene najmoćnije zemlje i njihove armade – od ratnih aviona do kopnenih specijalaca – dale ruku Americi u destruiranju Bliskog Istoka i sjeverne Afrike.

Samoubilačka akcija sunitskih ekstremista otprije 15 godina dovela je i do dramatičnog porasta ovlasti američkih špijunskih agencija, što je suzilo granice privatne slobode samih građana Amerike, a posredno i svih stanovnika planeta. Upravo zahvaljujući političkoj panici koja je u SAD-u izbila nakon 11. rujna, tamošnje obavještajne agencije – pogotovo one koje prisluškuju elektroničke komunikacije – izmaknule su svakom nadzoru i upustile se u beskrajno špijuniranje (ne samo) svojih građana.

Time je američko društvo od nekadašnje blistave uzor-demokracije uplovilo u zonu sna svakog totalitarizma: apsolutno nadziranje svih komunikacija svih članova društva. O tome nas je obavijestio narodni heroj Edward Snowden, bivši pripadnik američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA), koji u jednom trenutku više nije mogao podnijeti spoznaju da živi u Orwellovoj distopiji, pa je tu spoznaju odlučio podijeliti sa svijetom, žrtvujući mnogo više od vlastite karijere.

Sarah u Šibeniku

Onaj tko je čitao knjigu nagrađivanog Guardianovog novinara Lukea Hardinga “Snowden: Dosjei”, morao je zapaziti naoko zbunjujući detalj: Snowden ne samo da nije nikakav ljevičar, pogotovo ne marksist, nego nije niti pristalica američke Demokratske stranke. Suprotno tome, taj čovjek je, barem u ranim mladenačkim godinama, izražavao snažna republikanska uvjerenja, a u ekonomskom smislu stajao je još desnije i zastupao stavove koje nazivamo libertarijanskim.

Njegovi mailovi iz “ranih dana” – objavljeni u Hardingovoj knjizi – pokazuju čovjeka koji ne samo da se snažno zalaže za slobodu nošenja oružja američkih građana (uključujući i poluautomatsko naoružanje), nego i duboko prezire svaki oblik socijalne države. Ako je tako zadrti tip ustao protiv onoga u čemu je sudjelovao, onda možemo samo zamišljati što je sve vidio. Ponešto o tome zasigurno znade novinarka i aktivistica WikiLeaksa Sarah Harrison, koja ga je izvela iz Hong Konga i dovela u moskovski azil, provevši s njim nekoliko moskovskih mjeseci. Harrison upravo večeras gostuje na festivalu FALIŠ u Šibeniku, pa bi šibenska publika mogla štogod doznati o onome što je Snowden vidio.

Prije 15 godina sve je počelo namjernim zabijanjem putničkih aviona u najveće svjetske nebodere, a danas, kao posljedica nepromišljenih američkih reakcija, u plamenu i ruševinama nestaju najstariji sirijski i svjetski gradovi, koje pod američkim štitom napadaju i ruše upravo ideološka braća i rođaci onih koji su prije 15 godina srušili tornjeve u New Yorku. Taj Jedanaesti rujan označio je početak kraja slobodnog svijeta.