Poginuli general bio je u očima sirijskog naroda živa legenda, ne samo zbog vojnih vještina kojima je sprečavao prodor kalifata u grad, nego i zato što rat nije vodio iz zaštićenih komandnih stožera, već direktno iz rovova. Tako je i poginuo
Ovog tjedna na istoku Sirije, u borbama na otoku Saqr nedaleko od grada Deir ez-Zora, poginuo je najpopularniji general Sirijske arapske armije (SAA) Issam Zahreddine, nakon što je njegovo vozilo naletjelo na minu.
Tužna je to vijest za sve koji godinama prate borbu sirijskog naroda protiv međunarodnog fašizma koji od 2011. nasrće na njihovu domovinu: poginuli general bio je zapovjednik obrane Deir ez-Zora, glavnog grada istoimene istočne provincije koji se pune tri godine nalazio u potpunom obruču Islamske države, sve do prošlomjesečnog oslobođenja. Nakon više od tisuću dana opsade, 56-godišnji general je poginuo u finišu rata, netom je od ISIL-ovih koljača spasio 100.000 civila koji su ostali u “sirijskom Lenjingradu”.
Islamska država cijelu je provinciju Deir ez-Zor zauzela još u proljeće 2014., da bi početkom 2015. borci kalifata presjekli posljednji koridor koji je ovaj daleki grad na obalama Eufrata spajao s dijelovima sirijskog teritorija pod vladinom kontrolom na zapadu zemlje: Deir ez-Zor tada je ostao odsječen od ostatka Sirije, a jedina veza bio je “zračni most” kojim je vlada u Damasku svakodnevno opskrbljivala svoju udaljenu istočnu enklavu hranom, oružjem i lijekovima.
U takvim okolnostima brojni su promatrači očekivali brzi pad grada i masakr nad stanovnicima. No ISIL nikad nije uspio ući u Deir ez-Zor, što se pripisuje faktu da je grad iznutra branilo oko 5000 pripadnika 104. padobranske brigade Republikanske garde, elitne Assadove jedinice kojom je zapovijedao – general Issam Zahreddine.
Komandant antifašističke Sirije
Odmah na početku opsade ovaj čovjek je javno obećao sirijskom narodu da ISIL nikada neće osvojiti Deir ez-Zor, što su mnogi tada shvatili tek kao pokušaj moralnog hrabrenja vojske i naroda u izgubljenoj situaciji. No kako je vrijeme odmicalo, sve se više pokazivalo da je Zahreddine mislio ozbiljno.
Poginuli general vrlo brzo je u očima sirijskog naroda postao omiljena ratna figura i živa legenda (uz zapovjednika elitnih “Tigrova”, 47-godišnjeg pjesnika Suheil al-Hassana), ne samo zbog iznimnih vojnih vještina kojima je sprečavao prodor kalifata u grad, nego i zbog činjenice da je uvijek nastupao u prvim borbenim redovima, skupa sa svojim vojnicima. Popularni “Brko” – kako su ga zvali zbog guste sijede brade i brkova – rat nije vodio iz zaštićenih komandnih stožera, već direktno iz rovova, zbog čega je više puta bio i ranjavan.
Uostalom, tako je i poginuo, predvodeći “akciju čišćenja” posljednjih džepova ISIL-ova otpora u okolici Deir ez-Zora.
Kroz portret generala Zahreddinea može se ispričati i priča o dvije suprotstavljene Sirije. Jedna je ona Assadova, dinastijska i autoritarna kao i gotovo sve bliskoistočne zemlje, ali kozmopolitska i sekularna. A druga Sirija je ona u kojoj sunitski radikali pokušavaju uspostaviti svoj fašistički kalifat, podržani od nekih moćnih svjetskih sila.
Zakleti sekularist, general Zahreddine u potpunosti je pripadao onoj prvoj, kozmopolitskoj Siriji, a svojom biografijom uvjerljivo je demantirao tezu da u Siriji bjesni vjerski rat između sunita i šijita (ovim potonjima pripada i sekta alavita, iz koje dolazi i vladajuća sirijska dinastija Assad). Taj “komandant antifašističke Sirije” nije bio ni sunit, ni šijit, čak ni alavit – čovjek je bio Druz. U kalifatu bi ga već zbog te krvne činjenice dekapitirali, a u Assadovoj Siriji zauzeo je najviše vojne pozicije.
Pokvario planove Zapada
Mnogo je žuči diljem Sirije prosuto kada je u srpnju ove godine Europska unija proširila popis osoba iz vrha Assadovog režima na koje se primjenjuju sankcije. Na tom dokumentu, koji je potpisala visoka predstavnica za vanjsku politiku EU Federica Mogherini, pod rednim brojem 249 našlo se ime – generala Issama Zahreddinea, koji je u tom trenutku već četvrtu godinu zaredom rukovodio obranom opkoljenog Deit ez-Zora.
“Kao visoki vojni časnik, general Issam Zahreddine odgovoran je za nasilnu represiju protiv civilnog stanovništva, uključujući i onu tijekom opsade Baba Amre u veljači 2012. godine”, stajalo je u obrazloženju odluke kojom se generalu Zahreddineu zabranilo da putuje u zemlje Europske unije.
Mnogi su tada isticali apsurdnost odluke da se putovanja u EU zabranjuju čovjeku koji već četvrtu godinu fizički ne može izaći iz Deir ez-Zora, gdje požrtvovno brani 100.000 civila od islamskih fašista. A neki su u tome vidjeli i osvetu Zapada generalu koji je svojom hrabrošću i vojnim akrobacijama pokvario planove onih koji su htjeli rastočiti Assadovu Siriju.