Ċlanak Damira Pilića – Slobodna Dalmacija, 11.lipnja, 2016

Kapitulacija SYRIZA-e i prihvaćanje mjera štednje nisu donijele oporavak grčkom društvu. Dapače, agonija se nastavila i produbila: vanjski dug je porastao za 40 milijardi eura, a zemlju potresaju štrajkovi i demonstracije

Bila je to noć u kojoj su ljevičari širom Europe vadili iz kućnih zaliha arhivske boce vina i šampanjca, da proslave početak velikih promjena. Bila je to noć u kojoj su kamere europskih televizija izravno prenosile delirij iz izbornog šatora SYRIZA-e u atenskoj ulici Panepistimiou, gdje su članovi i simpatizeri stranke razdragano plesali uz zvuke mitske antifašističke pjesme “Bella Ciao”, pola sata nakon što su objavljeni službeni rezultati izbora po kojima je SYRIZA preuzela vlast u Grčkoj. Bila je to noć 25. siječnja 2015. godine.

Optimizam se mogao rezati nožem: te noći činilo se da je svijet opet postao mlad i da Europa konačno dobiva šansu da organizirano ustane protiv neoliberalnog kapitalizma i njegovih rigoroznih mjera štednje koje već godinama uništavaju srednju klasu Europe i europsku socijalnu državu. Taj je ustanak trebao krenuti s juga Europe, s najbuntovnije europske obale – s Mediterana.

Trebalo se samo poklopiti da SYRIZA i njen mladi premijer Alexis Tsipras u svom herojskom jurišu na europske institucije izdrže do prosinca i španjolskih izbora, kada bi dobili snažnog saveznika s Pirenejskog poluotoka, u vidu ljevičarskog Podemosa koji je tada vodio u španjolskim anketama i čiji je lider Pablo Iglesias skupa s Tsiprasom uzvikivao: “Prvo ćemo osvojiti Atenu, a onda Madrid.” Jedino je važno bilo da SYRIZA u borbi s krokodilima izdrži tih 11 mjeseci. Bilo je to prije godinu i pol dana.

Danas znamo ostatak priče. SYRIZA je izdržala samo šest mjeseci.

Povijesni poraz 2:4

Yanis Varoufakis, nekonvencionalni SYRIZA-in ministar financija, od prvog je dana zajahao svoj motor i u “ofenzivi šarma” krenuo obilaziti europske institucije, nastojeći olabaviti kreditnu omču u koje su Grčku dovele prethodne vlade lijevog i desnog centra. Šarmerska ofenziva Varoufakisu je podigla popularnost kod europskih žena, ali ne i kod europskih kreditora: njemački ministar financija Wolfang Schäuble nametnuo se kao brutalni libero koji je zaustavio sve pokušaje grčkog centarfora da se iole približi protivničkom golu.

A onda su krokodili krenuli u protunapad: krajem lipnja obustavili su Grčkoj dotok novca. Premijer Alexis Tsipras bio je prisiljen gledati strahovite prizore u kojima mu umirovljenici na ulicama plaču ispred praznih bankomata. Bio je to početak kraja: krokodili su znali da Tsipras nije krokodil i da ga ti prizori moraju slomiti. Tako je i bilo.

Ključni događaj zbio se u noći 5. srpnja, kad je grčki narod na očajničkom referendumu podržao Tsiprasa da nastavi neravnopravnu borbu, na način koji je Varoufakis predlagao od samog početka. Te naizgled pobjedničke noći sastao se uži, šesteročlani kabinet SYRIZA-e, kako bi odlučio što da uradi s tim neočekivanim narodnim prkosom i entuzijazmom. Te noći sve je izgubljeno: jezgra SYRIZA-e izglasala je kapitulaciju, Varoufakis je ostao u manjini. Tsipras je pokušao u sebi naći snagu za povijesni iskorak, ali nije uspio. Antička drama u užem kabinetu SYRIZA-e završila je ishodom 4:2.

Taj bi rezultat zapravo trebalo pisati 2:4, jer dogodio se poraz na domaćem terenu, poraz koji nije samo uništio grčke nade u pravednije društvo, nego je i direktno spriječio Podemos da u prosincu osvoji Španjolsku, čime je ofenziva europske ljevice zaustavljena, da bi štafetnu palicu revolucije na Starom kontinentu preuzela radikalna desnica iz više zemalja.

Bitka za penzije

Ne možemo znati što bi se dogodilo da je te noći Varoufakis pobijedio, ali znamo posljedice Varoufakisovog poraza. Prihvaćene mjere štednje nisu donijele oporavak grčkom društvu. Dapače, agonija se nastavila i produbila: Grčka danas izgleda još lošije nego prije godinu dana.

U siječnju 2015., kad je SYRIZA došla na vlast, vanjski dug zemlje iznosio je 324 milijarde eura. Danas iznosi 363 milijarde, ne računajući posljednji paket europske pomoći od 86 milijardi.

Depoziti u grčkim bankama u siječnju 2015. iznosili su 160 milijardi eura, a danas se ta svota procjenjuje na 130 milijardi. Stopa nezaposlenosti iznosi 24,5%, te je još uvijek najveća u Europskoj uniji. Nezaposlenost mladih i dalje je iznad 50 posto.

Kao rezultat tog beznađa, Grčku još od početka godine potresaju štrajkovi i prosvjedi, koji nerijetko postaju nasilni. Sezona gnjeva je otvorena nakon što je Tsipras najavio plan smanjenja mirovina za 35 posto, na što su sindikati odgovorili generalnim štrajkom i demonstracijama u cijeloj zemlji. Grčka stvarnost je takva da su mirovine često jedini izvor prihoda u obitelji s tri generacije. Stoga borba za penzije predstavlja zadnju crtu obrane grčkog društva od potpunog raspada. A te su penzije od 2010. smanjivane već desetak puta, te su danas za oko 40 posto manje nego tada.

Ukratko, sve je isto kao lani, samo više nema nade.