Kolumna Damira Pilića – Slobodna Dalmacija, 24.rujna, 2016

Nakon što su osvojili Ministarstvo kulture i Hrvatsku televiziju, sive eminencije konzervativne kontrarevolucije sada nastoje zauzeti i ključni punkt intelektualnog otpora u zemlji

Studenti se ne mogu slobodno kretati po vlastitom fakultetu. Ne smiju pristupiti dekanatu, referadi, knjižnici. Zaključali su im studentske prostorije i pojeli ključ. Na fakultet su im doveli zaštitare, koji ih ispituju tko su, kuda su pošli i zašto. Nisu im dali da u prostorijama fakulteta održe plenum, pa su ga morali održati na platou ispred fakulteta.

Kad se na putu između studenta i fakultetske knjižnice ispriječe zaštitari, onda znate da je situacija duboko bolesna i sasvim blizu negativne orwellovske utopije. Godina je 2016., mjesto radnje Zagreb, Republika Hrvatska, zemlja vječne uljudbe.

Uglavnom, bitka za Filozofski ovog se tjedna posve rasplamsala. Jedna od zadnjih oaza sekularne Hrvatske pokazuje se dostojna prosvjetiteljskog poslanja koje je upisano u smisao postojanja ovog fakulteta.

Ta modernistička i socijalistička zgrada u ulici Ivana Lučića ne rađa inženjere, biokemičare, programere ni tehnološke izumitelje (iako se nađe i takvih). To nije inkubator tehničkih umova koji će sutra unaprijediti proces proizvodnje nove vrijednosti i omogućiti nam opstanak u vrlom novom svijetu. Ne, to je inkubator humanističkih umova koji će vam objasniti suštinu eksploatacije u procesu proizvodnje nove vrijednosti i rastumačiti zašto je “vrli novi svijet” drugo ime za neoliberalni kapitalistički pakao.

Župnikom protiv testova

Zato ga se i boje. Zato su zaštitari strateški raspoređeni baš na tom fakultetu, a ne na nekom drugom. To je ključni rasadnik slobodarske misli u zemlji. Zato ga kreatori i operativci konzervativne kulturne kontrarevolucije (opravdano) smatraju opasnim. I zato bi svi slobodarski, dobronamjerni i misleći ljudi ove zemlje morali razmisliti na koji će način dati podršku studentima Fiozofskog fakulteta u Zagrebu. Jer tamo se vodi bitka za budućnost domovine.

Za one koji su se kasnije uključili u naš prijenos, sukob između studenata i sistema (kojeg na prvoj liniji fronte zastupaju dekan Filozofskog fakulteta Vlatko Previšić i rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras) razbuktao se nakon što se većina studenata pobunila zbog prijetećeg ugovora o suradnji Filozofskog fakulteta (FF) i Katoličko bogoslovnog fakulteta (KBF). Zašto prijetećeg?

Prvo, iz egzistencijalnih razloga i diskriminacije prema studentima Filozofskog fakulteta, koji bi tim ugovorom bili oštećeni i direktno ugroženi na tržištu rada, nakon što steknu diplomu. Jer gotovo svaki će ravnatelj srednje škole, ako može birati između dva profesora filozofije, izabrati onoga koji mu može predavati i vjeronauk, za što su KBF-ovci osposobljeni.

Drugo, iz logičkih razloga: kako mogu akademski surađivati, a da to ne bude smiješno i redikulozno, ljudi koji su fakultet upisali nakon položenih rigoroznih prijamnih ispita (na nekim smjerovima zagrebačkog FF-a omjer prijavljenih i upisanih znade biti i do 15:1) i ljudi koji su fakultet upisali na temelju preporuke lokalnog župnika? Ti ljudi mogu surađivati izvan akademske sfere, mogu se družiti, biti prijatelji, zaljubljivati se međusobno, spavati jedni s drugima, imati djecu i unuke, ali zaboga: njihova temeljna akademska i misaona polazišta u tumačenju svijeta su ne samo različita, nego se i međusobno potiru.

U najkraćem: na jednom od tih fakulteta Bog je stvorio čovjeka, a na drugom fakultetu taj stvaralački proces je obrnut, ili se barem podvrgava provjeri razuma. Jedan fakultet počiva na dogmi, drugi na kritičkom preispitivanju činjenica i spoznaja.

Revolucija pišljivog boba

I treće, a povezano s drugim: iz slobodarskih razloga. Nije teško proniknuti u krajnji cilj nametanja “neprincipijelne koalicije” FF-a i KBF-a: to je klerikalizacija Filozofskog fakulteta. Nakon što su osvojili Ministarstvo kulture i Hrvatsku televiziju, sive eminencije konzervativne kontrarevolucije sada nastoje zauzeti i ključni punkt intelektualnog otpora u zemlji, bez kojeg im svi njihovi hasanbegovići i esihovice neće vrijediti ni onoga što se u tuzemnoj gastronomiji naziva “pišljivi bob”.

Zbog svega toga bitka za Filozofski je bitka za hrvatsku budućnost, duhovni dvoboj između 21. i 18. stoljeća. Ako to izgubimo, sekularna Hrvatska opstat će samo u pjesmama i sjećanjima starijih građana.

Zato bi, da se vratimo na početak, svaki misleći, dobronamjerni i slobodarski građanin Hrvatske morao razmisliti na koji će način iskazati podršku studentima Filozofskog fakulteta u Zagrebu (plinske boce isključene). Pogotovo bi o tome morali razmisliti svi njegovi bivši studenti širom zemlje.

Ovo je mala zemlja: tko se odluči za sekularno hodočašće, Zagreb nije daleko. Ako me sjećanje ne vara, s Trga vozi “trinaestica” ravno za Filozofski: nakon što skrene iz Savske u Vukovarsku, treća stanica, pa pješke na jug. Inače ćemo svi završiti u slijepoj ulici katoličke džamahirije.