Slobodna Dalmacija – 23. ožujka, 2018
TKO I ZAŠTO PREKO ISTANBULSKE KONVENCIJE RUŠI PREMIJERA PLENKOVIĆA
Saga o Istanbulskoj konvenciji ulazi u moguću završnicu prije nego što je razjašnjena temeljna politička nedoumica: kako to da se unutarstranačka pobuna u HDZ-u dogodila zbog jednog rutinskog međunarodnog dokumenta koji rješava problem nasilja nad ženama, a nije se dogodila zbog ikojeg od krupnih društvenih problema koji devastiraju ovu zemlju, a povezani su s HDZ-om?
Sukob između premijera Andreja Plenkovića i rigidnijeg dijela HDZ-a tinja od prvog dana Plenkovićeve vladavine, ali nikad se nije rasplamsao u ovakav otvoreni „fajt“. Fantastični povodi za kritiku stranačkog šefa samo su promicali pred demokršćanskim članstvom i višim partijskim činovnicima – od biblijskog egzodusa mladih do ozbiljnih najava radikalnog kresanja mirovina – ali ništa od toga nije zaintrigiralo HDZ-ove radikale da podignu glas protiv lošeg i nekompetentnog vođe.
Zaintrigirala ih je tek isfantazirana interpretacija Istanbulske konvencije, koja drevnu razliku između roda i spola proglašava katastrofom za hrvatski narod. Nije katastrofa što mladi odlaze iz zemlje i što će hrvatski penzioneri živjeti kao psi – katastrofa je dokument koji samo usputno potvrđuje odavno postojeće društvene i pravne spoznaje.
Zašto, dakle, borbeni demokršćani nisu reagirali na spomenute ozbiljne društvene probleme i izazove, a jesu reagirali na bezazlenu humanističku depešu iz Carigrada?
– Zato što kod stvarnih problema treba zasukati rukave i uhvatiti se s tim problemima u koštac, što često zahtijeva nepopularne političke poteze – drži sociolog dr. Renato Matić, te dodaje:
– A pošto naši političari nemaju razloga ulaziti u rizik i trošiti svoje nasljedne resurse i benefite koje im kao građani bez dovoljno kritičke svijesti neprestano dajemo, oni će sve stvarne probleme naprosto zaobići. Tako im ostaje tradicionalna svjetonazorska borba koja ih ništa ne košta, a angažira jake emocije i potiče stare ideološke podjele u društvu, što je puno lakše nego rješavati stvarne probleme.
Crkva bez sreće s Hrvatima
Inspekcijom glasanja na predsjedništvu HDZ-a vidljivo je da su se ratifikaciji Istanbulske konvencije usprotivili zamjenik predsjednika stranke, međunarodni tajnik, politički tajnik i stranačka potpredsjednica: dakle, strateški važan dio partije. Kako to tumačiti?
S obzirom da je dio HDZ-ovih zastupnika već najavio kako će glasati protiv Konvencije, a po naputku Crkve, mogli bismo pomisliti da se radi o novoj varijanti starog unutarhrvatskog sukoba (koji traje još od 19. stoljeća) o ulozi Crkve u društvu. Valja podsjetiti da Crkva u zadnjih 150 godina tu baš i nije imala previše sreće, jer su svi hrvatski lideri – od Starčevića i Radića, preko Tita i Tuđmana do Sanadera i Plenkovića – redom bili antiklerikalci.
U tom ključu ova bi se unutarstranačka pobuna u HDZ-u mogla čitati kao pokušaj klerikalne frakcije da napokon uništi sekularnu državu. No dr. Matić smatra da su razlozi pobune puno prozaičniji:
– To je sukob za pozicije moći unutar same stranke, nema tu stvarne ideologije. To nisu ideološki nego interesni sukobi unutar HDZ-a – smatra zagrebački sociolog, koji pojašnjava:
– Iz svih njihovih javnih istupa vidimo da se tradicionalni hrvatski sukob između „lijevih“ i „desnih“ pretvara u unutarcehovski ili unutarstranački sukob. Radi se o zauzimanju pozicija za neke buduće izbore, pa se igra na kartu biračke mašine koja bi trebala slijediti tradicionalne simbole i vrijednosti koje su im poznate, a ne ono čime ih se straši pod pojmom ‘rodne ideologije’.
Magareća navika
Što se tiče spomenute „rodne ideologije“ koju Istanbulska konvencija navodno propagira, naš sugovornik ističe kako društvene znanosti već 150 godina jasno definiraju razliku između roda i spola.
– Ova javna polemika oko Istanbulske konvencije pokazuje da neki ljudi koji upravljaju zemljom ne samo što nisu pročitali Konvenciju, nego ne razumiju ni osnove društvenih znanosti. Moramo se svi zapitati kako nam takvi ljudi uopće mogu voditi društvo – kaže dr. Matić.
Našeg sugovornika zamolili smo da nam komentira najavu šefa SDP-a Davora Bernardića kako njegova stranka neće glasati za ratifikaciju Istanbulske konvencije ako HDZ uz nju priloži tzv. interpretacijsku izjavu kojom bi se utvrdilo da Konvencija ne sadrži rodnu ideologiju i da je u skladu s hrvatskim Ustavom. Dr. Matić smatra kako je vrh SDP-a tako postupio zbog želje da ih se percipira kao odlučnu opozicijsku stranku koja ima jasan progresivni stav.
– Oni su pod strašnim pritiskom raširene teze da su bezlični, da su nestali i sad po svaku cijenu žele na najinfantilnijoj razini učiniti nešto posve nepotrebno. Pa tko bi pri zdravoj pameti rekao: „To nećemo ratificirati“? Na kraju će im se dogoditi da će iz šire europske perspektive upravo njih u SDP-u prepoznati kao zadrte zagovaratelje podređenosti žena – zaključuje zagrebački sociolog.
Kako vidimo, situacija je takva da vrh SDP-a zapravo nastupa protiv progresivnijeg (ili bar manje retrogradnog) dijela vladajuće stranke, a sve kako bi popravio vlastiti politički rejting, što podsjeća na ono slavno ubijanje krave zbog jednog bifteka, ako već ne i na pucanje u samu civilizaciju. Od HDZ-a smo na to magareći navikli, ali zar i ti, crni SDP-ovski sine?