Dva lica MOST-a

Kolumna Damira Pilića – Slobodna Dalmacija, 4.kolovoza, 2016

Glasnom šutnjom u nedjelju i jednako glasnim priopćenjem u srijedu MOST poručuje otprilike ovo: ubojstvo u njemačkoj garaži je zločin, ali ubojstvo u švedskoj ambasadi je patriotski čin. To je taj famozni MOST-ov moral

Protekli tjedan obilježile su žestoke reakcije političkih aktera s hrvatske desnice, koji su se listom obrušili na otkrivanje spomenika Miru Barešiću, hrvatskom emigrantu koji je prije 45 godina u Švedskoj pravomoćno osuđen na doživotnu zatvorsku kaznu zbog ubojstva jugoslavenskog ambasadora u Stockholmu Vladimira Rolovića. Pogledajmo ukratko te reakcije naših viđenijih desničara na otkrivanje spomenika pravomoćno osuđenom egzekutoru, koji se nakon amnestije 1991. vratio u Hrvatsku te kao pripadnik Hrvatske vojske odmah stradao u mutnim i nerazjašnjenim okolnostima.

Politički tajnik HDZ-a Davor Stier ovako je osudio otkrivanje spomenika čovjeku koji je zaslužan za obranu Hrvatske u Domovinskom ratu, ali je prethodno bio umiješan u likvidaciju političkog protivnika na stranom tlu: “Bilo kakav doprinos u stvaranju hrvatske države naravno da se cijeni, ali on ne može biti alibi da se ne odgovara kad su počinjeni zločini.”

Još je rezolutniji i moralno nepokolebljiviji u osudi nekadašnjeg egzekutora bio novopečeni predsjednik HDZ-a Andrej Plenković, koji je dao beskompromisnu izjavu: “Svi oni koji su se u jednom trenutku stavili u službu hrvatske države, u trenucima kada je bio ugrožen i opstanak Hrvatske zbog velikosrpske agresije Miloševićevog režima, na taj način su dali doprinos. Ali sa kuta gledanja Hrvatske demokratske zajednice to ne amnestira od odgovornosti (za ranije zločine, op. D.P.).”

Ipak, u moralnom smislu, HDZ-ovce su nadmašili MOST i MOST-ov čelnik Božo Petrov, koji su povodom otkrivanja spomenika Barešiću izdali posebno priopćenje, u kojem vizionarski navode da će “nove, mlade generacije smoći snage nadvladati teške povijesne greške i krenuti stvarati bolju budućnost za građane Republike Hrvatske, držeći se pri tom jasne poruke da zločin ne može biti počinjen kao opravdanje za neki viši cilj ili navodno društveno dobro”.

MOST-ovci su pritom pozvali sve političke aktere u Hrvatskoj da se “jasno ograde od svih totalitarnih zločina, ideologija i kadrova koji su u njima sudjelovali”. Kako je ubojstvo ambasadora Barešić 1971. počinio kao član proustaške organizacije “Hrvatski narodni odpor”, koju je osnovao zapovjednik logora Jasenovac i ustaški ratni zločinac Maks Luburić, jasno je da je MOST ovim priopćenjem osudio zločine, ideologiju i kadrove ustaškog totalitarnog režima i kasnijih emigrantskih organizacija koje su se programski i akcijski pozivale na ustaško totalitarno naslijeđe.

Fine razlike u egzekucijama

Svakako valja pohvaliti HDZ i MOST za ove hrabre i visoko moralne izjave, pogotovo što Barešić kao ikona radikalne desnice visoko kotira u krugovima ljudi koji glasaju za HDZ i MOST. Osuditi otkrivanje ovakvog spomenika, i to samo mjesec dana prije izbora, doista svjedoči o iznimnoj moralnoj dosljednosti naših vodećih desnih stranaka, koje su unaprijed žrtvovale dio glasova kako bi poslale snažnu poruku da pravomoćno osuđene ubojice političkih protivnika na stranom tlu ne zaslužuju spomenike na domaćem tlu, čak ni kada dolaze s desnice.

Ili sam se ja negdje zajebao u ovoj visoko moralnoj priči? Čekajte malo da provjerim.

Ah, sva je prilika da su mi ove kolovoške vrućine pomutile mozak. Sada razabirem da su vodeći HDZ-ovci i MOST-ovci doista dali ove izjave, ali ne povodom otkrivanja spomenika Barešiću u nedjelju, nego tri dana kasnije, u srijedu, nakon što je sud u Münchenu bivše pripadnike jugoslavenske i hrvatske tajne službe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača za sudjelovanje u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića, počinjeno 1983. u Njemačkoj, nepravomoćno osudio na doživotne zatvorske kazne.

Pažljivim pregledom domaće štampe ustanovio sam da ni HDZ ni MOST nisu ni jednom jedinom izjavom doveli u pitanje moralnost spomeničke glorifikacije pravomoćno osuđenog emigrantskog egzekutora, za razliku od njihove vrlo spremne i žestoke kritike nepravomoćno osuđenih Udbinih egzekutora. Dapače, HDZ-ov ministar branitelja na otvorenju spomenika održao je vatreni patriotski govor u kojem je hvalio Barešićeve zasluge za stvaranje samostalne Hrvatske, niti ne spomenuvši egzekuciju u Stockholmu.

Čini se da bardovi naše desnice rade fine i suptilne razlike u moralnoj prosudbi egzekucija političkih rivala na stranom tlu.

Taj dvostruki moral za HDZ nije ništa novo – može se reći da im je to prepoznatljiv amblem djelovanja od samog osnivanja stranke – ali dvostrukost moralne optike MOST-a ipak je prvorazredno iznenađenje, pogotovo za one građane koji su nasjeli MOST-ovim propagandnim floskulama da baš oni predstavljaju jedine poštenjake na hrvatskoj političkoj sceni.

Rat protiv nijansi

Sada plastično vidimo kako izgleda to neviđeno poštenje. MOST-ova poruka da “zločin ne može biti počinjen kao opravdanje za neki viši cilj ili navodno društveno dobro” očito vrijedi ako jugoslavenska Udba ubije hrvatskog emigranta, ali ne i ako hrvatski emigrant ubije jugoslavenskog ambasadora. U ovom potonjem slučaju izgleda da zločin ipak može biti “opravdanje za neki viši cilj ili navodno društveno dobro”. Jer, Bože moj, taj “viši cilj” i to “navodno društveno dobro” je sama hrvatska država, a onda se i kriteriji pravde i morala radikalno mijenjaju.

Svojom glasnom šutnjom u nedjelju i jednako glasnim priopćenjem u srijedu MOST nam je poručio otprilike ovo: ubojstvo u njemačkoj garaži je zločin, ali ubojstvo u švedskoj ambasadi je patriotski čin. To je taj famozni MOST-ov moral.

Ovo MOST-ovo inzistiranje na razlikama tamo gdje one realno ne postoje možda bi bilo manje zazorno da taj isti MOST cijelo vrijeme ne inzistira na negiranju nekih drugih razlika, koje, pak, realno itekako postoje. Mislim na MOST-ovo stalno izjednačavanje HDZ-a i SDP-a, odnosno izjednačavanje postupaka i posljedica djelovanja HDZ-a i SDP-a u zadnjih 25 godina.

Premda su u ratno vrijeme agresiju na BiH i logore za hercegovačke muslimane – što nas je osakatilo u moralnom smislu – organizirali i proveli HDZ-ovi, a ne SDP-ovi kadrovi, MOST među njima ne pravi nikakvu razliku.

Bez obzira što su i kriminalnu pretvorbu & privatizaciju – koja nas je uništila u ekonomskom smislu – također organizirali i proveli HDZ-ovi, a ne SDP-ovi kadrovi, MOST svejedno među njima ne pravi nikakvu razliku.

Iako su svi dosadašnji predsjednici HDZ-a, s iznimkom Jadranke Kosor, svoje mandate završavali u teškom moralnom glibu novčanih malverzacija (Tuđman zbog neprijavljenih bankovnih računa, Sanader zbog korupcije, a Karamarko zbog afere “Konzultantica”), za razliku od dosadašnjih čelnika SDP-a, MOST sveudilj među njima ne pravi nikakvu razliku.

Taj MOST-ov rat protiv nijansi očito ima moralnu granicu. Iako se trsi svoju družinu prikazati kao novu moralnu paradigmu Hrvatske, metkovski mistik znade gdje i kada mora zašutjeti. A time se cijela ta moralna konstrukcija ruši i raspada baš kao život onog ambasadora nakon što ga je na radnom mjestu posjetio Miro Barešić.