KAKO NAŠA DESNICA ZAMIŠLJA ‘NORMALAN ŽIVOT’ U DOMOVINI

U zadnjih pet godina napadnute su praktično sve društvene skupine koje su za vrijeme zločinačke NDH svoje ‘mjesto pod suncem’ našle kao zatočenici Jasenovca i drugih logora smrti u toj fašističkoj tvorevini

Prošle subote na Trgu Republike u Čakovcu više stotina ljudi okupilo se na antiromskom prosvjedu pod geslom „Želim normalan život“. Već iz te šture informacije vidi se da se u Čakovcu odvilo nešto nenormalno: kako može biti normalno nešto što je upereno protiv cijele jedne manjinske zajednice?

Istina, organizatori prosvjeda trsili su se dokazati da njihov skup nije uperen generalno protiv Roma, pa se za govornicom na Trgu Republike moglo čuti kako „i među Romima ima dobrih ljudi“. No upravo su takve (javne) izjave pouzdan indikator otklizavanja iz normalnosti, kako je to u četvrtak u Saboru sročio zastupnik romske manjine Veljko Kajtazi:

„Što bi bilo da je netko na središnjem trgu bilo kojeg grada organizirao skup na kojem bi se isticalo da i među Židovima, Hrvatima, Nijemcima ima dobrih ljudi?“ retorički se zapitao Kajtazi, posebno se okomivši na reakcije službenih predstavnika lokalne samouprave.

Naime, na skupu je govorila i načelnica općine Pribislavec Višnja Ivačić, a nakon skupa načelnik PU Međimurske Ivan Sokač ocijenio je kako se „Međimurje pokazalo kao tolerantna sredina“, jer da „nije bilo govora mržnje“, dok je međimurski HNS-ov župan Matija Posavec ustvrdio da se „mirni skup dogodio bez ijednog incidenta“ i da je „prošao u tolerantnom ozračju“.

Sažmimo stvar: skup na kojem gotovo svi sudionici paušalno govore o cijeloj romskoj zajednici, generalizirajući praktično sve Rome kao kriminalce s kojima nema suživota, dakle skup koji od prve do zadnje sekunde predstavlja ogledni primjer etničke diskriminacije, za vodeće ljude općine, županije i policije je „prošao u tolerantnom ozračju“! Što reći, osim dati opet riječ Kajtaziju?

Spaljeno romsko imanje

„Šokantno je da visokoobrazovani ljudi ne razumiju što je sporno s prosvjedom i što je to diskriminacija. Vjerujem da im tom logikom nisu sporni ni rasni zakoni koji govore ono što smo mogli čuti na prosvjedu“, kazao je romski zastupnik u Saboru, dodavši kako je u danima nakon prosvjeda širom Međimurske županije zabilježeno više antiromskih ekscesa, pa je tako u srijedu zapaljeno imanje koje je kupio Rom.

„Počinitelj je otvoreno priznao da je to učinio jer ‘ne želi Cigane u blizini’“, upozorio je Kajtazi da su pogubne posljedice „tolerantnog prosvjeda“ već počele djelovati. Tako smo i eksplicitno doznali kako bi izgledao taj „normalan život“ u Međimurju – to bi bio život bez Roma.

Novinari su odmah pronašli da su organizatori prosvjeda povezani s klerikalnom i „suverenističkom“ desnicom, pa ne čudi što je politička podrška prosvjedu došla upravo iz stranke HRAST, čiji je zastupnik Hrvoje Zekanović čak prekidao novinsku konferenciju koju je u Saboru organizirao Kajtazi.

Ta je tobože patriotska desnica samo u zadnjih nekoliko godina proizvela čitav niz diskriminacijskih incidenata uperenih protiv hrvatskih manjina i njihovih simbola. Trend je započeo negdje ujesen 2013. godine, praktično odmah nakon što smo ušli u EU.

Podsjetimo, već u listopadu 2013. klerikalne udruge su organizirale „antipederski“ referendum o braku – s jedinim ciljem da se pripadnike LGBTQ zajednice spriječi da pravno konzumiraju brak – a već narednog mjeseca počelo je s razbijanjem ćiriličnih ploča u Vukovaru, kako bi se i srpskoj zajednici pokazalo „gdje joj je mjesto“.

‘Zloglasni’ srp i čekić

Potom su učestali pokušaji da se iz hrvatskog Ustava izbaci antifašizam, što traje do danas, o čemu govori i promptna reakcija hrvatskog MUP-a i pravosuđa protiv zagrebačkog mladića Filipa Drače, koji je nedavno na spomeniku Franji Tuđmanu iscrtao srp i čekić, simbole međunarodnog radničkog pokreta. Za razliku od uništavanja 3000 antifašističkih spomenika širom zemlje, za koje nitko nikad nije odgovarao, Drača je uz javnu hajku odmah uhapšen, a DORH za njega traži deset mjeseci zatvora uz tri godine uvjeta.

Drugim riječima, u zadnjih pet godina napadnute su praktično sve društvene skupine koje su za vrijeme zločinačke NDH svoje „mjesto pod suncem“ našle kao zatočenici Jasenovca i drugih logora smrti u toj fašističkoj tvorevini – i Srbi, i Romi, i homoseksualci i antifašisti.

Netko će reći da su bar Židovi pošteđeni, ali žestoki val povijesnog revizionizma – s akcentom na rehabilitaciju ustaštva – direktno evocira traumatska sjećanja židovske zajednice na to najmračnije razdoblje hrvatske povijesti, što se zorno vidi po već višegodišnjem odbijanju predstavnika te zajednice da na komemoraciju u Jasenovac odu skupa s državnom kolonom. Umjesto toga, oni u Jasenovac idu s predstavnicima ostalih navedenih društvenih grupa – Srba, Roma i antifašista.

Još bi se dalo pisati o ovome – sjetimo se koliko malo našoj desnici treba da oko pitanja Piranskog zaljeva potakne zlu krv prema Slovencima, ili koliko se slavljenjem Herceg-Bosne direktno izražavaju stare teritorijalne pretenzije prema BiH. Kako bilo, danas znamo kako ta klerikalno-suverenistička desnica zamišlja „normalan život“ – to bi bio život bez Roma, Srba, pedera, antifašista…

Zvuči poznato?