NA DANAŠNJI DAN PRIJE 200 GODINA ROĐEN JE KARL MARX

Umjesto Marxovog guščjeg pera i šterike, danas koristimo kompjutorske tastature i precizne lampe, ali suština klasne eksploatacije „čovjeka po čovjeku“ nije se promijenila od Marxova doba. Dapače, u suvremenu svijetu nejednakost raste

Na današnji dan, prije točno 200 godina, u njemačkom gradu Trieru rođen je Karl Marx: doktor filozofije, otac komunizma, osnivač Prve Internacionale i sekularni bog radničke klase. Lenjin i Che Guevara njegova su djeca.

Oko Marxa se i danas lome ideološka koplja, kao i dok je bio živ. Protivnici ga drže čak i zločincem, jer su se na njegovo učenje pozivali i Staljin i Pol Pot, dok poklonici tvrde da je bio najpametniji čovjek koji je ikada hodao Zemljom.

Protivnici kažu: kriv je za Oktobarsku revoluciju u Rusiji 1917. i za niz drugih nasilnih rušenja kapitalističkog sistema u svijetu, koja su odnijela milijune života. Adepti vele: zaslužan je za Oktobarsku revoluciju i druge pokušaje revolucionarnog preobražaja svijeta u korist prezrenih na svijetu.

Oponenti tvrde da je skrenuo ljudsku civilizaciju s utabanog kolosijeka i izazvao ozbiljne poremećaje u povijesnom redu vožnje, jer su temeljem njegova nauka na vlast u mnogim zemljama došli brutalni diktatori koji su kršili ljudska prava. Sljedbenici, pak, ukazuju kako je prvi od svih ljudi shvatio da je povijest svih dosadašnjih društava zapravo „povijest klasne borbe“, te da su vladajuće ideje nekog vremena uvijek i samo „ideje vladajuće klase“, pa već i samo ta dva epohalna uvida omogućuju ljudskom rodu da sagleda vlastitu povijest iz stvarne, klasne perspektive.

Ukratko: za ovim konjem se i danas diže strahovita prašina, bez presedana u ljudskoj povijesti. No ima li smisla danas, u eri robota i umjetne inteligencije, govoriti o čovjeku koji je svoje knjige pisao guščjim perom pod svjetlošću svijeće?

Šampion po BBC-u

Kad je 1989. pao Berlinski zid, mnogi su pomislili da je Marx sada mrtav zauvijek. Prvi znak da je ta smrt sumnjiva došao je deset godina kasnije s posve neočekivanog mjesta, iz jednog od epicentara svjetskog kapitalizma: u velikoj milenijskoj anketi britanskog BBC-a – u kojoj su sudjelovali gledatelji i slušatelji širom svijeta – tog rujna 1999. za „najvećeg mislioca tisućljeća“ izabran je upravo Marx, ispred Einsteina, Newtona i Darwina. A BBC definitivno nije komunistički medij.

Trebalo je proći još deset godina, pa da velika globalna kriza kapitalizma 2008. pokaže svu aktualnost razmišljanja čovjeka koji je te cikličke kapitalističke krize predvidio i opisao sto pedeset godina ranije. Odjednom se vade iz arhiva prašnjavi Marxovi naslovi, odjednom najvažnija ekonomska knjiga 21. stoljeća postaje Pikettyjev „Kapital“, neskrivena posveta Marxovom originalu iz 1867. godine. Odjednom Marx više nije neopozivo mrtav.

„Svatko tko danas čita (Komunistički) manifest bit će iznenađen otkrićem slike svijeta sličnog našem, koji se strahovito boji oštrice tehnološkog progresa“, piše nekidan u britanskom „Guardianu“, u tekstu pod naslovom „Marx je predvidio našu sadašnju krizu – i ukazuje na izlaz“, bivši grčki ministar financija Yanis Varoufakis. Da naš svijet doista nalikuje onom iz „Komunističkog manifesta“, pokazuje i ovotjedni istup jednog od naših mladih kapitalista, vlasnika zagrebačke PR agencije Thomasa Bauera, koji je javno predložio liberalizaciju zapošljavanja djece, odnosno zapošljavanje (u turizmu) djece starije do 12 godina. Time bi se, veli naš poduzetnik, „anulirao nedostatak radne snage u turizmu“.

Charles Dickens opet u modi

Marx nije mogao dobiti bolji poklon za 200. obljetnicu rođenja, jer se tim Bauerovim prijedlogom vraćamo točno tamo gdje smo bili u trenutku kad je Marx rođen: u romane Charlesa Dickensa o izrabljivanju djece.

Naime, 1819. godine, kada je Marx bio jednogodišnja beba, britanski parlament je usvojio zakon po kojoj djeca od 10 do 16 godina više ne smiju raditi dulje od 12 sati dnevno. Zakon je jedva prošao u parlamentu, jer su ga mnogi članovi Gornjeg doma smatrali neprihvatljivim, s obrazloženjem da „ograničava tržište radne snage i ruši same temelje slobodnog tržišta“. Odnosno „stvara nedostatak radne snage u turizmu“, kako bi rekao današnji član kapitalističkog Gornjeg doma Thomas Bauer.

Ovaj Bauerov prijedlog samo potvrđuje koliko je današnje doba, svoj tehnologiji usprkos, ipak po temeljnim stvarima slično Marxovom dobu. Umjesto guščjeg pera i šterike, danas koristimo kompjutorske tastature i precizne lampe, ali suština klasne eksploatacije „čovjeka po čovjeku“ nije se promijenila. Dapače, u suvremenu svijetu nejednakost raste.

Da parafraziramo ono što je Krleža rekao za Lenjina: Marx nije pao s neba, nego se rodio na zemlji. Njega su formirali tadašnji društveni uvjeti, koji su, vidimo, slični i danas. Dokle god postoje ti uvjeti, Marx će u svakoj pošteno provedenoj anketi biti na prvom mjestu.