Kraj sna o Velikom Kurdistanu

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio povlačenje SAD-a iz Sirije, Kurdi očito shvaćaju da je njihov san o vlastitoj državi mrtav, te se pripremaju kroz pregovore s Assadom postići što veći stupanj autonomije

Kurdska Autonomna uprava na sjeveru Sirije i vlada u Damasku već neko vrijeme pregovaraju o uvjetima pod kojima bi se sirijski Kurdi vratili pod ingerenciju Damaska.

Proteklog vikenda novinska agencija sirijskih Kurda Hawar News potvrdila je da visoko kurdsko izaslanstvo vodi službene pregovore s vladom u Damasku, te je objavila ključne stavke o kojima se pregovara. Među tim temama najvažnije su jedinstvo i obrana sirijskog teritorija, te obrazovanje na kurdskom jeziku na područjima samoproglašene Demokratske autonomne uprave Sjeverne Sirije.

Tako u prvoj stavci kurdski pregovarači priznaju „jedinstvo sirijske zemlje“, a potom u nekoliko narednih stavki nastoje od Damaska ishoditi određeni oblik autonomije. „Politički sustav u Siriji je demokratska republika, a Autonomna uprava je dio tog sustava“, stoji u drugoj stavci, dok se u trećoj traži da „Autonomne uprave imaju predstavnike u parlamentu u Damasku“, a u četvrtoj se predlaže da bi „zajedno sa sirijskom zastavom trebale postojati zastave koje predstavljaju Autonomne uprave“.

Potom slijede dvije stavke koje će vjerojatno izazvati najveći otpor vlade u Damasku. „Diplomacija na području Autonomnih uprava neće se voditi u suprotnosti s interesima sirijskog naroda i ustavom zemlje“, kaže se u petoj stavci, što implicira da bi kurdska samouprava na sjeveru Sirije imala vlastitu diplomatsku službu.

Sirijske demokratske snage (SDF) dio su sirijske vojske, koja je odgovorna za zaštitu sirijske granice“, stoji pak u stavci broj šest, što bi podrazumijevalo da SDF nastavi postojati kao vojni entitet, ali uklopljen u državnu Sirijsku arapsku armiju (SAA).

Nastava na kurdskom jeziku

Ni sedma stavka vjerojatno neće olako proći kod vladinih pregovarača, jer se u njoj traži da Autonomna uprava zadrži svoje policijske jedinice: „Unutarnje sigurnosne snage u područjima Autonomne uprave djeluju pod lokalnim vijećima na način koji nije u suprotnosti sa sirijskim ustavom.“

Potom slijede dvije stavke koje se odnose na obrazovanje na kurdskom jeziku. Tako se u stavci broj osam kaže: „Učenje na materinjem jeziku temelj je obrazovanja na području Autonomne uprave, a arapski je službeni jezik u cijeloj Siriji.“ A u devetoj stavci se dodaje: „U područjima Autonomne uprave obrazovanje se provodi na lokalnim jezicima koji se uče na fakultetima povijesti, kulture, jezika, književnosti i slično.“

Konačno, deseta i posljednja objavljena stavka kaže sljedeće: „Distribuiranje sirijskog bogatstva se u sirijskim regijama mora provesti na pravedan način.“ Ova stavka se vjerojatno primarno odnosi na sirijska naftna polja koja se mahom nalaze na području istočno od Eufrata, a koja su kurdske vojne jedinice SDF, uz pomoć američkih snaga, zauzele tokom ratnih godina, čime su sirijski Kurdi okupirali dijelove teritorija Sirije na kojima nikad prije nisu živjeli, odnosno na kojima je prije rata živjelo isključivo arapsko stanovništvo.

Stoga se ova stavka može protumačiti na način da su sirijski Kurdi spremni vratiti naftna polja vladi u Damasku, ali zauzvrat traže da i kurdska područja dobiju „svoj dio kolača“ od prodaje nafte.

Damask Kurde spašava od Erdogana

Kako primjećuju analitičari, objavljeni kurdski zahtjevi imaju izvjesne nedorečenosti. Na primjer, nigdje se ne precizira koji bi dijelovi Sirije činili tu kurdsku Autonomnu upravu, no pretpostavlja se da bi to bila područja kurdskih enklava na sjeveru Sirije, od Manbija i Kobanija pa do iračke granice na istoku, dok je neizvjestan status kurdske enklave Afrin na sjeverozapadu zemlje, jer je to područje nedavno zauzela turska vojska, odnosno turski proxiji na terenu.

No, usprkos tome, generalno se ocjenjuje da su kurdski zahtjevi znatno blaži od maksimalističkih ideja o odcjepljenju od Sirije i proglašenju nezavisnog Kurdistana, što je bila skoro javna agenda sirijskih Kurda u godinama dok su ih podržavali Amerikanci. Sada, kad američki predsjednik Donald Trump najavljuje povlačenje SAD-a iz Sirije, Kurdi očito shvaćaju da je njihov san o Velikom Kurdistanu po svoj prilici mrtav, barem u ovoj povijesnoj epohi, te se pripremaju kroz pregovore s Assadom postići što veći stupanj autonomije.

Ako se Kurdi i vlada u Damasku uspiju dogovoriti oko budućeg statusa dvomilijunske kurdske manjine u Siriji – koja čini deset posto sirijske populacije – to će biti veliki korak prema potpunom okončanju rata u Siriji. U tom slučaju je apsolvirano pitanje teritorija istočno od Eufrata, i ostaje samo pitanje sjeverozapadne provincije Idlib, koju trenutno drže – međusobno zakrvljeni – proturski i prosaudijski militanti. A to će pitanje Damask i Rusi vjerojatno riješiti pregovorima s Erdoganom.