Slobodna Dalmacija – 6.veljače, 2017

Papin gard za Carrolla je ‘front hitne globalne borbe protiv svega što je Trump tako brzo počeo predstavljati’, uz retoričko pitanje: ‘Tko bi pomislio da će instrukcije iz osnovnih stavki liberalne demokracije SAD dobivati od čovjeka u bijeloj haljini iz Rima?’

Je li papa Frane anti-Trump? Ovu intrigantnu tezu u časopisu “The New Yorker” razmatra američki pisac James Carroll, autor više romana i studija, od kojih posljednja iz 2014. nosi naslov “Krist zapravo: Novo zamišljanje vjere u moderno doba”. Ovaj bivši katolički svećenik, koji je u mladosti službovao kao dušebrižnik na Sveučilištu Boston, nema nikakvih dilema: za njega je aktualni Petrov nasljednik zbiljski Trumpov antipod.

Ako je nominalni vođa slobodnog (čitaj: liberalnog) svijeta postao Donald Trump, onda taj svijet doista treba alternativnog vođu. No može li to biti šef vjerske zajednice, doživotni poglavar jedne od najkonzervativnijih institucija na svijetu?

Prije analize Carrollove argumentacije, dužni smo par napomena o karakteru tog slavnog “slobodnog svijeta” koji je ugrožen pojavom Donalda Trumpa.

Prvo, glavna odlika slobodnog svijeta je “sloboda kretanja ljudi, robe i kapitala”. Ova vizija slobode ignorira fakt da sloboda kretanja kapitala ugrožava ekonomsku slobodu radnog čovjeka. Ako američki vlasnik kapitala zbog manjih troškova preseli proizvodnju u Kinu, njegov američki radnik ostaje bez posla, čime mu je ekonomska sloboda ugrožena. Po toj definiciji kapitalizam – štićen liberalnom demokracijom i fetišem privatnog vlasništva – ne može biti slobodno društvo, jer mu nedostaje ekonomska demokracija.

Drugo, a u vezi s prvim: kad Trump najavljuje ekonomske mjere koje ugrožavaju slobodu kretanja kapitala (porez na uvoznu robu, vraćanje proizvodnje u SAD), on želi američkom radnom čovjeku vratiti dio ekonomske slobode koju je ovaj slobodnim kretanjem kapitala izgubio. Ako netko ugrožava slobodu koja ugrožava drugu slobodu, je li taj slobodu stvarno ugrožava, ili je možda spašava? Odgovor, dakako, ovisi o tome koju slobodu smatrate važnijom.

Nacistički signali

Treće, ako je predvodnik slobodnog svijeta po definiciji Amerika, onda valja reći da su ruke prethodne američke garniture – one koju je u liku Hillary Clinton nedavno Trump pobijedio – do lakata krvave. Na tim liberalno-demokratskim podlakticama ima iračke, afganistanske, libijske, sirijske i jemenske krvi, pa Trumpova najava da SAD više neće intervenirati po svijetu ne spada u ugrozu slobodnog svijeta, nego, pače, u njegovo spašavanje.

Četvrto, a u vezi s trećim: taj slobodni svijet je zakrvio s Rusijom i stvorio atmosferu novog Hladnog rata, dovevši Europu na prag stvarnog rata. U tom smislu, Trumpova se najava relaksacije odnosa s Rusijom može gledati i kao doprinos slobodnom svijetu.

Ipak, bez obzira na ova bočna osvjetljenja problema, očito je da Donald Trump svojim postupcima, uredbama i stavovima – prema imigrantima, manjinama, ženama i fizičkim zidovima između naroda i država – ozbiljno ugrožava vrijednosti koje u svakoj definiciji čine smisao slobodnog svijeta. Mjere kojima ograničava kretanje pripadnicima jedne vjere već su viđene u povijesti, a na Zapadu ih je zadnji put – u znatno radikalnijoj formi – prije osamdeset godina primjenjivao tadašnji njemački kancelar Adolf Hitler.

Nije stoga čudo da Trumpa uspoređuju s nacističkim vođom iz zemlje njegovih djedova. Ističe se da je Trumpov glavni strateg Stephen Bannon istodobno i šef medijske kompanije Breitbart News, koja čini medijsku platformu američke neonacističke desnice. Takvom imidžu doprinosi i Trumpov inauguracijski govor, otvoren sintagmom “America First” (“Prvo Amerika”), što je naziv političke grupe koja je u SAD-u uoči Drugog svjetskog rata propagirala nacizam.

Bitka kod Malteškog reda

Jedan od onih koji su povukli paralele između Trumpa i Hitlera je i papa Frane. Iako je obznanio da o Trumpu neće donositi mišljenje dok ne vidi kako će provoditi svoju politiku, Papa je ipak jasno upozorio Europljane na opasnost populizma, pozvavši ih da ne ponove greške iz 30-ih godina 20. stoljeća, kad su se okrenuli “spasiteljima” koji će ih izvući iz krize:

“Krize izazivaju strah, uzbunu. Po mom sudu, najočitiji je primjer europski populizam u Njemačkoj 1933. godine… Ljudi koji su potonuli u krizu tražili su svoje identitete, dok nije došao taj karizmatični vođa i obećao im vratiti njihove identitete. Vratio im je iskrivljene identitete i svi znamo što se dogodilo”, kazao je Papa.

Zanimljivo je da Carroll, da se vratimo na njegovu tezu s početka teksta, ne koristi ovu Papinu prispodobu o Hitleru i Trumpu. Papin anti-trumpovski naboj autor dokazuje preko jedne druge priče, koja se zadnjih tjedana također pojavila u javnosti, ali je uslijed medijskog cirkusa oko Trumpa prošla pomalo “ispod radara”.

Riječ je o aferi oko Suverenog Vojnog Malteškog Reda (katolički viteški red pri Vatikanu). Ukratko: Papa je natjerao velikog meštra Malteškog reda Matthewa Festinga da podnese ostavku, jer je suprotno Papinim uputama smijenio velikog kancelara Malteškog reda Albrechta von Boeselagera, koji je navodno dopustio Malteškom redu da sudjeluje u programima podjele besplatnih kondoma u Africi radi sprečavanja širenja AIDS-a.

Ovaj naizgled benigni spor između Svete Stolice i Malteškog reda ima duboku političku pozadinu. Poglavar Malteškog reda je, naime, radikalni kardinal Raymond Leo Burke, važna figura konzervativne struje Katoličke crkve i glavni oponent pape Frane, kojeg optužuje da je preliberalan prema homoseksualcima i razvedenima. Na tu je ceremonijalnu funkciju Burkea postavio upravo papa Frane, nakon što ga je 2014. odstranio iz utjecajne Kongregacije za biskupe.

Islamu ne pakovati!

Degradiranjem Burkea Papa je poslao poruku i političkoj opciji čija je Burke ikona: to je Republikanska stranka SAD-a. Preciznije – ekstremno krilo Republikanske stranke, frakcija “Tea party”, koju je Burke osvojio stavovima poput onog da katolički političar koji se ne suprotstavi pobačaju nema pravo na pričest.

Carroll ističe još jednu važnu poveznicu između kardinala Burkea i radikalnih republikanaca, uključujući i Trumpa – odnos prema islamu i muslimanima. Burke u knjigama i javnim istupima uporno ocrnjuje islam, šerijatski zakon opisuje kao globalnu prijetnju, te evocirajući strah od muslimanske dominacije u Europi – koji je u javni diskurs uveo prethodni papa Benedikt XVI. – potiče antiislamsku histeriju u kojoj se dobro snalazi i Trump.

S druge strane, papa Frane se nadaje kao “najvjerniji svjetski branitelj migranata i muslimanskih doseljenika”, pri čemu Carroll podsjeća na lanjsku Papinu epizodu u Meksiku, kad je Trumpovu najavu o gradnji zida na meksičkoj granici kritizirao frazom da “čovjek koji želi graditi zidove (…) nije kršćanin”.

Stoga sukob između Vatikana i Malteškog reda promatrači ocjenjuju kao sukob između crkvenih liberala i konzervativaca, a tako ga vidi i Carroll. Osim što drži da je Papina ofenziva prema Burkeu “simbol širih napora Crkve da prigrli modernost”, Carroll smatra da Papin gard predstavlja i više od toga:

“To je front sad već hitne globalne borbe protiv svega što je Donald Trump tako brzo počeo predstavljati”, piše Carroll, te zaključuje tekst retoričkim pitanjem: “Tko bi pomislio da će instrukcije iz elementarnih stavki liberalne demokracije SAD dobivati od čovjeka u bijeloj haljini iz Rima?”

Papin saveznik – naše gore list

Carroll u teksu navodi kako papa Frane u SAD-u ima jednog vjernog saveznika, a to je donedavni nadbiskup Chicaga Blase Joseph Cupich kojeg je papa nedavno proglasio kardinalom. Carroll ga opisuje kao “američkog prelata koji najviše sliči Frani u mišljenju i stilu”.

Ovaj kardinal je čovjek hrvatskih korijena: djed mu je rođen kod Slavonskog Broda, baka kod Varaždina. Carroll piše da je msgr. Chupich ovih dana “glasno ukorio” Trumpa, opisavši njegovu odluku o zabrani ulaska muslimanima iz sedam zemalja u SAD kao “tamni trenutak američke povijesti”.