Slobodna Dalmacija – 4. veljače, 2017

Ozbiljni svjetski listovi ne zadržavaju se na opisu skandala s jasenovačkom pločom, nego daju i širi kontekst profašističkih ekscesa u Hrvatskoj, iz kojeg njihovi čitatelji mogu vidjeti da u našoj zemlji postoji revizionistički kontinuitet, odnosno da je ploča u Jasenovcu tek vršak zle sante koja pluta dubinama Hrvatske

Ona ploča u Jasenovcu sada stoji već dva mjeseca. Nakon što su prošlog tjedna u tome počeli pisati i strani mediji, ovog tjedna taj se popis proširio, a na poprištu sramote počeli su i prvi fizički incidenti: na antifašističkom prosvjedu ispred ploče jedan od mještana napao je snimatelja HRT-a, jer ga je ovaj snimio dok je vrijeđao prosvjednike.

O jasenovačkoj ploči već se piše i s druge strane Atlantika. Tako je New York Times u svom online izdanju, pozivajući se na agenciju Associated Press, objavio tekst “Hrvatski Židovi u znak protesta bojkotirali Dan sjećanja na Holokaust”.

Najpoznatiji list na svijetu odmah u prvoj rečenici prenosi ocjenu da “konzervativna hrvatska vlada ne čini dovoljno da obuzda pronacističke sentimente u najnovijoj članici Europske unije”, a već u idućoj rečenici tumači da je bojkot židovske zajednice uslijedio zato što “vlasti nisu iz grada Jasenovca uklonile ploču s hrvatskim pronacističkim pozdravom iz Drugog svjetskog rata”.

Pritom NYT informira čitatelje da je u Jasenovcu za vrijeme WW2 djelovao “logor smrti u kojem su ubijeni deseci tisuća Židova, Srba i Roma”, da su pozdrav “Za Dom spremni” koristile “hrvatske fašističke trupe pronacističkog marionetskog režima postavljenog za vrijeme rata”, da se taj pozdrav nalazio “na nalozima kojima su se ljudi u Hrvatskoj slali u logore” i da je, eto, baš taj pozdrav “upisan na ploči u gradu Jasenovcu”.

Možemo li zamisliti bolju međunarodnu reklamu Hrvatske?

Jedna zemlja bez Židova

Ugledni časopis Smithsonian iz Washingtona, kojeg izdaje istoimeni najveći muzejski kompleks na svijetu, također piše o bojkotu židovske zajednice u Hrvatskoj, a srž hrvatskog problema iznosi u podnaslovu: “Dok u Hrvatskoj raste neofašizam, zemlja se nalazi na raskršću između poricanja i stvarnosti”.

Nakon što u uvodu teksta piše da se Danom sjećanja na Holokaust obilježava strašna sudbina milijuna ljudi ubijenih u genocidu koji je proveden u Europi od 1939. do 1945. godine, Smithsonianova novinarka Erin Blakemore konstatira: “No, u jednoj zemlji Židovi ove godine nisu bili prisutni na svečanosti u njihovu čast.”

Potom notira da su hrvatski Židovi bojkot izabrali “zbog neuspjeha hrvatske vlade u borbi protiv suvremenog nacizma”, odnosno “zbog postavljanja memorijalne ploče u Jasenovcu koja uključuje frazu ‘Za Dom spremni'”, a radi se o “sloganu koji su koristili ustaše, fašistička organizacija koja je surađivala s nacistima i vodila Nezavisnu Državu Hrvatsku, marionetsku državu koju je nacistička Njemačka 1941. uspostavila u okupiranoj Jugoslaviji”.

Blakemore zaključuje da za hrvatske Židove izraz “Za Dom spremni” nije samo sintagma od tri riječi, nego “slogan mržnje koji se čuje sve više kako se neofašizam širi u Hrvatskoj”.

O ploči u Jasenovcu piše i austrijski javni servis ORF, koji je ističe kao konkretan povod za odluku židovske zajednice o bojkotu. Navodeći da je na ploči uklesan “slogan ustaša u Drugom svjetskom ratu”, ORF naglašava kako se “konzervativni šef vlade Andrej Plenković nije jednoznačno oglasio o pločama” s tim sloganom, te ocjenjuje da su “u Hrvatskoj fašistički simboli zakonom zabranjeni, ali su u javnosti i dalje vrlo rašireni”.

I tako smo, zbog ploče u Jasenovcu, u očima međunarodne štampe na više kontinenata označeni kao štovatelji nacifašizma. Opseg štete po ugled Hrvatske teško je i zamisliti. Kao što je nekidan upozorio Dragan Primorac, bivši ministar znanosti u Sanaderovoj vladi: “Ako imate pojedinačne slučajeve (ustaštva), njih trebate brzo raščistiti, inače imate konfuziju.”

Vršak zle sante

No ovo je mnogo više od konfuzije. Jer ozbiljni svjetski listovi ne zadržavaju se na opisu skandala s jasenovačkom pločom, nego daju i širi kontekst profašističkih ekscesa u Hrvatskoj, iz kojeg njihovi čitatelji mogu vidjeti da u našoj zemlji postoji revizionistički kontinuitet, odnosno da je ploča u Jasenovcu tek vršak zle sante koja pluta dubinama Hrvatske.

Tako NYT spominje i šibenski slučaj s povlačenjem međunarodne izložbe o Anne Frank, dok Smithsonian daje čitavu genealogiju koketiranja s ustaštvom vodećih hrvatskih dužnosnika: od prvog predsjednika Franje Tuđmana (kome spominju knjigu “Bespuća povijesne zbiljnosti”, u kojoj “negira da se Holokaust ikada dogodio”, te se “na kraju ispričao zbog svoje knjige”), preko drugog predsjednika Stjepana Mesića (“snimljen kako dovodi u pitanje broj žrtava u logoru Jasenovac”), do četvrtog šefa države, aktualne predsjednice Kolinde Grabar Kitarović (“u priopćenju proglasila ustaški režim zločinačkim”, ali je “u studenome snimljena kako pozira sa zastavom tog istog režima”).

Smithsonian zaključuje da “hrvatski predsjednici imaju burnu povijest negiranja Holokausta”, te da će hrvatska povijest “ostati bojno polje za one čije su obitelji desetkovane u Holokaustu, i one koji nalaze politički korisnim da to ignoriraju”.

Ova neskrivena aluzija na hrvatskog premijera – koji zarad sitnog političkog ćara ignorira moralnu grozu u Jasenovcu – potvrđuje ocjenu jednog ovdašnjeg komentatora o dosadašnjoj bilanci ove vlasti: “Nakon sto dana Vlade, u Jasenovcu neometano stoji spomen-ploča s ustaškim pozdravom. To je sve što treba znati o Andreju Plenkoviću i njegovu kabinetu.” Amen.