Slobodna Dalmacija – 5. srpnja, 2017

Pozitivni ishodi susreta ugroženi su nejednakom pozicijom sugovornika. Putin je u znatno komotnijem položaju, jer ima puno veću podršku birača, pa u razgovoru može ići dalje nego Trump, kojemu rejting u SAD-u pada prije nego s Putinom prozbori i riječ

Najzad će se dogoditi – na marginama summita G-20, koji se u četvrtak i petak održava u Hamburgu, susrest će se predsjednici Amerike i Rusije, Donald Trump i Vladimir Putin.

Mnogi taj susret nazivaju “najvažnijim vanjskopolitičkim događajem godine”, čime uranjamo u temeljni paradoks svjetske politike: kako je moguće da se “vanjskopolitički događaj godine” – susret dvojice najmoćnijih Zemljanina – odvija na “marginama” bilo čega? Nisu li “margine” sinonim za nešto sporedno?

U toj službenoj marginalnosti nečeg što je objektivno najvažnije političko pitanje današnjeg svijeta zapravo i leži nevolja svijeta. Ali takve su tzv. objektivne okolnosti.

Nije da Putin i Trump nemaju o čemu (hitno) raspraviti. Na meniju su im prije svega Ukrajina i Sirija – gdje su obje strane direktno uključene u sukobe, ali na suprotnim stranama – a potom i čitav niz tema i problema čije nerješavanje ugrožava mir u svijetu: Sjeverna Koreja, NATO-ov štit u Istočnoj Europi, bliski susreti ruskih i američkih ratnih aviona nad Baltikom, sankcije Rusiji, međunarodni terorizam, Venezuela, čak i Arktik. A imaju i temu svih tema: normalizacija rusko-američkih odnosa.

“Najvažnije je što će biti prevladana nenormalna etapa u našim odnosima, jer će dvojica lidera prvi put razgovarati licem u lice”, kazao je ovih dana ruski šef diplomacije Sergej Lavrov.

“Napetosti između Rusije i SAD-a su se često događale i prije, i često su prevladavane”, poručio je, pak, doajen američke politike i diplomacije Henry Kissinger, nakon što se nekidan u Kremlju sastao s Putinom.

MN / ‘Američki izdajnik’

Diplomatski lavovi su, dakle, umjerenim optimizmom otvorili opciju “konstruktivnog razgovora” dvojice lidera i naznačili moguće pozitivne ishode susreta u Hamburgu. Ali ti su ishodi ugroženi nejednakom početnom pozicijom dvojice moćnih sugovornika.

Putin je u značajno komotnijem položaju. Osim što će mu to biti već četvrti američki predsjednik s kojim se bilateralno susreće – dok je Trumpu ovo premijerni “dejt” s vođama Rusije – Putin ima veću podršku matičnog naroda: anketni rezultati njegove popularnosti u Rusiji kreću se oko 80 posto, dok Trumpa podržava manje od 40 posto Amerikanaca. To znači da Putin u razgovoru može ići dalje nego američki kolega – bez straha da će mu se srozati rejting kod Rusa – te da bi za provođenje eventualnih dogovora imao puno manje političkih prepreka nego Trump.

S druge strane, Trumpov rejting u SAD-u pada prije nego s Putinom prozbori i riječ: već i činjenica susreta s “glavnim protivnikom slobodnog svijeta” – što je dominantni američki narativ o ruskom predsjedniku – poslužit će medijima u SAD-u da ospu artiljerijsku paljbu po Trumpu iz svih oruđa, sa starom temeljnom optužbom da je “ruski čovjek”, odnosno “izdajnik koga su na vlast doveli Rusi”.

O medijskoj histeriji koja o toj temi vlada u SAD-u, govori istup glasnogovornice Bijele kuće Sarah Sanders, koja je objavila da su lažne vijesti o Rusiji i ruskoj vezi s Trumpom u američkim TV kućama zauzele u svibnju i lipnju 70 puta više programa nego vijesti o gospodarstvu. Zato Trump, kako bi amortizirao napade u domaji, mora taktizirati mnogo više nego ruski subesjednik.

MN / ‘Otvoren za sve formate’

Ta razlika u opuštenosti izbila je već pri protokolarnom dogovoru dviju strana o trajanju razgovora. Dok su iz američkog tabora prodrli glasovi da bi Trump želio dug protokolarni razgovor, ali mu administracija savjetuje tek kratak sastanak, glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov poručuje da je Putin “otvoren za bilo koji format razgovora koji odgovara Amerikancima”.

U čitavu priču posredno je uključena i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Naime, u četvrtak će Trump, neposredno prije leta za Hamburg, službeno boraviti u Varšavi, gdje će održati govor na konferenciji Inicijative Tri mora (Jadran-Baltik-Crno more), čijim se pokretanjem diči hrvatska predsjednica, koja javno ističe da Trump u Varšavu dolazi i na njen poziv. Taj je višemorski projekt, međutim, uzbunio stare europske demokracije, prije svih Njemačku, koja drži da se njime želi podijeliti Europu, što bi bio američki interes.

Njemački tjednik Die Zeit tako upozorava kako je spomenuta inicijativa zapravo iskaz “starog sna poljskih konzervativaca” o tzv. Međumorju – po kojem bi Poljska imala svoju zonu utjecaja u prostoru od Baltika do Crnog mora – a što Trump želi iskoristiti za podjele unutar Europske unije, prije svega kako bi spriječio približavanje EU i Rusije.

Osim što se tu nazire i ozbiljan rascjep između Hrvatske i Njemačke oko viđenja međunarodne uloge naše zemlje – dok nas Predsjednica odvlačenjem na Baltik želi udaljiti od balkanskog pupka, Njemačka i ine vodeće zemlje Zapadne Europe prvenstveno nas vide kao “lokomotivu Zapadnog Balkana” – ovo Trumpovo blic-gostovanje u Varšavi, baš uoči Hamburga, može proizvesti još jedan hamburški kamen spoticanja.