Evo zore, evo Franje Josipa

Slobodna Dalmacija - 29.listopada, 2016

Zvuči kao reklama za satirični portal Sprdex, ali je istina: kad sam nekidan pročitao da Željka Markić želi u Hrvatsku uvesti jednospolne škole, pomislio sam da čitam novu uspjelu “bazu” autora Sprdexa. Evala, momci, rekoh sebi: baš ste me nasmijali. A kad sam shvatio da nije sprdex.com nego realnost.hr, oblio me hladni znoj.

OK, to je metafora, nije me baš oblio znoj, ali da sam ostao šokiran i potresen – bogami, jesam. Nije to najveća svinjarija koju je Željka Markić dosad napravila hrvatskom društvu, ali mene je ova stvar istinski prenerazila. Jer u ovih 25 godina mračnjaci su dubili podjele po svim mogućim crtama ljudske raznolikosti - od etničke i vjerske do seksualne i rasne - s poganim ciljem da napakoste manjincima: Srbima, Romima, pederima. Ali nitko se još nije usudio poticati podjelu po spolu. Sve do Željke Markić.

Ova žena ne preže ni od čega, samo da Hrvatsku vrati u tmine prošlosti, koje su na ovim prostorima – što se spolne razdiobe učenika tiče – rastjerane još prije 70 godina: zadnji vladari naših naroda koji su podržavali takav sustav školstva bili su car Franjo Josip te kraljevi AleksandariPetar Karađorđević.

Slobodarska ideja o razdvajanju djece, kao opreka “komunističkom totalitarizmu” – jer “Hrvatska od 1945. nema iskustvo jednospolnih škola, jer smo se dolaskom totalitarnog režima naučili na samo jedan obrazovni sustav” – čula se na konferenciji Markićkine udruge, održane pod pokroviteljstvom predsjednice Republike. Govorio je i ex-ministar obrazovanja Predrag Šustar, koji je ideju istospolnog školstva umotao u frazu o “pluralnosti obrazovanja”.

Oktroirani odgoj

“Time će se omogućiti da se roditelji sukladno svjetonazoru izbore za pluralizam, da se počnu oslobađati od oktroiranog donošenja odluka vezanih uz odgoj i obrazovanje”, reče Šustar, izazvavši javnu nedoumicu: kad spominje “oktroirano donošenje odluka vezanih za odgoj i obrazovanje”, misli li to na oktroirano uvođenje vjeronauka u škole prije četvrt stoljeća? Kad slavi pluralnost svjetonazora i obrazovanja, pledira li to, bar u dijelu školskih ustanova, za supstituciju vjeronauka marksizom?

Obratite pažnju na tu logiku: kad djeca idu zajedno u školu, to je totalitarizam, a kad idu odvojeno, to je pluralizam. Blago Markićki i Šustaru – njima ne gine Kraljevstvo nebesko.

Glavni argument za jednospolno školstvo su navodno bolji rezultati koji učenici takvih škola postižu u odnosu na đake mješovitih škola. Čak i da je točno, nema dokaza da je razlog baš spolna segregacija djece.

Na školski uspjeh utječu brojni faktori, a jedan od važnijih je socioekonomski status roditelja. Ako pođemo samo od činjenice da u jednospolne škole na Zapadu – to su uglavnom katolički i drugi vjerski internati – djecu upisuju imućniji roditelji, koji potomcima mogu pružiti bolje razvojne uvjete, već smo dobili jedno objašnjenje boljeg uspjeha djece u tim školama koje nema veze sa spolnom segregacijom.

Da bi se znanstveno potvrdilo kako jednospolne škole potiču bolji školski uspjeh, nije dovoljno usporediti ocjene koje dobivaju učenici dvaju tipova škole. Valja provesti obimna istraživanja u kojima bi se posebnim dizajnom uzorka isključili svi drugi potencijalni uzroci koji mogu dovesti do različitog uspjeha.

Klasni status roditelja

Konkretno, treba formirati dva velika uzorka djece koja će se razlikovati u tipu škole koju pohađaju – jednospolne ili mješovite – ali će biti izjednačena u svim drugim faktorima koji utječu na školski uspjeh, od individualno-psiholoških (prethodno znanje, načitanost, inteligencija, sramežljivost, radne navike…), preko socioekonomskih (klasni status roditelja, količina vremena koju roditelji provode s djecom, stupanj izloženosti djeteta pozitivnim utjecajima u obitelji itd.) do onih koji se odnose na samu školsku ustanovu (stručnost, empatija i motivacija učitelja; opremljenost škole). Tek ako su svi ovi faktori izjednačeni, tada se eventualne razlike u uspjehu djece mogu pripisati tipu škole.

Ali čak i da odvojene škole doista nude bolji uspjeh, radikali previđaju da škola nije samo obrazovna institucija, već i odgojna. Nemjerljivo je važno da djevojčice i dječaci idu zajedno u školu, jer je to najbolja preventiva za rodne i spolne stereotipe, kao i najbolji način da djeca prihvate različitosti svojih vršnjaka kao nešto normalno i prirodno.

Netko će reći da Željki Markić ne treba pridavati pažnju, jer se takvi rubni društveni i vjerski fenomeni baš i hrane medijskom pozornošću. No treba znati da je aktualnu epidemiju netolerancije i mržnje prema drugima i različitima – koja Hrvatsku trese već tri godine – izazvala upravo ova žena, kad je u jesen 2013. organizirala onaj tužni referendum protiv homoseksuaca i lezbijki.

Od tog časa u Hrvatskoj je porasla netrpeljivost prema manjinama i neistomišljenicima: radikalno desničarenje Crnog Markate Hasanov revizionizam i destrukcija hrvatske kulture došli su tek nakon toga, na plodno tlo koje je prethodno pripremila Željka Markić. To nije nimalo bezazlena osoba.