Gari Kasparov protiv Berniea Sandersa

Kolumna Damira Pilića – Slobodna Dalmacija, 5. ožujka 2016.

Neobično je da čovjek koji je pobijedio kompjutor izjednačava socijalizam i staljinizam. Socijalizam koji zagovara Sanders nema veze s onim u kojem je odrastao Kasparov

Svi znaju tko je Gari Kasparov. Onaj Rus koji dobro miče figure po šahovskoj tabli: čim povuče skakača s b1 na c3, već znaš da si izgubio partiju. Legenda svjetskog šaha. Nekoć najmlađi svjetski prvak: kad je 1985. u Moskvi pobijedio šampiona Anatolija Karpova, imao je svega 22 godine. Potom punih 20 godina proveo na čelu rang-liste Svjetske šahovske federacije: detroniziran tek 2006., ne što se pojavio bolji, nego jer je prestao ići na turnire. Nije mu se više dalo. Kasparov je i prvi čovjek koji se suprotstavio kompjutoru – 1996. je pobijedio IBM-ov “Deep Blue”, a 2003. remizirao s dva njegova usavršenija rođaka, spasivši čast i ego homo sapiensa. Ukratko: Gari Kasparov je jedan od najmanje neinteligentnih Zemljana. Kad on nešto izjavi, to se pažljivo sluša. Što se kaže: njegova riječ ima težinu. Ljudi mu vjeruju. Jebiga, pametan je. Ovog tjedna taj je pametni čovjek izjavio da je kapitalizam izveo iz siromaštva milijarde ljudi. Nije rekao milijuni, nego milijarde. Ne jedna, nego više tih milijardi. Nije kazao “uveo u siromaštvo”, nego “izveo iz siromaštva”. I nije apostrofirao Kinu, kao jedinu zemlju današnjice čiji kapitalizam doista izvodi značajan broj ljudi iz siromaštva, a i to samo zato što tim kapitalizmom upravlja Komunistička partija. Izjavu je Kasparov dao na svom Facebook profilu, odgovarajući na kritike simpatizera američkog predsjedničkog kandidata Berniea Sandersa, koji su mu zamjerili negativne stavove o socijalizmu: “Uživam u ironiji kad mi pristaše Berniea Sandersa kao bivšem sovjetskom državljaninu drže predavanja o slavi socijalizma i što on predstavlja. Socijalizam zvuči predivno na Facebooku, ali molim vas neka tamo i ostane. U praksi on nagriza ne samo gospodarstvo, već i ljudski duh te ambiciju i postignuća koja su omogućili moderni kapitalizam i milijarde ljudi izveli iz siromaštva.” Jasno je da Kasparov, kao čovjek liberalnog svjetonazora koji je odrastao u totalitarnom SSSR-u, ne može imati lijepe uspomene na rigidni sustav u kojem je proveo formativne godine. Ali je neobično da tako pametan čovjek izjednačava staljinizam i socijalizam: takva logička pogreška mišljenja pristoji zadrtim ljudima, ali ne i čovjeku koji je pobijedio kompjutor. Socijalizam koji zagovara Sanders nema nikakve veze sa socijalizmom u kojem je odrastao Kasparov. Uz to, Gari Kasparov je posljednji čovjek koji ima moralno pravo da kritizira socijalizam. Upravo njegov život demantira ono što je napisao na Facebooku. U njegovu slučaju socijalizam ne samo što nije “nagrizao ljudski duh te ambiciju i postignuća”, nego je, štoviše, omogućio mladom Gariju da posve razvije taj svoj ljudski duh, ambiciju i postignuća, te da postane čovjek čije ime znaju svi na Zemlji. Da se rodio u bilo kojoj drugoj zemlji, osim u komunističkom SSSR-u, Kasparov nikad ne bi postao slavan.

SSSR – SAD: 8:1

Jer SSSR je poticao igranje šaha kao nijedna druga država u povijesti čovječanstva. Između ostaloga, u SSSR-u su vrhunski šahisti od države dobivali plaću, kako ih ne bi mučila egzistencija, tako da se mogu koncentrirati samo na šah. Zato nije čudno što je za Prvog hladnog rata (1945.-1991.) od devet šahovskih prvaka svijeta njih osam bilo iz SSSR-a (Aljehin, Botvinik, Smislov, Talj, Petrosjan, Spaski, Karpov, Kasparov). Samo je američki genij Bobby Fischer uspio nakratko (1969.-1972.) prekinuti tu sovjetsku nisku. Čak i nakon sloma socijalizma, još cijelo desetljeće svjetski su prvaci postajali samo igrači formirani u SSSR-u (Halifman, Kramnik). Tek je 2000. indijski šahist Viswanathan Anand okončao polustoljetnu dominaciju djece komunizma. SSSR je poticao šah dijelom iz ideoloških razloga: uspjesi sovjetskih šahista imali su svijetu pokazati superiornost komunizma. S time se ne sudara činjenica da je komunistička ideologija, sa svim manama u praksi, visoko među prioritetima stavila razvoj ljudskog duha. U kapitalizmu kategorija ljudskog duha nema prioritet, jer nije direktno povezana s profitom kao Zlatnim teletom sistema. Američki prvak Fischer, koji je od Svjetske šahovske federacije stalno tražio veće honorare i nagrade na turnirima, bio je bijesan na sovjetske igrače jer ih honorari i nagrade nisu zanimali, pa je u svojoj borbi ostajao usamljen. Šahovskim rječnikom kazano, Kasparov je počinio teški previd: previdio je milijarde ljudi kojima je kapitalizam otežao egzistenciju. Vjerujem da su njegovu izjavu pažljivo pročitali ljudi širom Afrike, Latinske Amerike i Azije, pogotovo oni koji imaju pristup internetu ili su u džepu pronašli novčić da kupe novine na kiosku. Ako tamo gdje žive ima kioska.