I Pavelić je manje zlo

Slobodna Dalmacija, 14 siječnja, 2017

Legendarna ‘ustaška zmija’ već se posve raskomotila u zemlji Hrvatskoj. Osjeća ona, svojim životinjskim instinktom, da na ovom tlu ima moćne zaštitnike: ako može nesmetano psikati u Jasenovcu, onda su joj sva društvena vrata otvorena

I dalje stoji ona ploča u Jasenovcu. Nitko je još nije maknuo, pa su, sasvim predvidivo, širom države stale nicati nove ploče s jednakim nacističkim pozdravom. Jedna je osvanula u Kutini, a svojim ju je prisustvom blagoslovio i sisački biskup. Izgleda da i evanđelje može imati “dvostruke konotacije”.

Dok naš premijer oformi svoje znamenito povjerenstvo, i dok to časno tijelo formulira učeni pravorijek o totalitarnim režimima – čime će u Hrvatskoj svečano završiti mračna prošlost i otpočeti svijetla nekonfliktna budućnost – zemlja će nam, čini se, biti toliko premrežena simbolima ustaškog totalitarizma da nikakvo povjerenstvo više neće biti potrebno. Osim da učeno ustanovi kako je tih ploča previše da bi se sad mogle skinuti.

Otprilike kao što je zagrebačka policija na nedavnom ustaškom mitingu, na pitanje zašto nitko od onih koji su uzvikivali fašističke pokliče nije priveden, odgovorila da je “previše ljudi to vikalo”, pa zato nisu mogli intervenirati.

Skrušeno pitam državu: koliko točno ljudi mora javno manifestirati fašizam, a da to ne bude “previše” nego “taman”, e da pravna država onda može reagirati u smislu zaštite ustavnog poretka?

Ili, da se časkom prebacimo u kamenoklesarski žargon: koliko ploča s nacističkim pozdravom treba osvanuti u Hrvatskoj, pa da se netko iz vlasti sjeti da je na toj funkciji zadužen za čuvanje ustavnog antifašističkog poretka?

Zmija i ježevi

Vidimo po tim pločama da se legendarna “ustaška zmija” već posve raskomotila u zemlji Hrvatskoj. Osjeća ona, svojim životinjskim instinktom, da na ovom tlu ima moćne zaštitnike: ako može nesmetano psikati u Jasenovcu, onda su joj sva društvena vrata otvorena.

Bilo bi u ovoj zemlji i puno gore da nema patriota koji razumskim glasom pobune poručuju kako i za tu zmiju ima ježeva. Okupljeni u nevladine udruge, građanske inicijative i izvanparlamentarne političke stranke, ovi ljudi svojim javnim reakcijama na zmijsko psikanje dosljedno brane humanističke antifašističke vrijednosti na kojima je ova zemlja čak i ustavno zasnovana.

Ove zimske sezone na trenutak se učinilo da su i ti patrioti zamukli, obeshrabreni općom atmosferom beznađa i rastom desnog ekstremizma ne samo u Hrvatskoj, nego i širom Zapada. Taj trenutak se zbio 28. prosinca, na dan Nevine dječice, kada se u zagrebačkoj Bazilici Presvetog Srca Isusova tradicionalno drži misa zadušnica za nacističkog kolaboracionista i ustaškog vođu Antu Pavelića. Ta “crna misa” (misa za čovjeka tame) ove godine je, naime, prvi put prošla “lišo”, bez demonstracija antifašističkih grupa.

Zašto nije bilo protesta? Jesu li se hrvatski patrioti predali?

Srećom, nisu.

A zašto onda nisu protestirali pred Bazilikom Presvetog Srca Isusova, poradi mise za ustaškog vraga?

Zato što su shvatili da to, u okolnostima ploče u Jasenovcu, nema smisla. Zato što razumiju da ploča s ustaškim natpisom u Jasenovcu predstavlja moralnu prekretnicu čitave države i čitavog društva.

Otpor ‘crnoj misi’

“U ovakvoj političkoj konstelaciji, gdje premijer, predsjednica Republike i predsjednik Sabora (…) aktivno sudjeluju u apologetici fašizma, izjavama poput toga da ZDS ima ‘više konotacija’, prosvjedovati protiv ovakve mise, a što smo činili prošlih godina, pokazalo bi se potpuno deplasirano. Koliko god to strašno zvučalo, uz ovakve očite neofašističke tendencije u našem društvu, misa za Pavelića danas je jedan od manjih problema”, poručila je Radnička fronta.

“Ove godine nismo organizirali niti sudjelovali u organizaciji bilo kakvih akcija oko mise za Antu Pavelića i veličanja NDH, jer je procjena da to u državi u kojoj se predsjednica fotografira uz ustašku zastavu, premijer relativizira ustaški zločinački pozdrav, a represivni aparat radi na fašizaciji društva, nema nikakvog smisla”, priopćili su, pak, administratori stranice “Ustaše su najveća sramota Hrvata”, koja je ranijih godina pozivala građane na otpor “crnoj misi”

Ove godine, umjesto da opet zovnu građane pred Baziliku Presvetog Srca Isusova, administratori stranice objavili su post upućen državnom vrhu Republike Hrvatske:

" Pozdravljamo hrabrost proustaškog režima. Fotografirajte se kraj ustaške zastave, veličajte NDH i ustaškizločinački pozdrav, organizirajte komemoracije četnicima i ustašama u Bleiburgu, postavljajte ploče sa zločinačkim ustaškim pločama po Jasenovcu, podižite spomenike Rafaelu Bobanu… Mi to promatramo, o tome pišemo i to ćemo činiti i dalje."

Za to vrijeme predsjednica države se pojavljuje na televiziji i hladnokrvno veli: “U Hrvatskoj ustaštva i fašizma nema, odgovorno tvrdim”. To je, dakle, izgovorila ista osoba koja se u svojstvu predsjednice države nešto ranije u Kanadi fotografirala sa zastavom s ustaškim grbom, što je i bio jedan od “društvenih okidača” da ustaški slogan osvane na svetom tlu Jasenovca.

Da rezimiramo: na poprištu epohalnog ustaškog zla stoji ploča s ustaškim pozdravom, a predsjednica odgovorno drži da “u Hrvatskoj ustaštva i fašizma nema”, odnosno, kako se ranije izrazila, da je ta ploča “stvar lokalne samouprave”.

Volšebno, rekli bi Srbi.