Komunistički genij pomračena uma

Psihoanalitičari su ga odbacili zbog komunizma, a komunisti zbog teze da socijalizam ne može uspjeti bez seksualne revolucije. Nacisti su mu spaljivali knjige jer je bio Židov i komunist, a liberalna Amerika jer je za njih bio komunist i seksualni anarhist

U petak 3. studenoga navršava se 60 godina od smrti kontroverznog austrijskog psihijatra Wilhelma Reicha (1897.-1957.). Ovaj najblistaviji učenik Sigmunda Freuda umro je u američkom zatvoru u Lewisburgu, optužen da podriva američko društvo. O tom čovjeku napisano je mnoštvo knjiga, o njemu su snimani filmovi (među njima i jugoslavenski “WR: Misterije organizma” od Dušana Makavejeva) i glazbeni albumi, a da nije postignut konsenzus oko osnovnog pitanja: je li bio luđak ili genij?

Psihoanalitičari su ga odbacili zbog njegova komunizma i diranja u Freudove dogme. Komunisti su ga odbacili zbog stava da marksistička revolucija ne može uspjeti bez seksualne revolucije. Nacisti su mu spaljivali knjige jer je bio Židov i komunist. Američki sud ga je zatvorio i naredio spaljivanje njegovih knjiga jer je označen kao komunist i seksualni anarhist. Znanstvena zajednica ga je prezrela kao šarlatana i nadriljekara.

S druge strane, nemala vojska njegovih pristaša smatra da je Wilhelm Reich bio dragocjeni poklon čovječanstvu, šaman i prorok koji se rađa jednom u nekoliko vjekova. Kako piše francuski filozof Jean-Michel Palmier: " Njegov delirij bio je tako uvjerljiv da ga je uspio prenijeti ne samo na veliki broj alternativaca, već i na razne doktore fizike, kemije i medicine."

Susret u Freudovom kabinetu

Wilhelm Reich rođen je 1897. u galicijskom selu Dobzau, tada dijelu Austrougarske, a danas Ukrajine (Dobrzeynica). Nakon Prvog svjetskog rata odlazi u Beč studirati medicinu, i tu se događa presudni susret: Reich 1919. odlazi u kabinet profesora Freuda i traži popis literature za seminar o seksologiji. Tada 63-godišnji otac psihoanalize impresioniran je intelektom 22-godišnjeg studenta i čini nezapamćenu iznimku: dopušta Reichu da prima pacijente za analizu, iako još nije diplomirao.

Od 1922. Reich radi u Freudovoj psihoanalitičkoj ambulanti (Vienna Ambulatorium), koja je za siromašnije građane pružala usluge po sniženim cijenama ili besplatno. Psihoanalitičke seanse s radnicima, nezaposlenima i studentima Reicha dovode do uvida da su njihovi psihički problemi posljedica siromaštva i teških životnih uvjeta. Taj će ga uvid odvesti u Komunističku partiju Austrije, a Reich u to vrijeme kuje prvi od svojih brojnih originalnih termina: “karakterni oklop” (Charakterpanzer).

Ukratko: radi se o ponavljajućem obrascu ponašanja, govora i tjelesnog držanja koji čovjeku služe kao obrambeni mehanizmi te vremenom formiraju njegov karakter. Ovu tezu Reich razrađuje u svojoj prvoj knjizi “Impulzivni karakter: Psihoanalitička studija patologije selfa”, koju objavljuje 1925. godine. Freud je oduševljen štićenikovim prvijencem, te ga postavlja u Izvršni komitet Bečkog psihoanalitičkog društva.

Od 1924. Reich publicira tekstove u kojima – pošavši od Freudova pojma libida - razlaže koncept “orgastičke potencije”, sposobnosti da se kroz neinhibirani orgazam oslobode emocije zarobljene u mišićima. Životna energija može se osloboditi seksualnim putem, piše Reich, tvrdeći da snažni orgazmi mogu razbiti “karakterni oklop” i omogućiti čovjeku da nađe neotuđeni self, svoju istinsku ličnost. O tome ovisi i psihičko zdravlje čovjeka i njegova sposobnost za ljubav. Stoga krajnji cilj analize karaktera, tvrdi Reich, mora biti dostizanje pune “orgastičke potencije”.

Put u SSSR

Te teze Reich izlaže 1927. u knjizi “Funkcije orgazma”. Freud je sada suzdržan: hvali knjigu kao “vrijednu i bogatu opservacijama i tezama”, ali upozorava autora da se uzroci neuroza ne mogu svesti na genitalne disfunkcije ili traume.

Iste godine Reich u Beču otvara niz socijalnih ambulanti za seksualno savjetovanje, u kojima rade liječnici i drugo stručno osoblje. Za razliku od ostalih Freudovih učenika, koji su svoju kliničku slavu gradili na bečkoj aristokraciji i višoj srednjoj klasi (jer je psihoanaliza bila dugotrajna i skupa), Reich se okreće radničkoj klasi: daje im savjete o seksualnom ponašanju i dijeli brošure o sigurnom seksu. Kako piše američka antropologinja Elizabeth Danto, Reich pacijentima nudi mješavinu “psihoanalize, marksističkih savjeta i kontraceptiva”.

Reich 1929. putuje u SSSR da provjeri doseg lenjinističkih reformi: vraća se zadovoljan boljševičkim naporima za emancipacijom žena i legalizacijom abortusa (što je Staljin kasnije poništio). U Moskvi shvaća nužnost povezivanja Marxa i Freuda: u časopisu “Pod zastavom marksizma”, listu Komunističke partije Njemačke, objavljuje tekst “Dijalektički materijalizam i psihoanaliza”. Za uspjeh proleterske revolucije jednako je važno preuzeti kontrolu nad sredstvima za proizvodnju, kao i nad vlastitom spolnošću - to je Reichov doprinos komunizmu.

Godine 1930. Reich seli u Berlin, gdje po radničkim četvrtima provodi seksualnu edukaciju proletera. Kroz mobilne ambulante, otvorene ordinacije i savjetovališta formira sustav zdravstvene radničke skrbi: liječnici, ginekolozi, psihijatri i odvjetnici savjetuju berlinske radnike oko pobačaje, kontracepcije, spolne higijene, seksualnih poremećaja i spolnog nasilja. Reichov sustav zdravstvene zaštite za žene iz radničkih obitelji uključivao je i besplatni abortus i kontracepciju.

U Berlinu Reich ulazi u Komunističku partiju Njemačke i piše seriju marksističkih pamfleta o seksualnoj politici, koje mu zbog promoviranja tinejdžerske seksualnosti KP Njemačke odbija štampati, pa Reich osniva vlastitu izdavačku kuću.

Seksualni život fašista

Godina 1933. izlaze dvije važne Reichove knjige. U “Analizi karaktera” Reich ističe da je čovjekova karakterna struktura rezultat socijalnih procesa u nuklearnoj obitelji, te kao glavni cilj psihoanalize postavlja zahtjev za razbijanjem karakternog i mišićnog oklopa (jer trauma zarobljena u mišićima ometa protok životne energije), kako bi se uspostavila nova karakterna struktura ličnosti, sposobna za samoupravu i demokraciju.

Druga knjiga iz 1933., čuvena “Masovna psihologija fašizma”, Reichova je reakcija na izbornu pobjedu nacista. Reich je bio zapanjen (neki tvrde da je upravo to bio “okidač” za njegovo duševno oboljenje), te je pokušao istražiti zašto naoko normalni ljudi glasaju za fašističke partije.

Zaključuje da Hitlerovi glasači prisilno zatomljuju ljubavne i erotske osjećaje, uslijed podložnosti patrijarhalnoj ideologiji i ekonomiji. Uprošćeno: zbog odgoja u pokornosti, seksualni život fašista nije pretjerano dobar, i zato oni svoj uskraćeni libido kompenziraju pristajanjem na ideologiju podaništva, askeze, žrtve za domovinu i rasnog jedinstva.

Nakon što ga je nacistički tisak počeo optuživati da podriva arijevsko društvo, Reich emigrira u skandinavske zemlje, taman na vrijeme da ne vidi kako u Njemačkoj na lomačama gore njegove knjige. Sve do 1939. luta po Danskoj, Švedskoj i Norveškoj, ali više nema zaštitu komunista, koji mu zbog njegovih radikalnih stavova okreću leđa. Komunistička partija Danske ga isključuje i prije nego se stigao učlaniti.

Tih godina Reich se okreće prirodnim znanostima - biologiji, kemiji, fizici – te čita duhovnu literaturu Istoka. U radovima iz tog razdoblja prvi put spominje čestice biološke energije (koje naziva “bionima”) te ih uspoređuje s izrazima iz Veda. Suočen je s bojkotom skandinavskih znanstvenika: između ožujka i prosinca 1938. u norveškom tisku izlazi više od 165 članaka i pisama protiv njegovih metoda. Reich napušta Europu: u kolovozu 1939. ukrcava se na zadnji brod koji je iz Norveške isplovio za SAD, prije nego će Hitler 1. rujna napasti Poljsku i započeti Drugi svjetski rat.

Dosje od 789 stranica

Iako je zbog komunističke prošlosti od početka pod nadzorom FBI-ja (kad su 2000. skinute oznake tajnosti s njegova dosjea, pokazalo se da ima 789 stanica), Reich nesmetano predaje na Sveučilištu The New School u New Yorku. Uvodi koncept “orgona” kao jedinice kozmičke, životne energije – za koju tvrdi da je “ekvivalent Bogu” – a 1940. gradi prvi “orgonski akumulator”. To je kutija visoka metar i pol, u kojoj se čovjek – prema Reichovim tvrdnjama - za nekoliko sati sjedenja može napuniti “orgonima” i izliječiti razne bolesti, uključujući i tumor, te oboljšati svoju “orgastičku potentnost”. Američki tisak uskoro piše o Reichovim “seksualnim kutijama koje liječe rak”.

Uskoro Reich kupuje veliku farmu u ruralnom dijelu SAD-a, u mjestu Dodge Pond u državi Maine, i naziva je Orgonon: tu gradi na stotine “orgonskih akumulatora”, a kreira i “orgonske topove”: sustave aluminijskih cijevi koje ispaljuju orgonsku energiju u atmosferu te, između ostaloga, prema Reichu, izazivaju kišu.

Na njegovu farmu, osim studenata i učenika, dolaze i brojni književnici i umjetnici (William Burroughs,Norman Mailer,Allen Ginsberg,Jack Kerouac), kao i obični građani željni razbijanja “karakternog oklopa” i pojačavanja “orgastičkog potencijala”. Reichove metode postaju sve tjelesnije: od pacijenata traži da u “orgonskom akumulatoru” sjede goli.

Konačno, 1947. oglašava se puritanska Amerika: u listovima “The New Republic” i “Harper’s” izlaze prvi kritični tekstovi o Reichu, gdje ga se naziva “vođom novog kulta seksa i anarhije”.

Tu počinje Reichova borba s američkim pravosuđem i federalnom Agencijom za hranu i lijekove, koja mu pogoršava duševno stanje. Kako se množe simptomi paranoidne psihoze (Reich je na nebu iznad Orgonona viđao NLO-e, i čak tvrdio da ih je nekoliko oborio svojim “orgonskim topovima”), tako na farmu u Maineu učestalo stižu federalne inspekcije i policijske patrole, a protiv Reicha se dižu optužbe zbog podrivanja američkog društva i redaju se parnice zbog nepoštivanja suda: Reich je odbijao dolaziti na suđenja, tvrdeći da mu ne mogu suditi oni koji nisu pročitali njegove knjige. Iz istog razloga nije htio razgovarati s policijskim inspektorima.

Knjige na lomaču, drugi put

Konačno, 1956. je osuđen na dvije godine zatvora, a sud naređuje spaljivanje njegovih knjiga i spisa. U javnoj peći u 25. ulici u New Yorku spaljeno je šest tona Reichovih publikacija, članaka i nacrta, uključujući i kopije knjiga koje su dvadeset godina ranije gorjele na nacističkim lomačama: “Seksualna revolucija”, “Analiza karaktera”, “Masovna psihologija fašizma”.

Reich kaznu služi u federalnim kaznionicama Danbury i Lewisburg (država Pennsylvania), te u noći s 2. na 3. studenoga 1957. iznenada umire u ćeliji. Službena verzija: zatajenje srca.

Vrlo brzo nakon njegove smrti Amerika se radikalno promijenila: puritansko društvo iz 50-ih uskočilo je 60-ih u veseli vlak kontrakulture: od hippie-filozofije “djece cvijeća” do masovnih demonstracija protiv rata u Vijetnamu, od slavljenja slobodne ljubavi do okretanja ezoteriji Istoka. U toj novoj Americi Reich postaje guru probuđene i buntovne mladosti, “učitelj generacije”, veliki šaman koji daje upute za oslobođenje selfa. U svibnju 1968. pobunjena omladina na zidovima Pariza i Berlina ispisuje njegovo ime, a na uličnim barikadama demonstrativno gađa policajce primjercima “Masovne psihologije fašizma”.

Znalci vele da se Reichovo vraća u modu, jer su današnje okolnosti u Europi slične onima iz vremena kad je pisao “Masovnu psihologiju fašizma”, dok je bijes mlade generacije na Zapadu sličan bijesu generacije koja je 1968. policiju gađala primjercima te knjige. Čovjek koji se u svom vremenu posvađao sa svima možda ima nešto reći našem dobu.