Odlazak antifašističkog heroja

Čitav svoj vijek Hrženjak je proveo na braniku antifašizma i radničkog samoupravljanja – u Drugom svjetskom ratu kao partizan, u poraću kao ekspert za lokalnu samoupravu, nakon 1990. kao predsjednik antifašističkih udruga

U noći s ponedjeljka na utorak u Zagrebu je u 104. godini preminuo partizan i komunist stariji od Oktobarske revolucije – Juraj Hrženjak Đuka.

Rođen 10. ožujka 1917. u selu Valetić kod Vrbovca, u radničkoj obitelji, Juraj Hrženjak čitav je svoj vijek proveo na braniku antifašizma i radničkog samoupravljanja – u Drugom svjetskom ratu kao zagrebački ilegalac i partizan od 1941., u poratnom razdoblju kao vrhunski pravnik i jedan od vodećih stručnjaka za lokalnu i regionalnu samoupravu, nakon 1990. kao predsjednik Savjeta Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH te jedan od utemeljitelja Antifašističke lige, čiji je bio počasni predsjednik.

U svibnju 1944. bio je sudionik Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a u Topuskom, na kojem su udareni temelji hrvatske državnosti – što je naglašeno u preambuli današnjeg Ustava Republike Hrvatske – a nakon rata bio je pomoćnik ministra za novooslobođene krajeve (1947–51), zastupnik u Saveznoj skupštini (1953–58), direktor Instituta za društveno samoupravljanje (1955–58), sudac Ustavnog suda SR Hrvatske (1967–75) te prvi direktor Političke škole „Josip Broz Tito” u Kumrovcu (1975–78), nakon čega je 1980. umirovljen.

Ekspert za pitanja lokalne uprave i samouprave, Hrženjak je smatran „ocem mjesnih zajednica” kao temeljnog oblika neposredne socijalističke demokracije, čemu je posvetio veliki dio svoje goleme radne energije.

Borac protiv revizionizma

Autor je više knjiga o upravljanju, samoupravljanju i ljudskim pravima: „Mjesne zajednice u komunalnom sistemu” (1963.), „Kako osnovati mjesnu zajednicu” (1967.), „Samoupravljanje u mjesnoj zajednici” (1968.), „Mjesna zajednica: osnove neposredne socijalističke demokracije na mjestu stanovanja” (1974.), „Društvena struktura naselja u SR Hrvatskoj” (1983.), „Međunarodni i europski dokumenti o ljudskim pravima” (1992.), „Lokalna samouprava i uprava u Republici Hrvatskoj” (1993.), „Prigovor savjesti: civilno služenje vojnog roka” (1998.), „Lokalna i regionalna samouprava u Republici Hrvatskoj” (2004.) itd.

Uredio je i publikaciju „Rušenja antifašističkih spomenika u Hrvatskoj 1990.-2000.” (2002.), a svoje bogato životno iskustvo uobličio je u memoarskoj knjizi „Stoljeće života – Antifašistički zapisi i kultura sjećanja” iz 2016. godine.

Kao i svi časni antifašistički borci, teško je podnosio povijesni revizionizam i nastojanja da se partizanska borba proglasi „zločinačkom”, što je iskazao u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju 2016. godine, u svojoj stotoj godini:

„To je bila borba Hrvatske za hrvatsku slobodu. Ako je borba za hrvatsku slobodu zločin, onda smo mi partizani bili zločinci. Ako je ustanak protiv onih koji su ubijali i klali ljude zločin, onda meni mozak prestaje raditi.”

Također, kao članu Komunističke partije od 1941. godine, teško su mu padali i revizionistički pokušaji izjednačavanja komunizma i fašizma, o čemu je također progovorio u tom intervjuu:

„Komunizam i fašizam nisu isto i nisu nikad bili isto. Ne može se komunizam gledati kroz Pol Potaili kroz staljinistički boljševizam. Komunizam je sveta ideja, koju čovječanstvo možda nikad neće do kraja realizirati, ali ideja koja je temeljena na najljudskijim vrijednostima. Usporediti tu svetu ideju komunizma s idejom fašizma, koja u svojoj srži ima mržnju prema drugoj rasi, naciji, vjeri, drugom i drugačijem, to je nenormalno.”

Ispraćaj Juraja Hrženjaka Đuke bit će danas u 15 sati na Krematoriju u Zagrebu, uz amblematsku antifašističku pjesmu „Bella ciao”.