Pišem Smolensk, pamtim Katyn

Nedavno su mnogi svjetski mediji objavili da je poljsko tužilaštvo počelo ekshumaciju tijela bivšeg predsjednika države Lecha Kaczynskog, koji je prije šest godina poginuo u avionskoj nesreći kod grada Smolenska u Rusiji. Tužitelji također namjeravaju ekshumirati i tijela ostalih 95 žrtava te nesreće, među kojima su bili i članovi državnog, vojnog, crkvenog i bankarskog vrha Poljske.

Nije tajna da je ekshumaciju zamislio i naložio najmoćniji današnji poljski političar Jaroslaw Kaczynski, brat blizanac poginulog predsjednika države i aktualni šef vladajuće radikalno konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS). No zašto je gospodar poljske politike čekao šest godina da ekshumira tijelo rođenog brata? Zašto to nije učinjeno odmah nakon nesreće?

Da podsjetimo, tog 10. travnja 2010. visoka i brojna poljska delegacija ukrcala se u vladin Tupoljev Tu-154M i poletjela za Rusiju, na komemoraciju 70. godišnjice masakra u Katynskoj šumi kod Smolenska, gdje je sovjetska tajna policija NKVD u proljeće 1940. godine po Staljinovom naređenju pogubila 22.000 poljskih zarobljenika, među kojima i više tisuća časnika, kao i običnih vojnika, rezervista i policajaca, ali i intelektualaca i drugih pripadnika tadašnje poljske društvene elite.

Ovaj pokolj nesumnjivo predstavlja golemu povijesnu traumu za niz generacija poljskih ljudi, te otada opterećuje poljsko-ruske odnose, pogotovo jer je sovjetsko rukovodstvo desetljećima nijekalo odgovornost za zločin, pripisujući ga Nijemcima. Tek je posljednji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov 1990. godine, u sami suton sovjetskog imperija, priznao da je za Katynski masakr – u kojem je pobijena gotovo polovina poljskog časničkog kadra te likvidirana duhovna i intelektualna elita poljskog naroda - odgovoran Sovjetski Savez.

Najnesretniji narod u Europi

I onda se 70 godina kasnije Poljacima gotovo na istoj lokaciji ponovio sličan crni scenarij, s puno manjim brojkama, ali s istom tragičnom suštinom nestanka društvene elite: uz šefa države, prije šest godina su kod Smolenska poginuli i vrhovni vojni zapovjednik, guverner središnje banke i više vjerskih poglavara.

Stara teza o najnesretnijom narodu u Europi tog je dana dobila novu potvrdu, a mnogi poljski duhovi instinktivno su pomislili da je tragediju u šumi kod Smolenska prouzročio isti nasljedni krivac koji je 70 godina ranije počinio pokolj u šumi kod obližnjeg grada Katyna. Dakle, Moskva.

Međutim, službena istraga koju su nakon nesreće zajedno proveli poljski i ruski istražitelji zaključila je da se pad aviona – koji je pri pokušaju slijetanja udario o drveće kilometar i pol od vojnog aerodroma kod Smolenska te se raspao pri udaru u tlo, pri čemu je poginulo svih 96 putnika i članova posade – dogodio zbog greške pilota tokom slijetanja u lošim vremenskim uvjetima.

Ruski istražitelji okrivili su poljsku posadu jer je pokušala sletjeti u gustoj magli, dok su poljski istražitelji tvrdili da u takvim uvjetima ruski kontrolori leta nisu smjeli dopustiti pilotu da pokuša sletjeti. Čak je, vjerojatno iz ruskih krugova, iscurio podatak da je Lech Kaczynski navodno naredio pilotu da se mora spustiti bez obzira na okolnosti.

Uglavnom, u službenom izvještaju istražitelji su istaknuli kako nisu pronašli dokaze o upletenosti treće strane u nesreću.

Sumnja u rusku krivnju

To nije umirilo skeptične poljske duhove. Dvije godine nakon nesreće poljski dnevni list Rzeczpospolita objavio je da su istražitelji u ostacima aviona pronašli tragove eksploziva. Konkretnije, da su na krilima aviona i u kabini - uključujući i 30 sjedala - te na šumskom području gdje se Tupoljev srušio otkriveni tragovi TNT-a i nitroglicerina. List pritom nije naveo službene izvore ove informacije, te se ogradio navevši kako anonimni stručnjaci na koje se pozvao ne isključuju mogućnost da tragovi eksploziva potječu od neaktiviranih bombi iz Drugog svjetskog rata koje su ostale na području gdje se avion srušio.

Bez obzira na ovo ograđivanje, atmosfera paranoje i sumnje u moguću rusku krivnju je efektno podgrijana.

Konačno, ove godine dolazi do ekshumacije žrtava. Povod je to što moćni Jaroslaw Kaczynski, duboko uvjeren u mračnu rabotu Rusije, drži da je nesreću izazvala eksplozija u avionu, te da je uoči nesreće u zrakoplovu izbio požar. Poljski tužitelji sada žele provjeriti ima li na tijelu njegovog pokojnog brata i drugih žrtava kakvih tragova gelera, eksploziva ili požara, kako bi utvrdili je li nesreća namjerno izazvana, odnosno je li avion oboren projektilom ili prethodno unesenim eksplozivom, premda poljski i ruski istražitelji nisu za takve tvrdnje našli nikakve dokaze. Pritom se, kao razlog za sumnju, tužitelji pozivaju na odbijanje Rusije da vrati ostatke aviona.

Sada dolazimo na pitanje s početka teksta: zašto su Jaroslav Kaczynski i njegova stranka čekali šest godina da nalože ekshumaciju žrtava?

Ako i uvažimo činjenicu da su do lani bili u opoziciji te da su na vlast – natpolovičnom većinom - stupili tek prošlog listopada, i dalje ostaje upitno zbog čega su s ovom kontroverznom odlukom čekali godinu dana.

‘Smolensko ludilo’

Ta je odluka uznemirila poljsko društvo. Prema anketama, samo deset posto Poljaka odobrava ekshumaciju, što znači da se ovoj odluci protivi i većina PiS-ovih glasača. Prošlog mjeseca 200 članova obitelji 17 žrtava poslalo je otvoreno pismo predsjedniku države Andreju Dudi u kojem iznose da su “uzrujani zbog tog okrutnog i bešćutnog čina”.

I dok ih je Duda pozvao na “razumijevanje” prema državnim odvjetnicima koji “moraju provoditi zakon”, Dudin prethodnik, bivši poljski predsjednik Bronislaw Komorowski – koji je na toj funkciji naslijedio poginulog Lecha Kaczynskog - kritizirao je vladu zbog ekshumacije, ustvrdivši da se tragedija u Smolensku iskorištava kao “toljaga protiv političkih suparnika”.

Dužnosnici stranke PiS brane vladinu odluku, pa je ministar kulture Jaroslaw Sellin izjavio da “Poljaci imaju pravo znati što se dogodilo, koji su uzroci nesreće i zašto je trećina poljske političke elite poginula u nesreći”. I neki srodnici žrtava podržavaju ekshumaciju, poput PiS-ove zastupnice Malgorzate Wasserman, kojoj je u nesreći poginuo otac. “Znam da je to vrlo bolno, ali s pravne točke gledišta je nužno”, izjavila je u poljskim medijima.

S druge strane, novinar Pawel Deresz koji je u nesreći izgubio suprugu, ministricu Jolantu Szymanek-Deresz, žestoko je protiv ekshumacije, a teoriju zavjere opisuje kao “smolensko ludilo”, te je novinarima Al Jazeere otkrio da poduzima pravne radnje kako bi zaustavio vlasti da ekshumiraju posmrtne ostatke njegove žene:

“Ekshumacije su neka vrsta potrage za indicijama kako bi se dokazala apsurdna teorija da je predsjednik Kaczynski ubijen. Moj najveći cilj je da osiguram mir svojoj obitelji, svojoj kćeri, unucima, roditeljima moje supruge. Želim da mir vlada nad njenim kovčegom”, kaže Deresz.

Zašto je, dakle, Jaroslaw Kaczynski povukao ovaj ekshumacijski potez, kojeg nije dobro primila ni većina njegovih glasača?

Sirija kao okidač

U pokušaju tumačenja ne može se i ne smije previdjeti činjenica da su Jaroslaw i Lech Kaczynski bili blizanci, i to jednojajčani, što znači da je njihova emotivna povezanost daleko nadmašivala prosječne ljudske i bratske odnose: otuda izvire barem dio motivacije za ovu “ekshumacijsku ofenzivu” preživjelog brata, koji se u međuvremenu prometnuo u najsnažniju političku figuru poljske države.

No i dalje ostaje sporan “tajming” ove mrtvozorničke političke operacije: zašto je Jaroslaw Kaczynski s pokretanjem ekshumacije čekao ovoliko vremena? Zašto to nije proveo odmah nakon što je njegova stranka lani osvojila vlast?

Moguće objašnjenje leži u odnosu Kaczynskog prema Rusiji. Kad je njegova stranka prošlog listopada stupila na vlast, prošlo je tek nekoliko dana otkad je ruski predsjednik Vladimir****Putin zakoračio u rat u Siriji, a tenzije između Zapada i Rusije bile su dovoljno visoke da se nijedan prozapadni rusofob - a Jaroslaw Kaczynski to nesumnjivo jest - nije morao brinuti.

Nitko tada nije mogao znati da će snaga ruske armade značajno preokrenuti ratnu situaciju u Siriji i vratiti Rusiji status svjetske velesile, gotovo al pari s Amerikom, a još je manje itko mogao znati da će u Bijelu kuću zasjesti čovjek koji će javno hvaliti Putina i zagovarati ublažavanje tenzija s Rusijom. To su teške vijesti za svakog rusofoba, pogotovo za onog čiji se politički program dobrim dijelom bazira na neprijateljstvu prema Rusiji.

‘Krvave ruke’ Putina i Tuska

U prilog ovoj teoriji idu i političke analize poljskog razdoblja iz sredine 2000-ih, kad je stranka PiS prvi put osvojila vlast i kad je brat Lech bio predsjednik države, a brat Jaroslaw premijer: analize ocjenjuju da je to razdoblje obilježeno pogoršanjem odnosa s Rusijom i još jačim okretanjem Poljske prema SAD-u. Štoviše, Jaroslaw Kaczynski smatra da je njegov brat ubijen baš zato što je od Europske unije tražio da dodatno zaoštri odnose s Rusijom, te da je zauzvrat Putin naredio atentat kod Smolenska.

Koliko je Kaczynski uvjeren u tu teoriju, svjedoči njegovo tumačenje činjenice da ni poljski istražitelji nisu našli nikakav dokaz da se avion srušio zbog eksplozije ili zbog ciljanog pogrešnog navođenja ruskih kontrolora leta. Kaczynski, naime, drži kako su se Putin i tadašnji poljski premijer Donald Tusk urotili da sakriju te dokaze i kako su - što je Kaczynski javno rekao - “obojici krvave ruke”.

Kako bilo, neosporno je da je prvi mandat stranke PiS na vlasti bio obilježen snažnom antiruskom politikom. A sada, taman na isteku prve godine novog mandata stranke, u SAD-u se pojavljuje politička snaga koja se želi približiti Rusiji. Kako moćni politički rusofob na istoku Europe može shvatiti tu promjenu situacije nego kao “izdaju” i ozbiljno ugrožavanje vlastite političke agende, dobrim dijelom izgrađene baš na postojanju tenzija s Rusijom?

Poljski mediji pišu da bi ekshumacija svih žrtava mogla potrajati najmanje dva mjeseca. To je dovoljno vremena da se tenzije s Rusijom održe dok novi predsjednik Amerike Donald Trump bude i službeno inauguriran i dok se ne vidi kakve su mu stvarne namjere prema Rusiji. Mnogi sada strahuju da bi rezultati ekshumacije - umjesto o nalazima forenzičara, patologa i antropologa - mogli ovisiti o stavu koji će Trump nakon inauguracije zauzeti prema Putinu.

**OKVIR 1:**Pravoslavna crkva: To je skrnavljenje

Jedan od glasnih protivnika ekshumacije žrtava tragičnog događaja kod Smolenska je i poljska Pravoslavna crkva, čiji je arhiepiskop Miron Hodakovski također poginuo u toj nesreći.

“Ne postoji takva mogućnost da se ekshumiraju posmrtni ostaci arhiepiskopa Mirona. Ekshumacija u Pravoslavnoj crkvi uopće nije moguća. Smatramo da bi to bilo skrnavljenje posmrtnih ostataka”, izjavili su za list Gazeta Wiborcza predstavnici poljske Pravoslavne crkve.

multidisciplinirani tim

Za mišljenje o tome može li se nakon šest godina ekshumacijom utvrditi uzrok smrti žrtava avionske nesreće u Smolensku obratili smo se profesorima Sveučilišnog odjela za forenzične znanosti Sveučilišta u Splitu.

“Napretkom znanosti i tehnologije, kako u svim područjima tako i u forenzičnim znanostima, došlo je do značajnog povećanja mogućnosti pronalaženja počinitelja kaznenog djela, utvrđivanja okolnosti oko trenutka i u trenutku smrti, kao i identifikacije osoba”, ističu splitski profesori forenzike, te nastavljaju:

“U slučaju o kojem pišete važno je istaknuti da bi za utvrđivanje uzroka pada aviona, odnosno uzroka smrti i događaja u avionu prije samog pada bilo potrebno angažirati multidisciplinarni tim, koji bi se trebao sastojati od stručnjaka za avionske nesreće, za požare i eksplozije, za istraživanje mjesta događaja, sudskog medicinara, antropologa, genetičara, toksikologa i sl. Bez predočenja prikupljenih dokaza i dodatnih izvida teško je komentirati ovaj slučaj, ali smo mišljenja kako se pravilnim prikupljanjem i analizom dokaznog materijala može doći do određenih saznanja u ovom slučaju.”