Pravednici umiru zviždajući
SLUČAJ SUSPENDIRANOG ZADARSKOG POLICAJCA – KRATKA POVIJEST ‘ZVIŽDAČA’ U HRVATSKOJ
Zamjenik načelnika zadarske Prometne policije Dragan Števanja suspendiran je i udaljen iz službe, te se nad njim provodi kriminalistička istraga zbog “odavanja službene tajne”. Tako prolaze osumnjičeni “zviždači” u Hrvatskoj 2019. godine. Zapravo, tako “zviždači” u Hrvatskoj prolaze već dvadeset godina.
Aktualna afera oko Števanje začela se još 12. ožujka ove godine, kada je tadašnji zamjenik ravnatelja policije Josip Čelić uhvaćen da u okolici Zadra, na mjestu gdje je brzina ograničena na 50 kilometara, vozi ravno 165 na sat. Čelića je zaustavio policijski presretač, a kako je objavljeno u medijima, zamjenik policijskog ravnatelja tom je prigodom dobio prekršajni nalog na novčani iznos od pet tisuća kuna.
Nakon toga, međutim, mjesecima nije učinjeno ništa. Policijskim rječnikom kazano, zadarska policija nije poduzela daljnja postupanja radi sankcioniranja zamjenika glavnog ravnatelja. Uočivši tu institucionalnu anemiju, netko je iz zadarske Prometne policije prošlog mjeseca dostavio snimku Čelićeve vožnje medijima, i pravna država je tek tada počela djelovati. Ali ne toliko protiv počinitelja prekršaja, koliko protiv onoga koji je osumnjičen da je javnost upozorio na pokušaj zataškavanja tog prekršaja.
Istina, pod pritiskom javnosti Čelić je dao ostavku na mjesto zamjenika ravnatelja MUP-a te je prebačen na drugo radno mjesto, ali je ostao u sustavu. S druge strane, nakon što je policija optužila Števanju da je upravo on snimku Čelićeve vožnje poslao medijima, taj je čovjek promptno izbačen iz sustava – kao što rekosmo, suspendiran je i udaljen s posla, a protiv njega je pokrenut kazneni postupak.
Ponovimo još jednom – nije suspendiran i udaljen s posla policajac koji je počinio drastični prometni prekršaj, nego onaj koji je osumnjičen da je upozorio na prikrivanje toga prekršaja. Nije sankcioniran počinitelj, nego mogući “zviždač”.
Čitam Čelić, pamtim Bandić
Mnogi su se tim povodom prisjetili sličnog policijskog skandala iz 2002. godine, kada je zagrebački policajac Krešimir Mišić zaustavio gradonačelnika Zagreba Milana Bandića, nakon što je ovaj počinio zapanjujući niz prometnih prekršaja – od vožnje u pijanom stanju i izazivanja prometne nesreće, preko bijega od policije do odbijanja alkotestiranja, prijetnji policijskim službenicima i nuđenja mita.
Vidjevši da njegovi kolege i nadređeni pokušavaju zataškati tu bogatu lepezu Bandićevih prekršaja, policajac Mišić se odlučio na čin građanske hrabrosti koji nazivamo „zviždanjem“ – pobrinuo se da njegov zapisnik s lica mjesta dospije u medije, nakon čega je, pod pritiskom javnosti, Bandić morao dati privremenu ostavku na položaj zagrebačkog gradonačelnika.
I policajac Mišić je tada, baš kao i njegov zadarski kolega Števanja danas, dobio otkaz na poslu „zbog odavanja službene tajne“. Odnosno, kako su precizirali mediji, zbog toga što je „u neutvrđeno vrijeme na neutvrđenome mjestu nepoznatoj osobi dao zapisnik o nezgodi“. Čovjek je vraćen na radno mjesto tek nakon godinu dana, po okončanju sudskog procesa, pa se možemo samo nadati da će jednaku satisfakciju doživjeti i Števanja.
Divlji Zapad protiv Ankice Lepej
Neki drugi „zviždači“ u Hrvatskoj, međutim, nikad nisu doživjeli satisfakciju zbog svojih činova građanske hrabrosti. Dapače, doživjeli su samo degradaciju u svim aspektima života. O tome svjedoče primjeri dviju najpoznatijih „zviždačica“ u Hrvatskoj od osamostaljenja – bivše službenice Zagrebačke banke Ankice Lepej i nekadašnje djelatnice INA-e Vesne Balenović. Obje su dobile otkaze i završile na sudu, te nijedna više nikad nije uspjela dobiti drugo zaposlenje, uz nemale reperkusije na život i standard svojih obitelji.
Podsjetimo, te 1998. Ankica Lepej je na radnom mjestu došla u doticaj s dokumentima koji su nepobitno ukazivali da Ankica Tuđman, supruga tadašnjeg predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana, na računu u Zagrebačkoj banci ima oročenih 210.000 njemačkih maraka i 15.740 američkih dolara koje njezin muž nije prijavio u imovinskoj kartici. Ankica Lepej se nije dvoumila: iako joj je suprug Slavko sedam godina ranije dobio otkaz jer je prijavio kriminal u Tiskari Zagreb, ona je odlučila ponoviti suprugov čin građanske hrabrosti, te je Jutarnjem listu dostavila podatke o Tuđmanovom krimenu.
Posljedice su bile pozitivne za hrvatsko društvo (mnogi drže da je baš ta objava Tuđmanovih makinacija značajno utjecala da HDZ izgubi izbore početkom 2000. godine), ali katastrofalne za Ankicu Lepej i njezinu obitelj – supruga i dvoje djece. A nevolje su počele istog dana: nakon što je Jutarnji list objavio podatke o računu Ankice Tuđman, istu večer na HTV-ovom Dnevniku je objavljena potjernica u stilu Divljeg Zapada, u kojoj se nudilo milijun kuna za informacije o tome tko je otkrio račun Tuđmanovih.
Dvije obiteljske kalvarije
Uplašena, Lepej se idućeg dana sama prijavila u banku i policiju, priznavši da je ona ta koja je obavijestila medije (i odbivši uzeti nagradu od milijun kuna), nakon čega je započela dugogodišnja obiteljska kalvarija – istog časa je dobila otkaz u banci i nikad se više nije uspjela zaposliti. Kako joj je i suprug godinama bio bez posla, na kraju je bila prisiljena prodati stan. Danas ova hrvatska heroina prolazi desetine kemoterapija, boreći se protiv različitih tumora.
Sličan tegobni put već gotovo dvadeset godina prolazi i Vesna Balenović, čije su nevolje počele nakon što je 2001. javno ukazala na malverzacije u INA-i. I ona je, poput Ankice Lepej, ostala bez posla i plaće. Ni njezin suprug, kao ni suprug Ankice Lepej, nije više nigdje mogao naći posao, pa je i ona s mužem i dvoje djece – navlas isto kao i Lepej – morala prodati stan, a nakon svega je bila prisiljena otići u prijevremenu mirovinu. Pritom je njezin položaj bio dodatno otežan obavezom plaćanja odvjetnika zbog brojnih tužbi Slavka Linića i Tomislava Dragičevića, koje je prozivala za malverzacije.
Stoga smo nazvali gospođu Balenović i zamolili je da nam a) prokomentira slučaj suspendiranog zadarskog policajca, te da nam b) ocijeni je li se položaj „zviždača“ u Hrvatskoj išta promijenio u ovih dvadeset godina. Pritom smo imali na umu da upravo ona od 2008. vodi nevladinu udrugu „Zviždač“, koja se bori da ostali hrvatski „zviždači“ ne dožive njezinu i Lepejičinu sudbinu.
– A što da vam kažem? – govori nam Balenović u dahu. – Nakon što sam 3. travnja 2001. baš u vašoj Slobodnoj Dalmaciji javno progovorila o zbivanjima u INA-i, dobila sam izvanredni otkaz i zabranu ulaska u INA-u, a otada sam prošla 152 sudska ročišta s uvjetnim i bezuvjetnim kaznama, te sam morala prodati svu imovinu, uz dvoje male djece i nemogućnost da se suprug zaposli.
Ćakula s premijerom
Predsjednica udruge „Zviždač“ nam otkriva da smo je zatekli baš dok sastavlja priopćenje za medije povodom slučaja suspendiranog zadarskog policajca.
– Kad se to desi u policiji, to je najgore što se može desiti, jer građane štite upravo institucije. Policija, sud i DORH se ponašaju kao grobari „zviždača“, a bez „zviždača“ nema borbe protiv korupcije, jer oni odmah saznaju za korupciju i onda o tome obavještavaju javnost, bilo preko medija, bilo preko MUP-a. Ali ako policajci dobivaju otkaze zbog svog lojalnog rada, a mi „zviždači“ se obraćamo upravo njima, kome ćemo se onda obratiti? – pita se Balenović.
Naša sugovornica napominje da za 92 posto svih koruptivnih djela policija i DORH saznaju upravo od „zviždača“, te konstatira da ovakav tretman prema anonimnom zadarskom policajcu „označava i kraj naše borbe protiv korupcije“. Dodaje i kako je od 2008. godine, kao voditeljica udruge, uspjela vratiti na posao oko 50 „zviždača“ te inicirati donošenje Zakona o zaštiti zviždača (stupio na snagu 1. srpnja ove godine), s kojim, međutim, nije zadovoljna.
– Nedavno sam u središtu Zagreba šetala sa sinom i srela premijera Plenkovića. Iskoristila sam tu priliku da ga pitam zašto zakon nije rehabilitirao postojeće „zviždače“, a on mi kaže da je stvar u Ustavu. Ja mu onda kažem da to obeshrabruje buduće „zviždače“, a on mi odgovori da „ako nema ‘zviždača’, onda nema ni korupcije“. Sve se to dešava zbog šutnje hrvatskih građana – zaključuje Vesna Balenović.