Žene nestale iz fokusa

Slobodna Dalmacija - 20. ožujka 2018

Oni koji ženu smatraju drugotnom koriste teologiju koja je vladala do 20. stoljeća, a koju su i papa Ivan XXIII. i Drugi vatikanski koncil proglasili zastarjelom. Ta teologija ne odgovara zahtjevima vremena - drži teologinja dr. Raffai

Ovih dana na hrvatskoj desnici odvija se zanimljiva društvena igra pod kodnim naslovom „Ratifikacija Istanbulske konvencije“. U toj igri vidimo sve sastojke suvremene hrvatske tragedije: imamo međunarodni dokument čija je intencija zaštita žena od nasilja, imamo usamljenog premijera koji u ime civilizacije pokušava uvjeriti svoje demokršćansko članstvo u važnost njegove ratifikacije, a imamo i široku frontu otpora unutar tog demokršćanskog elementa, koji navodno predstavlja „sol zemlje“.

Rezultat tog otpora je nužno tragičan i neslan: umjesto da se na sva zvona priča o metodama borbe protiv nasilja nad ženama, javna rasprava se prebacila na maloumna pitanja poput onog hoće li bradati muškarci u haljinama ulaziti u muški, ženski ili neki treći zahod. Umjesto rasprave o gorućem društvenom problemu, slušamo infantilne fantazije saborskih zastupnika koji tvore krhku HDZ-ovu koaliciju. Umjesto da brane dignitet i dostojanstvo žene, naši politički muževi brane kršćanski identitet hrvatskog bića, tobože ugrožen Istanbulskom konvencijom.

- Istanbulska konvencija važan je instrument koji nasilje nad ženama i obiteljsko nasilje određuje kao ključan problem na razini Europe te postavlja temelj za paneuropski pravni okvir za zaštitu od nasilja u obitelji i nasilja nad ženama, predviđajući sveobuhvatne mjere za prevenciju nasilja, zaštitu žrtava te učinkovit kazneni progon počinitelja - pojašnjava nam navodno sporni dokument dr.Ivana Radačić, viša znanstvena suradnica na Institutu Ivo Pilar i članica Radne skupine UN-a o pitanju diskriminacije žena u zakonima i praksi, koja drži kako primjena Istanbulske konvencije može uvelike poboljšati hrvatski pravni okvir za zaštitu od rodno-uvjetovanog nasilja.

- S obzirom na to, ratifikacijom bismo potvrdili, a ne ugrozili, temeljne vrijednosti našeg ustavnog poretka, uključujući poštivanje ljudskih prava i ravnopravnost spolova - ocjenjuje dr. Radačić.

Zakon iz Sanaderova doba

UN-ova stručnjakinja za rodnu ravnopravnost nam tumači da pojam „rod“ Konvencija koristi kako bi ukazala da su pravila ponašanja, karakteristike i uloge koje se pripisuju ženama i muškarcima društveno uvjetovane te različito vrednovane u različitim društvima.

- A s obzirom da je rod društvena kategorija, rodno-uvjetovano nasilje može se mijenjati - kaže dr. Radačić, te napominje:

- Konvencija upravo i poziva na promjenu društvenih obrazaca koji počivaju na ideji inferiornosti žena i ukidanje rodnih stereotipa, a što neke udruge, političari i pojedinci smatraju pogubnim za očuvanje hrvatske tradicije i identiteta. A to zapravo zvuči kao obrana patrijarhalne ‘rodne ideologije’, koja je u suprotnosti s onim kako smo identitet odredili u našem Ustavu - upozorava dr. Radačić, koja dodaje kako je diskriminacija temeljem rodnog identiteta već odavno zabranjena i u hrvatskom zakonodavstvu, primarno putem Zakona o suzbijanju diskriminacije, tako da Konvencija ni po tom pitanju ne donosi novosti.

U spomenutom zakonu, inače donesenom još u Sanaderovo doba, već u prvom člankueksplicitno stoji da je svrha zakona „zaštita od diskriminacije na osnovi rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije“. Notorna znanstvena činjenica da postoji razlika između spola i roda pojašnjena je, između ostaloga, i u aktualnom udžbeniku iz sociologije za 3. razrede hrvatskih srednjih škola.

Iz toga proizlazi da se u aktualnom „sukobu na desnici“ fantom rodne ideologije koristi samo kao izlika za napad na Plenkovića, na što čovjek mora osjetiti određenu vrstu nelagode. Ne zato što se desni radikali i katolički fundamentalisti bore protiv „preliberalnog“ premijera, nego zato što tu borbu vode preko ženskih leđa, koja su u ovom društvu ionako već preopterećena.

Od toliko frontova koje mogu otvoriti protiv raznih slabosti HDZ-ove politike, oni su izabrali upravo jedan od rijetkih segmenata u kojima se ta politika poklapa sa svjetskim civilizacijskim trendovima i boljim demokratskim običajima. Posrijedi je, ukratko, trajni civilizacijski sukob unutarHDZ-a između moderne konzervativne desnice (Sanader, Plenković i manji diočlanstva) i „ognjištarske“ desnice. Taj interni demokršćanski sukob traje od osnivanja stranke te umnogome određuje isudbinu Hrvatske.

Muškarci koji mrze žene

Aktualni rat oko Istanbulske konvencije zanimljiv je i s psihološke strane: tko se i zašto boji te konvencije? Tko se može osjetiti ugrožen pooštrenjem zaštitnih mjera za žene i kaznenih mjera za vinovnike nasilja nad ženama?

Odgovor nije težak: svi oni pojedinci i institucije koji u okviru svog svjetonazora drže da su žene „drugotne“. Pokojni švedski pisac Stieg Larsson bi rekao: „To su muškarci koji mrze žene.“

Naša teologinja i mirovna aktivistkinja dr. Ana Raffai smatra, pak, da ideja o drugotnosti potječe iz zastarjelog shvaćanja žene, budući da, kako kaže, u Bibliji stoji da su i muško i žensko stvoreni kao slobodna bića na sliku Boga.

- Oni koji ženu smatraju drugotnom uzeli su teoriju o rodnoj subordiniranosti, koja izvire još iz učenja Tome Akvinskog, a kojoj se ja protivim. Oni koriste teologiju koja je vladala do 20. stoljeća, a koju su i papa Ivan XXIII. i Drugi vatikanski koncil proglasili zastarjelom. Ta teologija ne odgovara zahtjevima vremena - drži naša sugovornica.

- Poručila bih katolkinjama i katolicima da za njihovo svjedočenje vjere nisu odgovorni ni papa ni biskup, nego oni sami, i da razmisle što u njihovom stvarnom životu znači da se ženu smije gledati kao drugotno biće. I kako će onda dokazati da je Isus došao spasiti svijet? Voljela bih da naši vjernici svjedoče svoju vjeru na način da zaštite žene od nasilja, i to će biti najbolja poruka svim nevjernicima o ljepoti katoličke vjere – zaključuje teologinja dr. Raffai.

TEOLOGINJA I AKTIVISTKINJA LANA BOBIĆ

Katolički identitet je ugrožen****nasiljem, a ne zaštitom od nasilja

Sve moje stavove nadilazi duboka bol i duboka zabrinutost za sve žene koje trpe nasilje dok mi raspravljamo – kaže nam teologinja i aktivistkinja za zaštitu žena od nasilja i podršku izbjeglicama Lana Bobić, te nastavlja:

- Pa mi živimo u zemlji u kojoj je broj ubojstava žena od strane sadašnjih ili bivših partnera u stalnom porastu, u kojoj trećina mladih opravdava uporabu nasilja u vezama, podaci su poražavajući. Ova Konvencija rezultat je dugogodišnjeg rada, istraživanja, analiza, studija i nudi nam sveobuhvatni pravni okvir i mehanizme zaštite žena od nasilja. Naše obitelji, društvo, čovjeka pa i naš katolički identitet i domovinu uništava nasilje samo, a ne mehanizmi zaštite žena od nasilja.

U humanističkim i društvenim znanostima rod rabimo kako bismo ukazali na društvene razlike između žena i muškaraca koje su naučene, koje se s vremenom mijenjaju i razlikuju i unutar kultura i između kultura. Što tu ima biti sporno, zar ćemo osporavati činjenicu da se uloge muškaraca i žena razlikuju ovisno o vremenu, prostoru, kulturi, da su promjenjive? Teologinja Regina Amitch Quinn kaže: ‘Opasno je razmišljati uz pomoć kritičkih rodnih kategorija. Ali ne zato što se time produciraju ideologije, nego zato što se ideologije time raskrinkavaju.“