PLENKOVIĆ VS PUPOVAC – JESU LI NAPADI NA SRBE IZOLIRANI INCIDENTI ILI ODRAZ DRUŠTVENE KLIME?

Mnogi drže da je za srozavanje društvene klime najodgovorniji bivši čelnik HDZ-a Tomislav Karamarko, koji je radikalnim nacionalizmom pustio ‘zle duhove’ iz boce i poništio blagotvorni Sanaderov ‘Hristos se rodi’

Niz fizičkih napada na Srbe – osobito u noći 21. kolovoza, kad su napadnuti gosti kafića u Đevrskama i Uzdolju – podijelio je koalicijske partnere: premijer Andrej Plenković tvrdi da su posrijedi izolirani incidenti, dok čelnik srpske zajednice Milorad Pupovac smatra da su napadači na Srbe proizvod rastuće antisrpske atmosfere u hrvatskom društvu, koju kreira i(li) potiče dio političkih i crkvenih struktura.

U intervjuu za portal Radiosarajevo.ba predsjednik SDSS-a je ocijenio da su nesnošljivost i nasilje prema drugim narodima povezani s pokušajem rehabilitacije ustaštva, te je današnju Hrvatsku doveo u relaciju s NDH, kazavši kako ne bi želio da „ova zemlja doživi isto iskustvo koje je doživio jedan pokušaj u 20. stoljeću da se stvori hrvatska država, a koji je kolabirao i doživio sramotan kraj jer je bio temeljen na mržnji i nasilju prema Srbima“.

Taj intervju zapravo je bio nastavak i razrada onoga što je Pupovac iznio dan ranije na konferenciji za novinare, kada je opisivao aktualnu društvenu klimu u Hrvatskoj. Odnosno, kako bi to formulirao premijer Plenković, kada je opisivao aktualne izolirane incidente.

„Danas, 2019. godine (…) se ponovo tuče u otvorenoj atmosferi mržnje i neograničenog lova na one koji zvuče kao Srbi, bilo zbog govora, navijanja, stavova ili političkih uvjerenja“, kazao je Pupovac, ustvrdivši da se to nije događalo ni u „najtežim poratnim vremenima“.

Zastupnici SDSS-a, pak, podijelili su novinarima popis od 13 verbalnih i fizičkih napada na pripadnike srpske manjine u zadnjih nekoliko mjeseci, tako da svak za sebe, u tišini svoja četiri zida, može procijeniti radi li se o izoliranim incidentima ili postoji trend. Pa da krenemo.

Napadi, kamenovanje, palež…

Dan prije napada na goste kafića u Uzdolju i Đevrskama, u Viškovu je napadnut 70-godišnji srpski povratnik koji je završio u predinfarktnom stanju (policija kao razlog sukoba navodi nacionalni identitet žrtve). U lipnju je u Supetru pretučena grupa sezonskih radnika jer je među njima bilo Srba. Istog mjeseca preminuo je Radoje Petković, član SDSS-a kojeg je do smrti brutalno zatukao čovjek optužen za ratne zločine u BiH.

U travnju su kamenovane kuće povratnika u Islamu Latinskom, obijena je i pokradena crkve Svete Petke u Vukovaru, a na šibenskom pravoslavnom groblju razbijeni su križevi. Nešto ranije u Duzluku, prigradskom naselju u Orahovici, popaljeno je više kuća, mahom vlasnika srpske nacionalnosti: palež koji je trajao mjesecima stao je tek nakon intervencije SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća (SNV).

U veljači su na splitskoj Rivi napadnuti vaterpolisti Crvene zvezde. U nizu mjesta – Rijeci, Erveniku, Polači i Zapužanima – zabilježeni su grafiti protiv Srba i u slavu NDH, a kod niza članova Europskog parlamenta, donedavnih ministara i članova diplomatskog kora zabilježeno je da krše Ustav i zakone veličajući ustaški režim i njegovu ideologiju. Konačno, ispred SNV-a u centru Zagreba redovito se održavaju skupovi na kojima se vrijeđa, prijeti i viče „Za dom spremni“.

„Možda nekima to nije dosta, ali nama jest. Srbi se nikada neće naviknuti na veličanje ustaštva u Hrvatskoj. Pozdrav ‘Za dom spremni’ ni na jednom mjestu i ni u jednoj prilici ne može biti opravdan i ne može imati niti jednu konotaciju, osim one da se radi o službenom pozdravu ustaške NDH“, zaključio je Pupovac, ponovivši ono što je par dana ranije za ustaški pozdrav ustvrdio i Visoki prekršajni sud.

Desno kopito gazi manjine

Ovaj popis recentnih napada na Srbe stvara matematičku nedoumicu: koliko izoliranih incidenata čini jedan neizolirani trend? Odnosno, s koliko se znamenki mora pisati brojka napada na Srbe, a da bi Banski dvori pojmili da trinaest lasti možda ipak čine proljeće?

Pošto dilema je li riječ o izoliranim incidentima ili o društvenoj klimi ovim popisom postaje izlišna, možemo prijeći na iduće pitanje: kako je ta društvena klima nastala?

„Desno kopito ima potrebu gaziti slabije od sebe, a to su manjine, i toga smo sada svjedoci. Zli duhovi su izišli iz boce i sada ih je teško vratiti natrag“, rekao je ovih dana potpredsjednik Hrvatskog sabora Furio Radin, ali nije iznio tko je te duhove pustio iz boce, niti je precizirao kada se to dogodilo. No SDP-ov europarlamentarac Fred Matić nudi oba odgovora:

„Tu Pandorinu kutiju je 2012. godine otvorio Tomislav Karamarko sa svojim ‘Kevinim jamama’ i sa svojom prostačko-nacionalističkom retorikom, koja se ni u sljedećih deset godina neće uspjeti suzbiti“, veli ovih dana Matić.

On nije jedini političar koji drži da je baš Karamarko svojim radikalnim nacionalizmom poništio onaj blagotvorni Sanaderov „Hristos se rodi“. I nekadašnja predsjednica HDZ-a i bivša hrvatska premijerka Jadranka Kosor tvrdi da je za pogoršavanje društvene klime u Hrvatskoj najodgovorniji njezin nasljednik na mjestu predsjednika HDZ-a:

„Sve je počelo kada je 2012. Tomislav Karamarko izjavio da nikad više sramotne koalicije sa Srbima. To je bio početak, nakon čega je HDZ skrenuo izrazito udesno…“, poručuje Kosor.

Baš je za nju vezan događaj koji dokumentarno predočava koliko se društvena klima u Hrvatskoj srozala u odnosu na onu otprije desetak godina. U ljeto 2006. u Biljanima Donjim kamenovane su kuće srpskih povratnika, a počinitelji su bili iz stradalničke Škabrnje. Iako tada, za razliku od napada u Uzdolju, nitko u selu nije bio ozlijeđen, u Biljane Donje stuštio se cijeli državni vrh, od predsjednika Stjepana Mesića do Jadranke Kosor, tadašnje potpredsjednice Vlade i ministrice branitelja.

Šutnja predsjednice

Kosor je zbog tog napada prekinula službeni put i zaputila se u Biljane Donje, gdje je s napadnutim Srbima popila kavu i razgovorom ih umirila. Potom je otišla u Škabrnju iako joj je policija savjetovala da to ne čini – jer su Škabrnjani bili bijesni što je posjetila Srbe – te je u toj Škabrnji stoički otrpjela zvižduke svojih birača i pokoju psovku, da bi potom ljutitoj gomili materinski i državnički objasnila da se stvari ne mogu rješavati kamenovanjem.

A danas, u ljeto 2019., u selu Uzdolju nije se pojavio nitko iz državnog vrha: predsjednica države čak se suzdržala i od komentara, jer da „čeka policijski izvještaj“, a premijeru je to bio „izolirani incident“, kao i predsjedniku Sabora. Nijedan potpredsjednik Vlade nije došao u selo, a ministar branitelja nije se ni oglasio. Pokazalo se da su moralni standardi i osobna hrabrost koje je 2006. imala Jadranka Kosor za današnji HDZ apsolutno nedostižni. Pokazalo se da ova Hrvatska daleko zaostaje za onom prije 13 godina.

„Toliko koliko su različiti opisani prizori iz Biljana Donjih i Škabrnje nekad, i oni iz Uzdolja i Đevrsaka danas, toliko je Hrvatska u posljednjih desetak godina krupnim koracima išla prema natrag. Svim ključnim akterima u zemlji danas više vrijedi par pišljivih glasova, od straha s kojim se suočila djevojčica kada su joj, pred njezinim očima, šipkom mlatili oca. Nema boljeg znaka da je zemlju snašla društvena regresija golemih razmjera“, precizno je notirala naša novinarka Marina Karlović Sabolić.

Dobrodošli u zemlju Izoliranih Incidenata! To vam je ona arkadija između Zlih Duhova Iz Boce i Čekanja Policijskog Izvještaja, na križanju Ulice Neuspješnih Napora Vlade i Avenije Revizionizma.

 PROFESSOR EMERITUS DR. NIKOLA VISKOVIĆ

Ma koji izolirani incidenti, riječ je o široj pojavi

– Prije svega, treba uzeti u obzir širu pozadinu. A ona je da su veliki dijelovi stanovništva Srbije, Hrvatske i BiH već 30-ak godina u kroničnom nacionalističkom bunilu, na što je kompetentna kritika dovoljno ukazala, ali i što moćne političke snage neprestano potiču – iznosi professor emeritus Splitskog sveučilišta dr. Nikola Visković, te nastavlja:

– Kada u tom kontekstu uzmemo ono što se u zadnjih par tjedana događa, onda teza o izoliranim incidentima pada u vodu, a u pravu su oni koji tvrde da su ekstremistička divljanja postala jedna šira društvena pojava. Pogledajmo što se u tim tjednima dogodilo.

Prvo, nastavak uzvikivanja na javnim skupovima pozdrava „Za dom spremni“, ravnog nacističkom „Sieg Heil“, koji bi u Njemačkoj proizveo politički potres. Drugo, šovinistički napad u Supetru. Treće, ministar Republike Hrvatske drži u svom stanu Pavelićevu sliku. Četvrto, tajnica ambasade u Berlinu i najbliža suradnica sadašnjeg ministra vanjskih poslova objavljuje rasističke idiotarije, kakve su posebno u diplomaciji nezamislive. Peto, čitav odred od desetak mladića učinio je ono što znamo u tom selu.

Šesto, javna i službena ekshumacija i ponovno sahranjivanje u borbi palih SS-ovaca i ustaša u Gračanima, s prisustvom predsjednice države. Taj skandal, da se esesovci i ustaše pali u borbi na taj način glorificiraju, u javnosti je prošao nezapaženo. Svak ima pravo na pokop, ali ne može predsjednica države ići na pogreb esesovcima i fašistima.

I sedmo, predsjednica države na sve ove stvari ne samo šuti ili bagatelizira, nego još i koristi za pridobivanje ekstremne desnice u svojoj izbornoj kampanji. Što je sve to nego jedna u Europi neviđena i skandalozna politička blamaža vladajuće stranke i države, koja se nikako ne može podvesti pod izolirane slučajeve? Takvo što se sigurno nigdje u Europi, pa ni u Orbanovoj Mađarskoj, ne može dogoditi – kaže naš sugovornik, koji se osvrnuo i na Pupovčeve analogije između današnje Hrvatske i NDH:

– Svaka usporedba s NDH je sasvim suvišna, jer i ovo što se događa je dovoljno da današnju Hrvatsku okarakterizira kao zemlju s visokim stupnjem desničarskog i fašistoidnog ekstremizma. Stoga rasprava o NDH mislim da je suvišna, jer postoji nekadašnji i sadašnji fašizam, a sadašnji je dovoljno užasan da ga možemo sasvim za sebe ocijeniti takvim – zaključuje dr. Visković.