Slobodna Dalmacija – 25. siječnja, 2017

Uz mučno kolektivno ismijavanje brojke ubijenih Srba u Jasenovcu, u kojem sudjeluje više osoba sa snimke, gledatelj može vidjeti da Mesić u razgovoru zastupa sve klasične teze hrvatskog povijesnog revizionizma o Jasenovcu

Bivši šef države i današnji počasni predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista (SABA) Republike Hrvatske Stjepan Mesić opet se našao suočen sa svojom “ustaškom epizodom” s početka 90-ih, dok je bio istaknuti član HDZ-a.

Nakon što je 2006. otkrivena snimka njegova govora iz 1992. u Australiji, gdje je veličao zločinačku NDH – nakon čega se Mesić obratio naciji preko televizije i ogradio se od tih izjava, kazavši da su one bile “pogrešan i promašen taktički ustupak” proustaškoj emigrantskoj publici – sada su u javnost puštene snimke iz kojih se vidi da je iste godine ustaševao i kod kuće.

U TV emisiji “Bujica”, koju vodi dokazani filonacist Velimir Bujanec, prikazani su isječci Mesićevog razgovora sa skupinom muškaraca za stolom, uz slavonsku trpezu, gdje bivši predsjednik RH poriče, odnosno umanjuje ustaške zločine u nacističkom logoru smrti Jasenovac. Razgovor je snimljen 1992. u Novskoj.

Uz mučno kolektivno ismijavanje brojke ubijenih Srba u Jasenovcu, u kojem sudjeluje više osoba sa snimke, gledatelj može vidjeti da Mesić u razgovoru zastupa sve klasične teze hrvatskog povijesnog revizionizma o Jasenovcu: od toga da u tom logoru nije ubijeno baš onoliko ljudi koliko se misli (Mesić iznosi višestruko umanjenu brojku od 25.000 žrtava, “od kojih nisu svi Srbi”), preko toga da Jasenovac nije bio logor smrti nego “radni pogon” – u kojem ljudi nisu stradavali od ustaškog malja i kame nego “od tifusa, dizenterije” – do teze da je logor u Jasenovcu punom parom radio i nakon 1945. godine, kad su žrtve navodno bili hrvatski rodoljubi.

Ekstremni nacionalizam

Svakako da preživjelim antifašističkim borcima i svim današnjim hrvatskim antifašistima nije lako čuti što je počasni predsjednik SABA o ustaštvu i zločinačkoj NDH zborio početkom 90-ih godina. O tome će se idućih dana odrediti naša antifašistička javnost.

No ove snimke, osim što bivšeg predsjednika prikazuju u nimalo laskavom izdanju, zapravo su dragocjen materijal za dočaravanje društvene atmosfere koja je u Hrvatskoj vladala početkom 90-ih, a bez čega ne možemo razumjeti aktualni val ustašizacije hrvatskog društva.

Te snimke pokazuju kakvu je atmosferu ekstremnog nacionalizma tih godina HDZ kreirao u Hrvatskoj. Akteri razgovora krevelje se nad srpskim žrtvama u Jasenovcu i veličaju ustaške ministre, pa bi neupućeni promatrač mogao zaključiti da te ustaše nisu bili nikakvi koljači i nacisti, nego vrsni obrtnici i poduzetnici koji su otvaranjem radnih pogona u Jasenovcu djelotvorno riješili problem nezaposlenosti u zemlji.

Gledajući te snimke, čovjek se ne samo podsjeti tih “starih dobrih vremena” s početka 90-ih, kad se moglo normalno mrziti Srbe, nego i prepozna u našem vremenu zlosutni eho tog radikalnog nacionalizma, koji sve jače tutnji niz Lijepu našu.

A što se Mesića tiče, ono što njega razlikuje od današnjih revizionista i ustašofila u Hrvatskoj, odnosno od Bujaneca i takve bratije, jest činjenica da je on u međuvremenu napustio te nakaradne i zloćudne stavove. Štoviše, upravo Mesić spada u one državne dužnosnike i javne osobe koji u ovom mileniju najgorljivije i najčasnije zastupaju ideje i vrijednosti antifašističkog pokreta, suprotstavljajući se bujici onih koji još uvijek razmišljaju i govore onako kako je on govorio davne 1992. godine.

Što bi rekao Charles Darwin: neki oblici života evoluiraju, a neki ne.

Mesić: Tada sam mislio da je to istina

U popodnevnim satima na objavljene snimke priopćenjem je reagirao i bivši predsjednik Stjepan Mesić:

“U vrijeme vođenja neformalnog razgovora početkom ratne 1992. godine u Novskoj obnašao sam dužnost predsjednika Izvršnog odbora HDZ-a. Cijeli događaj se zbio pod velikim pritiskom tadašnjih ratnih zbivanja i političkih stavova HDZ-a koje sam kao predsjednik Izvršnog odbora provodio ma koliko se s jednim dijelom istih nisam slagao. U takvom ambijentu sam izrekao nekoliko neprovjerenih tvrdnji za koje se tek naknadno utvrdilo da nisu činjenice koje odgovaraju istini.

Odmah nakon formiranja HDZ-a Hrvatska je bila zahvaćena dolascima ljudi koji su propagirali ustašku ideologiju za vrijeme II. svjetskog rata i poslije. Oni generiraju reviziju povijesti i sa sobom donose mnogo netočnih informacija.

S druge strane imamo agresiju na našu zemlju te plasiranje lažnih informacija i od strane njihovog propagandnog stroja. Agresori su tvrdili da je u Jasenovcu ubijeno preko 700.000 ljudi. U našem Saboru je tada bila formirana komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava u kojoj se pak tvrdilo da je u logoru ubijeno 240 Židova. Isto tako u to vrijeme tvrdilo se da je logor radio i poslije rata još dvije godine. Naknadno je utvrđeno da i ta činjenica ne odgovara istini. Naime, nakon ustaškog razaranja logora u njemu po završetku rata nikada više nije nitko boravio. Tada su u njemu radile grupe njemačkih zarobljenika na raščišćavanju te su isti boravili u mjestu Jasenovac.

U spletu političkog ambijenta u kojem sam aktivno sudjelovao, tadašnjih okolnosti i pod utjecajem netočnih informacija koje sam dobio dogodila se ta moja nesmotrena izjava.

Podsjećam da je moje neslaganje s vođenjem takvih politika kulminiralo mojim izlaskom iz HDZ-a 1994 godine.

Navedeni događaj svakako nije i neće umanjiti moje stavove i mišljenje o antifašizmu koji su i te kako poznati našoj javnosti, a ako sam pak nekoga svojom nesmotrenom izjavom uvrijedio, ja mu se ovim putem ispričavam.”