SVE VIŠE DRUŠTVENIH SKUPINA ZAHTIJEVA PRERASPODJELU DRŽAVNOG NOVCA

Iza učitelja, liječnika, sestara i policajaca stupa još jedan pobunjeni ceh, koji naizgled nema veze s javnim sektorom – poduzetnici. Oni traže manje poreze i prijete ‘financijskim štrajkom’, odnosno prekidom svih uplata u proračun

Jedan bauk kruži Hrvatskom – bauk preraspodjele sredstava iz državnog proračuna. Novu proračunsku matematiku najglasnije traže učitelji i nastavnici, ali s istim zahtjevom istupaju i drugi javni službenici, poput liječnika i policajaca, dok u trećem ešalonu pobune stoje privatni poduzetnici, koji išću porezno rasterećenje i smanjenje troškova javnog sektora. To je glavno obilježje vruće političke jeseni u Hrvatskoj.

Podsjetimo, štrajk prosvjetara je pokrenut zbog njihova zahtjeva da im se „koeficijent složenosti posla“ – koji je za zaposlenike u obrazovanju među najnižima u javnom sektoru – poveća za 6,11 posto. Taj koeficijent je bitan za određivanje plaće javnih službenika, jer se njen (bruto) iznos dobija množenjem tog koeficijenta s osnovicom, koja za plaće u javnom sektoru u Hrvatskoj od 1. rujna ove godine iznosi 5.695,87 kuna. Kako koeficijent za gro učitelja i nastavnika iznosi 1,32, proizlazi da prosječna prosvjetarska bruto plaća iznosi 7.517 kuna (prosječna neto plaća je niža za 500 do 1000 kuna, te se kreće između 6,5 i sedam tisuća kuna).

Zbog činjenice da se po visini koeficijenta nalaze na repu javnog sektora, prosvjetari od početka ističu da ne žele jednokratne povišice niti povećanje osnovice na razini cijelog javnog sektora (jer bi se povećanjem osnovice, uz neizmjenjene koeficijente, samo još dodatno povećala razlika između plaća učitelja i drugih javnih službenika), nego traže za 6,11 posto veći koeficijent, koji bi time s 1,32 skočio na 1,40 (čime bi učiteljska bruto plaća porasla sa 7.517 na 7.973 kn, a neto plaća za oko 300 kuna).

SSS-om protiv VSS-a

Priča se, dakle, vrti oko koeficijenata. Za javne službenike oni su definirani Vladinom uredbom, te se kreću u rasponu od 0,5 do 3,5. Konkretno, u prosvjetarskoj branši ti koeficijenti iznose od 1,12 (učitelj početnik bez stručnog ispita) do 1,61 (učitelj savjetnik), ali većina učitelja i nastavnika ima navedeni koeficijent od 1,32, po čemu se očito nalaze u donjem dijelu raspona određenog za javni sektor. Baš zato nastavnici od početka traže povećanje koeficijenta, kako bi se izravnali s ostatkom javnih službi.

Usporedbe radi, državni dužnosnici imaju višestruko veće koeficijente (s tim da njihova osnovica iznosi 3.890 kuna), koji su određeni zakonom. Najveći koeficijent ima predsjednica države (9,30), a potom predsjednici Sabora, Vlade i Ustavnog suda (7,86), iza kojih dolaze potpredsjednici Sabora i Vlade te zamjenik predsjednika Ustavnog suda (7,14). Predsjednici saborskih tijela imaju koeficijent 6,42, a državni tajnici 5,70, dok najmanji dužnosnički koeficijent iznosi 4,26.

Zamjenik župana ima koeficijent čak i do 5,46, tako da mu neto plaća može dosegnuti i do 19 tisuća kuna, odnosno trostruko više od prosječnog učitelja. Tu je još i čitav niz (pre)visoko plaćenih državnih službenika, zaposlenih u državnim tvrtkama na radnim mjestima upitnog smisla postojanja.

Recimo, Indexov novinar Vladimir Matijanić nekidan je, pišući o otezanju procesa na Općinskom sudu u Splitu protiv aktualnog predsjednika Uprave Županijskih cesta Jure Šundova – protiv kojeg je splitsko državno odvjetništvo lani u svibnju podiglo optužnicu da je prijevarom stekao status ratnog invalida – otkrio da Šundov u Županijskim cestama, tvrtki u vlasništvu Splitsko-dalmatinske županije, ima neto plaću od 23.460 kuna. Četiri puta više od učitelja. S time da ovaj konkretni predsjednik Uprave županijske tvrtke ima samo srednju školu, dok učitelji imaju VSS.

Pobuna liječnika

Iako Šundov tvrdi da nije „uhljebljen“, navodeći da Županijske ceste svoje prihode zarađuju u tržišnom nadmetanju s drugim tvrtkama, to opovrgava županijski vijećnik Ante Renić iz stranke Pametno, koji je javno osporio smisao postojanja Županijskih cesta i njihovu tržišnu orijentiranost:

„Imamo tvrtku u županijskom vlasništvu koja se bavi održavanjem cesta, za što nema potrebe jer samo radi nelojalnu konkurenciju tvrtkama koje su stvarno na tržištu i koje se moraju izboriti za posao. Navoditi da se tvrtka bori s konkurencijom u najmanju je ruku smiješno kad znamo da se na natječaj Županijske uprave za ceste javi samo ona, te joj taj posao čini veliki dio poslovanja bez kojeg ne bi mogla funkcionirati“, rekao je Renić, iznoseći da Županijske ceste od 80 milijuna kuna godišnjeg posla čak 50 milijuna dobiju od Županijske uprave za ceste, koju vodi HDZ-ovac Petar Škorić.

Drugim riječima, srednjoškolski obrazovani čelnici državnih i županijskih tvrtki, čiji je smisao postojanja upitan, imaju četverostruko veću plaću od fakultetski obrazovanih prosvjetara bez kojih bi se društvo raspalo.

Stoga je bijes učitelja i nastavnika na postojeću raspodjelu državnog novca posve razumljiv. Ali nisu bijesni samo prosvjetari – u potencijalnoj koloni prosvjednika iz javnog sektora već cupkaju i liječnici i policajci, također duboko nezadovoljni svojim materijalnim položajem.

Čelnici zdravstvenih sindikata još su krajem kolovoza javno upozorili na brojne probleme s kojima se susreću liječnici i medicinsko osoblje, te zaprijetili štrajkom zbog kolektivnog ugovora. Bolnički liječnici su se tužili zbog preopterećenosti prekovremenim satima, ugovorni liječnici zbog nesređenih koncesija i previsokih najamnina ordinacija, a sindikati su isticali da u sustavu ima premalo i liječnika i medicinskih sestara, te da su njihove plaće premale, zbog čega i doktori i sestre masovno odlaze u inozemstvo.

Ako sestre krenu u štrajk…

Potom su svoje zahtjeve Vladi saželi u „Rujanskoj izjavi“ i prije dva i pol mjeseca zatražili prijem kod premijera Andreja Plenkovića. Kako do danas nisu dobili nikakav odgovor, sada su opet izašli iz javnost, pa su Hrvatska liječnička komora (HLK) i Hrvatski liječnički sindikat (HLS) u srijedu objavili da 1. prosinca, u sklopu dvomjesečne akcije „Hoću raditi zakonito“, započinju prikupljati potpise liječnika za povlačenje suglasnosti za prekovremeni rad dulji od 48 sati tjedno. 

„To je novi korak u borbi za zakonit rad liječnika i odgovor na 71 dan Vladine šutnje na zahtjeve za donošenjem zakona o plaćama liječnika ili strukovnog kolektivnog ugovora“, rekli su na konferenciji za novinare predsjednik HLK-a Krešimir Luetić i predsjednica HLS-a Renata Čulinović-Čaić, ističući da zdravstveni sustav funkcionira „ponajviše zbog tri milijuna liječničkih prekovremenih sati godišnje“, te navodeći kako očekuju da će Vlada pokrenuti donošenje zakona o plaćama liječnika prije nego što budu prisiljeni aktivirati potpise, što bi građanima smanjilo dostupnost zdravstvene zaštite.

Čelnici komore i sindikata naglasili su da već sada u sustavu nedostaje najmanje 2000 liječnika, a još ih toliko odlazi kroz pet godina u mirovinu. Naveli su i da je od ulaska Hrvatske u EU iz zemlje odselilo 850 liječnika, a samo ove godine i šezdesetak mladih liječnika bez ijednog dana radnog staža, te upozorili da nam – ako se situacija s plaćama ne popravi – prijeti kolaps primarne zdravstvene zaštite.

Kako navode sindikalni čelnici, mladi liječnik koji ulazi u bolnicu kao specijalizant ima 7500 kuna neto plaću, dok medicinske sestre imaju od pet do šest tisuća kuna. S obzirom da u zdravstvenom sustavu već nedostaje čak 12 tisuća medicinskih sestara, jasno je da bi njihov čak i parcijalni (cirkularni) štrajk doveo do kolapsa cijelog sustava.

Bijeli Božić ili ‘bijeli štrajk’

Rekosmo već da iza učitelja, u istom protestnom redu s liječnicima, cupkaju i policajci, čiji je sindikat podržao štrajk prosvjetara i najavio da će među svojim članovima provesti anketu o sudjelovanju u prosvjedima i štrajku.

„Nakon izjašnjavanja, ovisno o rezultatima, pokrenut ćemo određene sindikalne akcije koje će se intenzivirati kada u Hrvatskoj bude u tijeku predsjedavanje u Vijeću EU-a“, poručili su iz Sindikata policijskih službenika za Dnevnik.hr, dodajući kako prosvjetare podržavaju zato što su „prosvjetni djelatnici u sličnoj situaciji kao i policijski službenici, jer su potplaćeni za posao koji rade i nalaze se na dnu društvene ljestvice“.

Konkretno, kako javno ističe predsjednik najvećeg policijskog sindikata Dubravko Jagić, mladi policajci imaju plaću oko 3800 kuna (ponegdje se navodi i podatak o 4600 kuna), a oni s deset godina radnog staža i srednjom stručnom spremom mogu, sa svim dodacima, uhvatiti oko 5500 kuna.

„Nitko za tako male novce ne želi raditi u policiji. Ako ne možemo sami sebe zaštititi i ako ne možemo normalno živjeti, ne možemo ni druge zaštititi“ – poručio je nedavno Jagić u intervjuu za TV Novu.

Stoga Sindikat policije traži povišice od 25 posto za sve zaposlenike MUP-a, čime bi početna plaća policijskog službenika skočila na sedam i pol do osam tisuća kuna. U protivnom, Jagić tvrdi da je policija spremna za tzv. bijeli štrajk – namjerno usporavanje prometa detaljnim pregledavanjem svakog vozila na granici, čime bi se za predstojeće božićne i novogodišnje blagdane na cestama stvorile velike gužve.

„U roku od 24 sata možemo dogovoriti da na svim granicama pregledavamo svaki automobil po 15 minuta i učas će se stvoriti po 30 kilometara kolona. U kontaktima smo s kolegama iz zemalja bivše Jugoslavije i surađujemo s njima. Možemo napraviti kaos ne samo na granicama, nego i u zemlji. Imamo pravo i u gradovima zaustaviti svaki automobil, a sve to je samo bijeli štrajk“ – precizirao je Jagić nedavno za Index.

Pobuna privatnika

No, kako vele tvorci reklama: to nije sve. Iza učitelja, liječnika, medicinskih sestara i policajaca nazire se još jedan pobunjeni ceh, koji na prvi pogled nema nikakve veze s javnim sektorom – privatni poduzetnici.

Doduše, cijela priča o „štrajku privatnika“ zasad je tek na razini ideje koju je javnosti prezentirao čakovečki poduzetnik Darko Zver, u ime novoosnovanog – i još uvijek neregistriranog – Udruženja zaposlenika i poslodavaca privatnog sektora, koje za 2. i 3. prosinca najavljuje „Prvi financijski štrajk privatnog sektora“. U manifestu udruženja, objavljenom na Facebooku, stoji da bi se akcija sastojala u dvodnevnom prekidu svih uplata u državni i lokalne proračune (PDV, porez na dobit, mirovinski i zdravstveni doprinosi, režije…).

Time poduzetnici žele upozoriti da su preopterećeni visokim porezima, držeći da se na njihovim plećima prebijaju preveliki troškovi glomaznog javnog sektora.

„Zaposlenici i poslodavci privatnog sektora, kao najbitniji punitelji proračuna, od Vlade RH zahtijevaju: 1. smanjenje poreza na dohodak na 8 posto, uz podizanje neoporezivog praga plaće na medijan RH (5500 kuna); 2. smanjenje PDV-a na 22 posto za sve proizvode i usluge; 3. smanjenje poreza na isplaćenu dobit na jedinstvenu stopu od 8 posto, uz ukidanje poreza na reinvestiranu/zadržanu dobit“, navodi se u manifestu udruženja.

Osnivač udruženja Darko Zver planira do kraja idućeg tjedna pozvati sve tvrtke s preko 50 zaposlenih da se priključe „štrajku privatnika“. Pritom vjerojatno polazi od fakta da državni prihodi od poreza čine 22 posto BDP-a, odnosno da predviđeni prihodi od poreza za ovu godinu iznose 80 milijardi kuna, ili 6,7 milijardi mjesečno: da taj novac samo privremeno prestane stizati u proračun, bilo bi alarmantno.

Premijer čuva mlijeko

I što sada? Više nitko ne može reći da je štrajk učitelja samo hir jednog ceha, jer u protestnoj koloni, kako vidimo, stupaju i liječnici, medicinske sestre i policajci, čak i privatni poduzetnici. Svi traže veća materijalna prava i svi prijete štrajkovima, po uzoru na učitelje i nastavnike (a tko bi drugi i trebao biti uzor?). Tu se postavlja temeljno pitanje: ima li država para za sve te zahtjeve?

Naravno, država će reći da nema, kako je to u srijedu nakon Aktualnog sata u Saboru pred novinarima formulirao premijer Plenković: „Gledajte, ako mi prihvatimo sve zahtjeve svih, sve će eksplodirati, prolit ćemo svo mlijeko.“

Premijer se pri toj „eksplozivnoj“ procjeni zasigurno vodio činjenicom da bi zahtjevi svih 11 sindikata iz javnog sektora (od kojih četiri iz sektora obrazovanja), koji zastupaju 233 tisuće zaposlenih u javnim i u državnim službama, koštali državni proračun oko 3,5 milijarde kuna. Nema sumnje – golem novac. Ima li Hrvatska toliko para?

Tu dolazimo na krucijalno pitanje s početka ovog teksta – pitanje preraspodjele. Vidimo da nije malo onih koji drže da za sindikalne zahtjeve novca u državnom budžetu ima dovoljno, ali da nije dobro raspoređen, te da je nužno napraviti veliku i sveobuhvatnu preraspodjelu budžeta. Među političarima koji su to javno priznali je i bivši HDZ-ov šef diplomacije Miro Kovač, koji se spominje i kao mogući kandidat na skorašnjim unutarstranačkim izborima za predsjednika HDZ-a.

„Učitelji su u Hrvatskoj premalo plaćeni, to je notorna činjenica. Međutim, povećanje učiteljskih plaća samo je jedna manifestacija nužnog sveobuhvatnog zahvata korjenite prespodjele primanja u javnom sektoru. Samo prikladnom raspodjelom primanja u javnom sektoru moći ćemo dugoročno imati konkurentno gospodarstvo”, rekao je Kovač za Novi list.

Stazićev poučak

Saborski zastupnik SDP-a Nenad Stazić bio je, pak, još znatno konkretniji od Kovača: u srijedu je u Saboru poručio premijeru kako bi za učitelje možda i bilo novca da se manje slalo u Hercegovinu i izdvajalo za Katoličku crkvu, privilegije branitelja i povlaštene mirovine.

„Premijeru, jeste li razmislili o tome da prestanete silne milijarde davati Katoličkoj crkvi? Da konačno zaustavite neprestano povećanje broja branitelja i njihovih privilegija? Da spriječite predsjednicu Republike da dijeli okolo povlaštene mirovine kome hoće i kako hoće i da novce prestanete slati u Hercegovinu? Možda biste tada imali dovoljno da ispunite zahtjeve onih koji uče djecu“, rekao je Stazić, uz opasku da je premijeru „očito u interesu da se ovaj problem ne riješi i da djeca ostaju neobrazovana, jer što su neobrazovanija, gluplja i primitivnija, to će lakše glasati za HDZ“.

Bez obzira na Stazićev sarkazam, sasvim je logično da je kod pitanja preraspodjele državnog novca on u javnosti bio znatno konkretniji od HDZ-ovca Kovača. Naime, da je ta raspodjela državnog novca tekla prema Stazićevom prijedlogu, odnosno da postojećom raspodjelom nsu favorizirani Crkva i branitelji – a nauštrb svih drugih društvenih skupina – veliko je pitanje bi li HDZ uopće bio na vlasti.

Stoga se bez pretjerivanja može reći da ovaj kolektivni protestni zbor iz javnog sektora – koji ima potencijal da se razvije u generalni štrajk – predstavlja jedan od najozbiljnijih udaraca koje je HDZ doživio u čitavom svom postojanju. Jer udara u novčanu suštinu HDZ-ove države.