Kolumna Damira Pilića – Slobodna Dalmacija, 1. srpnja, 2016

Iako se naizgled radi o nepovezanim predmetima, svak tko prati situaciju u našem nogometu shvaća da istrage protiv Mamića u Švicarskoj i protiv huligana u Hrvatskoj čine nerazmrsivo uzročno-posljedično klupko

Sportska napetost traje: nakon što nam je reprezentacija tragično ispala s Europskog prvenstva u nogometu, ucviljeni građanin Lijepe naše može se prebaciti na praćenje Europskog prvenstva u pravosuđu. I može biti optimističan: dok je na nogometnom EURU Hrvatska između 24 momčadi neslavno zapela u osmini finala, na pravosudnom EURU aspiracije naše zemlje su mnogo veće. Stručnjaci čak tvrde da nam u najgorem slučaju ne gine srebrna medalja.

Razlog tom optimizmu je podatak da na pravosudnom EURU, koje je počelo u ponedjeljak, nastupaju (zasad) samo dvije zemlje: Hrvatska i Švicarska. U ponedjeljak su, naime, hrvatski i švicarski mediji gotovo istodobno objavili priopćenja svojih tužiteljstava o pravosudnim predmetima koji se odnose na uzroke i repove nereda koje su u Francuskoj priredili hrvatski tifosi.

Državna odvjetništva u Splitu i Šibeniku tog su dana na svojim internetskim stranicama obznanili hapšenja više navijača zbog izazivanja nereda i huliganskog ponašanja na stadionu Geoffroy Guichard u Saint-Étienneu, dok je javna tužiteljica švicarske regije Obwalden, gospođa Esther Omlin, iznijela švicarskim medijima da njeno tužiteljstvo preuzima dio istrage o (ne)legalnim financijskim transakcijama braće Mamić kod inozemnih transfera igrača Dinama. Švicarska tužiteljica je potvrdila da se istraga protiv Mamića vodi u tri tamošnja kantona – Zürichu, Ticinu i Ženevi – te da je posrijedi “vrlo opsežan i težak slučaj”.

Kapuljačama protiv odijela

Iako se naizgled radi o nepovezanim predmetima, svak tko iole prati situaciju u našem nogometu shvaća da ove dvije istrage čine nerazmrsivo uzročno-posljedično klupko, odnosno da huligana s kapuljačama na francuskoj tribini ne bi ni bilo da u svečanoj loži nema kršitelja zakona u odijelima. To ne može biti olakšavajuća okolnost ni opravdanje za huliganizam, ali je nužno znati cijelu priču da bi se razumjelo zašto je dio navijača bio spreman izbaciti Hrvatsku s EURA.

Interesantno je kako se pokazalo da švicarski novinari bolje razumiju kontekst huliganskih ispada hrvatskih navijača nego mnogi hrvatski novinari. Tako tog znamenitog ponedjeljka 27. lipnja, na dan otvaranja Europskog prvenstva u pravosuđu, švicarski list Neue Luzerner Zeitung u članku “Nogometni skandal: Tragovi vode u Švicarsku” izvještava svoje čitatelje o Mamićevom klanu i nudi im opsežni CV “vulgarnog vladara hrvatskog nogometa zbog kojeg bijesni navijači na Euru prekidaju utakmice bakljama”. Istog dana naši mediji prenose priopćenja odvjetništava u Splitu i Šibeniku o uhapšenim huliganima, ali u tim napisima Mamića baš i nema.

Ispada da hrvatski građanin, ako želi biti informiran o pozadini i kontekstu hrvatskog huliganizma u Francuskoj, mora čitati švicarske novine.

Ali nisu u pitanju samo mediji u Švicarskoj. Čitav niz europskih novina i portala, pa čak i američkih, izvijestio je svoju publiku o uzrocima francuskih nereda i motivima hrvatskih huligana, neizbježno se referirajući na Mamića, dok u Hrvatskoj dio medija potpuno ignorira kontekst događaja i piše o besmislenom i nemotiviranom nasilju; ako se ponegdje i spominju mogući motivi, nalazi ih se u namjeri osumnjičenih da nanesu materijalnu štetu Nogometnom savezu i ugledu Republike Hrvatske.

Pravda je okrugla

Ovdje se neizbježno nameću paralele s tehničkim ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem. I u njegovim su djelovanju brojni europski i svjetski mediji relativno brzo prepoznali ekstremni nacionalizam (da ne upotrijebimo koju težu kvalifikaciju) te ministra smjestili u kontekst ozbiljnog narušavanja ugleda Republike Hrvatske, dok su istovremeno mnogi mediji u Hrvatskoj ignorirali ili pokušavali relativizirati taj kontekst.

No, kao što su peticije hrvatskih kulturnjaka protiv Hasanbegovića i njihov angažman na ukazivanju javnosti zbog čega je takav državni činovnik poguban za Hrvatsku napokon urodile plodom, pa su nakon negativnog međunarodnog publiciteta stigle i odgovarajuće političke packe iz Washingtona i drugih centara moći, tako će biti zanimljivo vidjeti hoće li i ovaj negativni međunarodni publicitet – koji su huligani svojim ponašanjem na stadionu Geoffroy Guichard nesumnjivo postigli – utjecati na rasplet koji bi bio u najdubljem interesu Republike Hrvatske.

Sportskim rječnikom kazano: valja vidjeti hoće li na aktualnom Europskom prvenstvu u pravosuđu Hrvatska, u konkurenciji uvijek neugodne Švicarske, osvojiti prvo ili drugo mjesto. Znate kako je: danas se svak bavi pravosuđem, a pravda je okrugla, pa je doista teško prognozirati konačan ishod. Ali valjda ćemo ostaviti srce na terenu. Pardon, u sudnici.