Molitva za FALIŠ

Slobodna Dalmacija -25.ožujka, 2017

Ne možeš financirati antifašistički festival i potom flertovati s ustaškim simbolima u Jasenovcu. I zato ćeš, da se fašisti ne bi osjećali neugodno, ignorirati šibenski festival

Ljudi, imate li šta para? Nije za mene, nego za Festival alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ), čiji su organizatori pokrenuli crowdfunding kampanju za financiranje ovogodišnjeg, jubilarnog petog izdanja. Zašto vas žicam za FALIŠ, pitate?

Kao što znate, ionako simboličku potporu Festivalu Ministarstvo kulture je ove godine dodatno srezalo, ponudivši organizatorima svega 10.000 kuna, što objektivno nije dovoljno ni za fingiranje organizacije takvog višednevnog događaja, koji uključuje dolazak i smještaj niza inozemnih gostiju te produkciju izložbi, filmskih i kazališnih premijera, predstavljanja knjiga i drugih kulturnih žanrova. Stoga su ljudi koji vode Festival uljudno odbili takvu ponudu Ministarstva i okrenuli se crowdfunding kampanji.

Slobodna Dalmacija je sve četiri prethodne godine izvještavala o ovom šibenskom festivalu. Osobno sam imao sreću i zadovoljstvo da svake godine za Slobodnu intervjuiram ponekog od glasovitih festivalskih gostiju: sugovornici su mi, sjećate se, bili britansko-pakistanski mislioc Tariq Ali, katalonska časna sestra Teresa Forcades, bosanskohercegovački novinar i diplomat Zlatko Dizdarević te britanski ekonomski analitičar Paul Mason.

Svi su ovi međunarodno značajni intelektualci došli u Šibenik: Ali je držao predavanje pod nazivom “Cervantes našeg doba”, sestra Teresa je zborila o odsustvu etike u kapitalizmu, Dizdarević je tumačio pakao Bliskog istoka i upozorio da ulazimo u “fašistoidni korporativni imperijalizam”, a Mason je govorio o tome što nas čeka poslije kapitalizma.

Ugođaj drevne Atene

Uglavnom: ako ti na malom trgu u središtu grada – u atmosferi koja neodoljivo priziva ugođaj drevnih atenskih trgova u zori demokracije – dolaze govoriti vodeći europski intelektualci, onda taj grad tih dana nešto znači na kulturnoj i intelektualnoj mapi Europe. Ne Hrvatske, nego Europe. Kome to vrijedi samo 10.000 kuna, taj je zalutao na radno mjesto u Ministarstvu kulture. Ili je podlegao političkom pritisku novovjekih revizionista, koji su zadnjih godina nasrnuli na Hrvatsku.

O porastu povijesnog revizionizma u Hrvatskoj govori i britanski povjesničar Rory Yeomans, ekspert za razdoblje NDH i autor više knjiga i historiografskih radova o tom žalosnom dijelu hrvatske povijesti. Yeomans je ovih dana uputio pismo premijeru Andreju Plenkoviću i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, a u intervjuu Novostima veli zbog čega je to učinio i što je napisao:

“Osim zabrinutosti zbog sve prisutnije rehabilitacije ustaškog režima, veći se dio pisma odnosi na spomen-ploču u Jasenovcu s pozdravom koji se koristio jedino u NDH, nikad prije toga. Stoga sam apelirao da se odlučno reagira. Šutnja političara ozbiljno šteti ugledu Hrvatske. Što duže bude trajala, situacija će se pogoršavati.”

A nakon što ga je novinar Hrvoje šimićević upoznao sa činjenicom da naš premijer tu ploču s ustaškim pozdravom u Jasenovcu smatra “delikatnim pitanjem”, Yeomans je odvratio:

“Problem nije ‘delikatan’ ako smo svjesni da se ovaj slogan prvi put koristio u NDH. Zbog toga je riječ o jasnom moralnom pitanju: je li u redu postaviti ploču – bez obzira na plemenitost povoda – sa sloganom države odgovorne za masovna ubojstva u obližnjem logoru smrti? Nema ništa loše u podizanju ploče poginulim borcima, ali u ovom je slučaju riječ o namjernom korištenju slogana iz perioda NDH. Stoga ne postoji etička dilema.”

Fra Drago i otac Nikodim

I konačno, na pitanje kako bi on pristupio tom problemu, Yeomans odgovara da bi volio “svjedočiti osnivanju instituta za povijest u kojemu bi hrvatski, srpski i stručnjaci iz drugih zemalja stavili minulo razdoblje u širi kontekst, onemogućavajući reprodukciju istih nacionalističkih sentimenata”.

Čitajući taj Yeomansov odgovor, opet sam se sjetio šibenskog festivala. Jer FALIŠ je upravo jedna verzija takvog instituta za povijest, sadašnjost i budućnost, s vrsnim predavačima iz raznih zemalja koji teme stavljaju u širi kontekst. To je taj institut za onemogućavanje reprodukcije nacionalističkih sentimenata.

Ili kraće: FALIŠ je ljetni kamp za liječenje od nacionalizma. Na FALIŠ-u sam, recimo, prvi put u životu čuo javnu debatu katoličkog i pravoslavnog svećenika, fra Drage Bojića i oca Nikodima Kosovića. Već taj teološki događaj vrijedi više od 10.000 kuna.

Na web-stranici Festivala stoji da je FALIŠ “jedini kulturni i javni događaj u Republici Hrvatskoj na kojem je obilježeno sedamdeset godina od pobjede nad fašizmom”. I možda je baš to razlog zbog kojeg se Ministarstvo svojom prezrivom ponudom tako uvredljivo ponijelo prema FALIŠ. Državi koja tolerira fašističke simbole u Jasenovcu ne treba antifašistički festival.

Kako kaže Yeomans: “Jednostavno ne možeš paliti svijeće u Yad Vashemu i potom flertovati s revidiranjem holokausta kod kuće.” Odnosno: ne možeš financijski podržati antifašistički festival i potom flertovati s ustaškim simbolima u Jasenovcu. I zato ćeš, da se fašisti ne bi osjećali neugodno, ignorirati šibenski festival. Tako bi odgovorna državna vlast u Zagrebu postupila 1941. godine. Pardon: tako je odgovorna državna vlast u Zagrebu postupila 2017. godine.

Eto, zato apeliram da se pridružite crowdfunding kampanji za spas festivala. Ako ne treba državi, FALIŠ treba ljudima koji u toj državi žive.