Slobodna Dalmacija – 7 siječnja, 2017

Ludilo oko ploče u Jasenovcu traje: država ga promatra šutke, a čast društva spašavaju mladi ljudi iz stranaka i građanskih udruga, kao dokaz da još Hrvatska ni propala

Ona ploča u Jasenovcu stoji i dalje. Službeni pozdrav nacističke države kočoperi se na dječjem vrtiću, jedva koji kilometar zračne linije od najstrašnijeg mjesta čitave hrvatske povijesti, izravno povezanog s tim pozdravom. Iz Jasenovca nas gleda naše najgore lice.

U međuvremenu je, da fašističke konotacije budu jasnije, otkriveno da se u zgradi na kojoj je postavljena ploča nekoć nalazio stožer zapovjednika logora Jasenovac, zloglasnog ustaškog krvnika Vjekoslava Luburića. Tako se spoznalo komu je i čemu, zapravo, ploča podignuta.

Za to vrijeme naša desno-desna koalicija trubi o INA-i, HEP-u i drugim tekućim pitanjima, kao da ploče s ustaškim pozdravom nema. Ludilo traje: država ga promatra šutke, a čast naroda i društva spašavaju samo mladi ljudi iz političkih stranaka i građanskih udruga, kao ohrabrujući dokaz da još Hrvatska ni propala.

Za razliku od pretprošlog tjedna, kad su na uklesani fašizam reagirali momci i cure iz Radničke fronte, prošlog tjedna su ustavni poredak RH pokušali zaštititi momci i cure iz Inicijative mladih za ljudska prava: došli su u Jasenovac i preko ploče prelijepili pismo onima koji su je postavili.

Kako rekoše, ploču su prelijepili “u cilju obrane temeljnih vrijednosti Republike Hrvatske”, odnosno “u izostanku adekvatne reakcije institucija vlasti u zemlji”, podsjetivši kako je Ustavni sud RH jasno utvrdio da sporni pozdrav “predstavlja manifestaciju rasističke ideologije i veliča fašistički režim NDH”.

Ismijavanje žrtava NDH

U svom pismu članovima HOS-a – uz iznimno uljudan ton i vidan respekt za njihove žrtve u Domovinskom ratu – mladi iz Inicijative ukazuju autorima ploče da su “isticanjem simbola mržnje stali protiv temeljnih postulata naše zajedničke države”, jer su “možda nenamjerno, iskoristili svoje poginule” tako što su “njihove smrti instrumentalizirali za promociju nastojanja suprotnih ustavnim načelima Republike Hrvatske”.

“I još ste to učinili na način kojim relativizirate i zapravo ismijavate žrtve ustaškog fašističkog terora koji je baš ovu zemlju ovdje natopio njihovom krvlju”, poručila je naša mladost ustašofilima iz HOS-a, te ih pozvala da – ako im je zaista stalo do nacionalnih interesa – uklone “s ovog i svakog drugog mjesta simbole fašizma i mržnje”.

I što se potom dogodilo u pravnoj državi Hrvatskoj?

U nekoj drugoj zemlji vodeći ljudi sistema – predsjednica države, premijer, šef Sabora, predsjednik Ustavnog suda i poglavar Katoličke crkve – svečano bi primili mlade aktiviste i javno im, pred kamerama, zahvalili za hrabru akciju spašavanja državne časti i sprečavanja daljnjeg srozavanja državnog ugleda.

U pravnoj državi Hrvatskoj, međutim, dogodilo se nešto oprečno: članove Inicijative mladih za ljudska prava službeno su primili tek policijski službenici iz Novske, koji su ih priveli na obavijesni razgovor te cijeli predmet proslijedili DORH-u.

Da ponovimo još jednom, kako ne bi bilo zabune: nisu privedeni oni koji su postavili ploču s fašističkim natpisom, nego oni koji su je prelijepili u zaštitu ustavnog poretka. Nije Monty Python, nego hrvatska stvarnost na izmaku šesnaeste godine trećeg milenija.

“Lijepo je vidjeti da ova država ima neku policiju i neko državno odvjetništvo, mi smo već pomislili da ne postoje kad se ustaška znakovlja nekažnjeno postavljaju posvuda”, napisali su članovi Inicijative na svojoj Facebook stranici.

Kratki kurs o ustašluku

Izgleda da nam ne gine repriza od travnja, kad je u Hrvatsku na par sati banuo specijalni izaslanik State Departmenta za holokaust Nicholas Dean, postrojio vodeće ljude zemlje i održao im kratki kurs o neprihvatljivosti ustašluka, nakon čega su svi naši rukovoditelji u roku od jedan sat dali ponizne i pokajničke izjave o strahotama fašizma i neprihvatljivosti ustašluka.

Tadašnja i sadašnja šefica države odmah po susretu s Deanom izjavila je da je ustaški logor smrti Jasenovac “najveća ljaga za Hrvatsku”, a sada na pojavu ploče s ustaškim pozdravom baš u Jasenovcu veli da se “apsolutno ne može miješati u rad lokalne samouprave”. Sada je šefici države neovisnost lokalne samouprave prioritet u odnosu na “najveću ljagu za Hrvatsku”.

A tadašnji potpredsjednik Vlade, današnji šef Sabora, nakon konzultacija s Deanom promptno je osudio NDH, kazavši da “nitko u Vladi ne relativizira zločinački karakter ustaškog režima”, a sada melankolično varira moralnu nedoumicu je li ploča s ustaškim pozdravom u Jasenovcu eventualno provokacija ili možda nije, a ako možda eventualno nije, zašto se onda, kvragu, netko buni.

Kratko je pamćenje naših rukovoditelja: epizodu s gospodinom Deanom zaboraviše već nakon osam mjeseci. Njima poželimo bolje pamćenje, a misteru Deanu dobrodošlicu u zemlju u kojoj nisu sumnjivi oni koji fašizam slave, nego oni koji ga preziru.