Slobodna Dalmacija – 25. veljače, 2017

Predsjednica nam živi u izmaštanom svijetu ‘zajedništva i tolerancije’, a premijer nam je ‘potpuno izgubio orijentaciju’. S takvim kormilarima, nema straha za hrvatski brod. U svakom slučaju, nema straha da ćemo se nedajbože nasukati. Mi smo se, naime, već nasukali

Nakon prve dvije godine njenog mandata možemo reći bez ikakve dvojbe: predsjednica naše države živi u nekom svom svijetu.

Nakon što je u izbornoj noći najavila da će Hrvatska pod njenim žezlom postati “jedna od najbogatijih država svijeta”, i nakon što je nedavno na HTV-u kazala da Hrvatsku vidi kao “čimbenika koji će aktivno sudjelovati u kreiranju američke vanjske politike”, prošlog je tjedna nadmašila čak i vlastitu maštu, kazavši da današnju Hrvatsku vidi kao zemlju tolerancije i zajedništva, pri čemu je za postizanje tih standarda zaslužna upravo – ona.

To je rekla Mislavu Bagi na Novoj TV. Zbog antologijskih dimenzija tog razgovora, vrijedi podsjetiti barem na onaj dio nakon što je Bago konstatirao da je preklani “dosta toga obećala” te je upitao koje je to izborno obećanje dosad ispunila.

“Izborna obećanja sam ispunila, prije svega koncept zajedništva”, kazala je Predsjednica mrtva-hladna, te samouvjereno nastavila: “Dakle, zajedništvo je počelo dominirati u javnom diskursu, za razliku od onih podjela…”

Zapanjeni Bago tu je uspio reći da se baš i ne bi složio s tom ocjenom, ali Predsjednica nije pristala izaći iz svog svijeta:

“Ja bih čvrsto stala na tome. Nema više onih uvreda, onih ponižavanja, nema podjela…”, rekla je šefica države, pa Bagi nije preostalo drugo nego da sugovornicu podsjeti na realnost. “A porast netolerancije, gospođo Predsjednice?” upitao je pristojno.

“Ne bih rekla da je došlo do porasta netolerancije, upravo suprotno”, kazala je Predsjednica odlučno, pa je Bago, u skladu sa starom narodnom poslovicom o pameti i popuštanju, uskoro prešao na druge teme.

Porazni izvještaj AI

Osobno, volio bih živjeti u svijetu u kojem prebiva Predsjednica. Dapače, volio bih da u toj “zemlji čudesa” žive i svi drugi građani Hrvatske. Štoviše, kad bi to što je Predsjednica rekla bilo istina, kao novinar bih se založio za ustavne promjene koje bi Kolindu Grabar Kitarović učinile doživotnom čelnicom države.

Ali svijet u kojem ona živi nema dodira sa stvarnim. Njenu sliku Hrvatske kao “zemlje zajedništva i tolerancije” stvarnost brutalno demantira svakog Božjeg dana.

Samo u zadnja dva tjedna fizički ili medijski napadnute su gotovo sve manjine u Hrvatskoj, kao i rijetki primjerci stranaca: od seksualne manjine u noćnom klubu do službenog glasila najveće etničke manjine u zemlji; od zagrebačkih navijača Hajduka do beogradskih navijača Partizana; od iračkog izbjeglice u Karlovcu, preko organizatora novosadskog Exita koji se s autom srpskih oznaka zatekao u centru Zagreba, do slavnog afroameričkog glumca koji snima u Dubrovniku. Uza sve to, ona ploča s nacističkim pozdravom još uvijek stoji u Jasenovcu.

Upravo je objavljen i godišnji izvještaj Amnesty Internationala – koji provodi monitoring ljudskih prava u 169 zemalja svijeta – gdje se za Hrvatsku ističe “jačanje nacionalističke retorike i govora mržnje usmjerenog protiv specifičnih skupina, posebno Srba, izbjeglica i migranata”, odnosno “porast broja slučajeva u kojima su mediji i javni dužnosnici oživljavali fašističku ideologiju iz prošlosti promičući korištenje provokativne ikonografije.” Jasno je da se ova zadnja sintagma odnosi i na ploču u Jasenovcu.

Tu jasenovačku ploču Predsjednici je spomenuo i Bago, na što je ona izrekla gramatički upitnu, ali historijski zanimljivu ocjenu da ploča s nacističkim pozdravom “nema apsolutno nikakve veze prema Drugom svjetskom ratu”. Očita je radikalna diskrepancija u doživljaju svijeta između naše Predsjednice i aktivista Amnesty Internationala: što je njima “oživljavanje fašističke ideologije iz prošlosti promicanjem korištenja provokativne ikonografije”, njoj je nešto “apsolutno nepovezano” s Drugim svjetskim ratom.

Laku noć, brončani nacisti!

A potom je Predsjednica pred Bagom izrazila čuđenje nad činjenicom da nacistički pozdrav kod poprišta nacističkog konclogora nekima predstavlja nacistički skandal.

“Ukoliko je statutom HOS-a to bilo regulirano, a prije toga nisu reagirali moji prethodnici, niti prethodne Vlade, zašto to sad odjednom postaje problem?” kazala je Predsjednica, lukavo se praveći nevješta. Jer, u stvarnosti, ploče s nacističkim pozdravom u Jasenovcu nije bilo za vrijeme njenih prethodnika, niti za prethodne Vlade. Ta ploča tamo stoji tek zadnja tri mjeseca.

Doduše, valja reći da operativno uklanjanje nacističkih obilježja ne spada u predsjedničke, već u premijerske ovlasti, u što smo se uvjerili onomad, kad je HDZ-ov premijer Ivo Sanader spomenike Mili Budaku i Juri Francetiću riješio u jednu noć: navečer je sazvao sjednicu Vlade i do ujutro su brončani nacisti bili ad acta.

No, da se u aktualnog premijera ne možemo pouzdati, potvrđuje Ivan Novosel iz Kuće ljudskih prava, kojeg su novinari N1 zamolili da komentira porazni Amnestyjev izvještaj o Hrvatskoj. “Vlada se naprosto odlučila oglušiti na mržnju i nasilje u hrvatskom društvu. Andrej Plenković, koji je osobno bio naglasio da je njegov HDZ centristički, jako je daleko otišao od te platforme i izgubio potpuno izgubio orijentaciju kad nisu maknuli ploču HOS-a u Jasenovcu”, kazao je čovjek.

Dakle, predsjednica nam živi u izmaštanom svijetu “zajedništva i tolerancije”, a premijer nam je “potpuno izgubio orijentaciju”. S takvim kormilarima, nema straha za hrvatski brod. U svakom slučaju, nema straha da ćemo se nedajbože nasukati. Mi smo se, naime, već nasukali.