Slobodna Dalmacija – 8.listopada, 2016
Katolički radikali ubacili su u višu brzinu. Sada je to već ozbiljna ofenziva, združeni napad dogmatskim granatama iz raznih artiljerijskih oruđa. Istodobno su napadnute dvije presudne bojišnice – visoko obrazovanje i žensko tijelo. Iz toga se lijepo vidi čega se dogmatski duh najviše boji.
Prvu liniju aktualne fronte čine Filozofski fakultet u Zagrebu te bolnice i klinike za ginekologiju u Vukovaru, Zagrebu, Šibeniku i drugim gradovima. Branitelji sekularne države zasad odolijevaju, ali nasrtaji su sve agresivniji, pa čovjek nema vremena slaviti male slobodarske pobjede.
Tako ni studentice i studenti zagrebačkog Filozofskog fakulteta, legendarne “skojevke neobrijanih nogu” i znameniti “boljševički sotonisti”, nemaju vremena slaviti odstup dekana Vlatka Previšića – čovjeka koji im je pod krinkom međufakultetske suradnje htio na fakultet uvaliti bogoslovne dogme i kanonsko pravo – jer im na prvu linije fronte već stižu novi previšići.
Ne samo što je “kalif poslije kalifa” na Filozofskom postao Previšićev dosadašnji zamjenik Željko Holjevac – čovjek koji je glasao za suptilno pretvaranje Filozofskog fakulteta u ispostavu Katoličko bogoslovnog fakulteta – nego im je v.d. prodekana za studente i nastavu postao profesor Marko Alerić, član zavjereničke katoličke organizacije Opus Dei.
Nakon tog imenovanja mnogi su podsjetili da je zagrebački rektor Damir Boras ove godine napravio još jedan ustupak radikalnoj desnici, kada je za voditelja Hrvatskih studija postavio profesora Marija Grčevića, koji je lani potpisao onu skarednu peticiju da se fašistički pozdrav domaćih kvislinga iz Drugog svjetskog rata “Za Dom spremni” službeno uvede u Hrvatsku vojsku, jer da to nije fašistički pozdrav nego starohrvatska operna arija, ili takva neka budalaština.
Pasivna agresija
Takvu je ekipu zagrebački rektor poslao u prve redove borbe protiv studenata: katoličke radikale i umivene NDH-nostalgičare. Zato na ovoj bojišnici ne smije biti opuštanja, jer sekularna antifašistička država se teško stječe, a lako gubi.
Druga fronta je otvorena pred bolnicama hrvatskih gradova, gdje katolički radikali psihički teroriziraju i gnjave žene koje su se odlučile na pobačaj, pokušavajući im izazvati grižnju savjesti i osjećaj krivnje – kao da tim ženama nije dovoljno psihički teško i bez njihova maltretiranja – što se u psihologiji naziva “pasivnom agresijom” te izaziva slične traumatične posljedice kao i prava agresija. U Šibeniku su otišli i dalje, pa su fizički napali novinara lokalnog Radio Ritma Valerija Baranovića, koji ih je u ime uznemirene javnosti došao pitati zašto gnjave pacijente.
Proteklih dana smo svjedočili da ovi radikalni elementi društva ne prezaju ni od otvorenih upada u sami bolnički prostor, čime bezobzirno krše neka od temeljnih ljudskih prava i više hrvatskih zakona, od onih o javnim okupljanjima do onih o pacijentovom pravu na privatnost. Sada se ispostavilo da su katolički aktivisti u kolovozu na svojim facebook stranicama objavili čak i ime žene koja je dolazila na pobačaj u jednu slavonsku bolnicu, čime su dodatno prekršeni hrvatski zakoni.
U ovoj tužnoj raboti radikalni aktivisti imaju potporu dijela bolničkog osoblja, koje im dojavljuje dolazak trudnica (još jedno kršenje zakona), a neki se zdravstveni radnici čak i fotografiraju s radikalima ispred bolnica, što je jasna i vrlo neugodna poruka svim nesretnim ženama koje su bile prisiljene donijeti tešku odluku o abortusu: zamislite kako se osjeća žena koja je došla u bolnicu napraviti pobačaj, a medicinske sestre koje bi joj trebale pomagati oko i nakon operativnog zahvata vidi u srdačnom razgovoru s ljudima koji nju drže ubojicom (nerođenog djeteta).
Poljska u mom srcu
Uprava KBC-a “Sestre milosrdnice” u zagrebačkoj Vinogradskoj ulici išla je toliko daleko da je novinare, kod njihovih zdravih reporterskih očiju, pokušala uvjeriti da se molitveni prizor koji su vidjeli unutar kruga bolnice zapravo nije odvio u bolničkom dvorištu nego u nekakvom eksteritorijalnom crkvenom prostoru unutar bolnice. Stoga je morao reagirati ugledni ginekolog Dubravko Lepušić, dugogodišnji liječnik bolnice u Vinogradskoj, koji je novinarima ukazao na stvarnu istinu:
“Vidi se na fotografijama da su u prostoru bolnice. To je čisti bezobrazluk, nikada toliko nisu bili u bolnici. Ovo je prvi put. Ne samo to, postavili su i štand unutar bolnice.”
A na novinarsku opasku da im je iz Ureda ravnatelja bolnice rečeno kako se molitvena grupa nalazi na prostoru crkve, doktor Lepušić je objasnio: “Crkvica je unutar bolnice. Pa zar je crkvica neovisni teritorij? Nije to veleposlanstvo nečije države.”
Nakon svega nabrojenog, teško se ne složiti s ovotjednom konstatacijom kolege Borisa Vlašića u Jutarnjem listu: “Nešto je monstruozno u shvaćanju svijeta na način kako to čine katolički aktivisti. Određivanje života drugima loša je imitacija Boga…”
No ne treba gubiti živce. Nekidan je sto tisuća ljudi u Poljskoj izašlo na ulice protiv tamošnjih fundamentalista, nakon čega su čak i konzervativni radikali u poljskoj vladi ustuknuli i stali se ograđivati od srednjovjekovnog pogleda na pobačaj. Dakle, može se.