Slobodna Dalmacija – 10.siječnja, 2017
Da smo mi u Njemačkoj bili prisiljeni primijeniti samo dio reformi i rezanja kao što je to bio slučaj u Grčkoj, već bi odavno došlo do narodnog ustanka’, rekao je Merkeličin zamjenik, čime je postavio dijagnozu suvremene Europe: ‘Tko ne sluša Tsiprasa, služat će Marine Le Pen’
U posljednje vrijeme njemačka kancelarka Angela Merkel jedna je od najnapadanijih političara u Europi. Mnogi njemački i europski političari oštro joj zamjeraju njenu politiku “otvorenih vrata” prema izbjeglicama i migrantima s Bliskog istoka i iz sjeverne Afrike. No ne i njezin zamjenik, vicekancelar Sigmar Gabriel, inače predsjednik njemačke Socijaldemokratske stranke (SPD): on kancelarku napada prvenstveno zbog – politike štednje.
U intervjuu za tjednik Der Spiegel, objavljenim u subotu, njemački kancelar izrazio je strah za budućnost Europske unije te ustvrdio da zbog njemačkog inzistiranja na mjerama štednje mogućnost raspada EU postaje realna.
“Znam kakvo je stanje unutar Europske unije i više nije nezamislivo da se ona raspadne”, izjavio je šef SPD-a za njemački tjednik, zaključivši kako je inzistiranje na politici štednje dramatično razjedinilo Europu.
“Jednom sam pitao kancelarku što misli što će na kraju više stajati Njemačku: da Francuzima popusti i dozvoli pola posto veći deficit ili da Marine Le Pen postane predsjednica. Odgovor mi duguje do dandanas”, rekao je Gabriel, optuživši tako Angelu Merkel za vidan i opasan porast desnog ekstremizma u Europi, koji prijeti rastakanjem Europske unije.
Premda njegov SPD sudjeluje u vladi s Merkeličinim demokršćanima (CDU), Gabriel u intervjuu nije nimalo štedio svog koalicijskog partnera i njegovu fiskalnu politiku.
“Da smo mi u Njemačkoj bili prisiljeni primijeniti samo dio reformi i rezanja kao što je to bio slučaj u Grčkoj, već bi odavno došlo do narodnog ustanka”, poručio je Gabriel, čime je indirektno prozvao i demokršćanskog ministra financija Wolfganga Schäublea, koji je bio glavni operativac u preklanjskom slamanju grčke Syrize i nametanju rigoroznih mjera štednje grčkom narodu.
Ispravljanje ‘krive Rajne’
Ovom posljednjom izjavom prvi čovjek njemačkih socijaldemokrata zapravo je dotaknuo suštinu europskog problema i ukazao na korijen sadašnjih nedaća Europske unije.
Jer pojava Syrize i njena pobjeda na grčkim izborima u siječnju 2015. godine bio je prvi artikulirani odgovor europske ljevice na višegodišnju krizu svjetskog kapitalizma, čije su se posljedice prelile na europske zemlje u vidu recesije i značajnog pada životnog standarda za velike slojeve stanovništva, a što je opet dovelo do porasta nepovjerenja prema tradicionalnom političkom establishmentu, oličenom u stranačkim duopolima u tim zemljama.
Prijedlog rješenja koji je ponudila Syriza nije podrazumijevao raspad Europske unije, već pravedniju i smisleniju raspodjelu dužničkog tereta, koja ne bi ugušila pojedina društva. Upravo zato su Syrizin pokušaj ispravljanja “krive Rajne” sa simpatijama pratili mnogi europski građani, ne samo oni s ljevice.
Međutim, kao što znamo, njemačka osovina sastavljena od kancelarke Merkel i ministra Schäublea brutalno je demolirala Syrizu prekinuvši dotok novca grčkim bankomatima, čime je natjerala Syrizinog čelnika Alexisa Tsiprasa da prihvati ekstremne uvjete štednje. Europski građani tako su zorno mogli vidjeti što ih čeka ako svoj demokratski glas na izborima dadu raznim Syrizama.
Stoga, nakon što “odgovor slijeva” nije prošao, građanima Europe je ostala samo jedna opcija – “odgovor zdesna”. A taj odgovor, za razliku od Syrizina pokušaja, itekako uključuje soluciju raspada Europske unije i povratak na sustav jakih nacionalnih država, sustav koji je doveo do oba svjetska rata u 20. stoljeću. Europska unija je i zamišljena i stvorena upravo zato da se ta ratna varijanta na tlu Europe više ne ponovi.
Uoči jednog drugog rata “Bijelo dugme” je pjevalo: “Tko ne sluša pjesmu, slušat će oluju.” Prevedeno na današnju političku situaciju, taj bi stih, kao dijagnoza suvremene Europe, mogao glasiti ovako: “Tko ne sluša Tsiprasa, slušat će Marine Le Pen.”