Slobodna Dalmacija – 12. siječnja, 2017

I RS i NDH su genocidne tvorevine, a razlikuju se tek imena naroda koji su bili njihove žrtve. Dok je vojska RS počinila genocid samo nad muslimanima u Srebrenici, NDH je genocid počinila nad Židovima i Romima, uz masovna ubojstva Srba

Nakon što je visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH Valentin Inzko usporedio Republiku Srpsku (RS) s kvislinškom Nezavisnom državom Hrvatskom (NDH), uznemirili su se republičkosrpski duhovi. Predsjednik tvorevine Milorad Dodik nazvao je Inzka “klaunom” i “simpatizerom nacističkih zločina u Drugom svjetskom ratu”, iz oporbene Srpske demokratske stranke poručili da je usporedba “neprihvatljiva i bezobrazna”, dok su iz također oporbene Partije demokratskog progresa (PDP) od Inzka zatražili ispriku.

“Nikad nećemo dopustiti da o RS-u tako govori i uspoređuje je sa zločinačkom NDH”, kazao je PDP-ov čelnik Branislav Borenović.

Pa da vidimo je li austrijski diplomat pogodio s ovom paralelom.

Prije svega: i RS i NDH su genocidne tvorevine. U tom smislu, razlikuju se tek imena naroda koji su bili žrtve tih genocida.

Dok je Haaški sud službeno utvrdio da je vojska RS počinila genocid samo nad muslimanima u Srebrenici – uz etničko čišćenje i masovna ubojstva muslimana i Hrvata na drugim područjima – NDH je genocid počinila nad Židovima (ubijeno 75% Židova koji su živjeli na području NDH, njih 30.000) i Romima (ubijeni gotovo svi koji su nađeni, njih 16.000), dok se u odnosu prema Srbima može govoriti o masovnim ubojstvima i etničkom čišćenju s elementima genocida (ubijeno 17% Srba koji su živjeli u NDH, njih 330.000).

Obje tvorevine imale su koncentracijske logore za pripadnike drugih naroda, kako NDH (Jasenovac, Gradiška, Jadovno itd.), tako i RS (Omarska, Manjača, Keraterm itd.). Iako je i jedne i druge logore karakterizirao neljudski odnos prema zatočenicima, stupanj smrtnosti u ustaškim logorima bio je znatno veći: samo u Jasenovcu ubijeno je, prema službenim podacima, 83.000 ljudi, gotovo kao u cijelom ratu u BiH pedeset godina kasnije.

Četnici u cajtnotu

Ako je Jasenovac najveće zlo NDH, Srebrenica je najveće zlo RS: tamo je, prema dosadašnjim spoznajama, ubijeno oko 8300 muškaraca. Već i ova usporedba zločina – koja kazuje da je u Jasenovcu ubijeno deset puta više ljudi nego u Srebrenici – indicira da je NDH bila surovija genocidna tvorevina nego RS.

Doduše, treba uvažiti i da su četnici u Srebrenici za genocid imali samo nekoliko dana, dok su ustaše u Jasenovcu raspolagali s četiri godine vremena.

Osim pravnog fakta da RS, za razliku od NDH, nije imala rasne zakone i logore za djecu – iako se prema nesrbima odnosila u istom “rasnom duhu” – nadmoć NDH u surovosti pokazuju i ostale brojke. U četiri godine postojanja NDH, prema podacima Vladimira Žerjavića – kojeg se drži najmeritornijim istraživačem žrtava WW2 na ovim prostorima – ubijeno je 623.000 ljudi, dok je pedeset godina kasnije u BiH ubijeno 97.000 (podaci sarajevskog Istraživačko-dokumentacijskog centra), odnosno 105.000 ljudi (Demografska služba Haaškog tužilaštva), i to najveći dio upravo na teritoriju Republike Srpske, pri čemu su dvije trećine žrtava muslimani.

Možemo, dakle, zaključiti da je – uz neosporne razlike u brojkama – suština RS i NDH jednako fašistička. Odnosno, kako je jedan nadahnuti komentator s weba zapazio: “RS = NDH, Dodik = Pavelić, Mladić = Maks Luburić, Srebrenica = Jasenovac”.

Možda bi se trebalo osvrnuti na jednu genocidnu nijansu razlike između RS i NDH, ako se kod teme genocida uopće smije govoriti o nijansama razlike. Naime, službena politika NDH je broj Srba u državi htjela svesti na potpunu nulu (“trećinu pobiti, trećinu protjerati, trećinu prekrstiti”), dok je vođa RS Radovan Karadžić govorio da u državi “može tolerirati do 10 posto nesrba”.

U svakom slučaju, i RS i NDH se temelje na etničkoj čistoći. Dok je na području RS prije rata živjelo 48 posto nesrba (mahom Hrvata i Bošnjaka), poslijeratni popis pokazuje da je Srba u RS sada čak 83 posto, uz svega 13 posto Bošnjaka, simboličnih 2,5 posto Hrvata i 1 posto ostalih. Sasvim dostojno tradicije etničkog čišćenja iz NDH, iako ponešto iznad “gornje granice nesrba” koju je odredio Karadžić.

Hrabri Srđan

Uostalom, Inzko nije ni prvi ni jedini koji Republiku Srpsku uspoređuje s NDH, a takvi glasovi dolaze i iz same Republike Srpske. Lani je istu usporedbu, u intervjuu za sarajevski portal Vijesti.ba, iznio banjalučki aktivist Srđan Šušnica, tumačeći kako je RS nastala voljom beogradske nacionalističke i udbaške elite, a ne srpskog naroda u BiH.

“Ljudi su krenuli da brane Jugoslaviju, legli s petokrakom JNA, a probudili se s kokardom. RS nije nastala kao autentična volja građana koji su živjeli na njenom teritoriju, jer se dobar dio Srba nije pitao ni za što, a dobar dio nesrba je istrijebljen s tog teritorija. Jedino što se pitalo Srbe jest da uzmu pušku ili tenk koji im je osigurao Beograd i da pucaju na svoje susjede i sunarodnike koje su prethodno kriminalni miloševićevski režim i propaganda dehumanizirali i prikazali kao tobože ‘historijske’ neprijatelje bosanskih Srba.”

Nakon što je ustvrdio da se “to što je Beograd činio zove fašizam” i da je RS “produkt tog fašizma”, ovaj hrabri intelektualac – koji je diplomirao kriminalistiku u Beogradu i pravo u Banja Luci, a u Ljubljani magistrirao kulturologiju – povukao je paralelu između Republike Srpske i NDH:

“Beogradski režim 90-tih i intelektualci Ćosićevog kruga su bosanskim i hrvatskim pravoslavnima, odnosno Srbima, uništili moralnu poziciju koju su oni stekli u Drugom svjetskom ratu, uvlačeći ih u jedan fašistički i genocidni projekt, kakav je uostalom bila i NDH. RS vam je kao neka vrsta postmoderne NDH”, zaključio je tada Šušnica, koji se u međuvremenu zbog prijetnji i pritisaka iz Banja Luke morao preseliti u Sarajevo.

Zbog istine o genocidu.

Čak i Mladić rekao: To je genocid

Da je Republika Srpska drugo ime za genocid, smatrao je čak i čovjek koji je taj genocid operativno proveo – zapovjednik vojske bosanskih Srba Ratko Mladić. General i ratni zločinac, kojemu se upravo sudi u Haagu, taj stav je izrekao na 16. sjednici Skupštine bosanskih Srba, održanoj 12. svibnja 1992. na Palama.

Naša novinarka Zdravka Soldić-Arar još je 2011. objavila u Slobodnoj Dalmaciji transkript s te sjednice, iz kojeg ćemo citirati dio Mladićevog obraćanja tadašnjem rukovodstvu bosanskih Srba, nakon što je ono u šest točaka izložilo mjere koje se moraju provesti u stvaranju Republike Srpske:

“Prema tome, mi ne možemo očistiti niti možemo imati rešeto da prosijemo samo da ostanu Srbi ili propadnu Srbi, a ostali da odu. Pa to je… to neće… ja ne znam kako će gospodin Krajišnik i gospodin Karadžić objasniti svijetu. To je, ljudi, genocid.”

Inače, na toj sjednici Skupštine bosanskih Srba biralo se rukovodstvo Republike Srpske te je donijeta odluka o formiranju Vojske RS, a za načelnika glavnog štaba izabran je upravo general Mladić.

Brojke smrti

Od 623.000 žrtava NDH, Žerjavić donosi da je najviše bilo Srba (322.000), a potom Hrvata (192.000), Muslimana (77.000), Židova (26.000) i Roma (16.000), pri čemu za Hrvate navodi da ih je 50.000 umrlo na ustaško-domobranskoj strani, a ostali kao žrtve nacista, fašista i ustaša.

S druge strane, među žrtavama rata u BiH 1992.-1995., prema haaškom popisu, najviše je bosanskih muslimana (68.000), potom Srba (23.000), Hrvata (9.000) i ostalih (5.000).