IDEOLOŠKI PROFIL PAPE FRANE

‘Deset godina nakon globalnog financijskog sloma svijet je propustio priliku izgraditi pošteniji ekonomski poredak’, stoji u vatikanskom dokumentu koji je Kongregacija za nauk vjere, uz odobrenje pape Frane, objavila u četvrtak

Papa Frane opet je napao svjetski kapitalizam. „Deset godina nakon globalnog financijskog sloma svijet je propustio priliku izgraditi pošteniji ekonomski poredak“, navodi se u najnovijem vatikanskom dokumentu „Ekonomska i financijska pitanja“, koji je Kongregacija za nauk vjere, uz odobrenje pape Frane, objavila u četvrtak. 

Globalna financijska kriza, stoji u dokumentu, bila je „šansa za razvoj nove ekonomije, obazrivije spram etičkih načela, s novom regulacijom financijskih aktivnosti koja bi neutralizirala njezine predatorske i spekulativne dimenzije“. Međutim, umjesto razvoja nove etične ekonomije svijet se vratio „kratkovidnom egoizmu koji zanemaruje raspodjelu bogatstva i eliminaciju nejednakosti, toliko naglašenu u naše vrijeme“. Nije Thomas Piketty, nego Jorge Bergoglio.

„Očito je da tržišta nisu sposobna upravljati samima sobom i da im je potrebna snažna injekcija morala i etike“, zaključuje papa u spomenutom dokumentu, potaknuvši staru dilemu o svom ideološkom profilu. Već pet godina, naime, praktično od prvog dana pontifikata, ovog papu prati glas da je marksist i komunist. Štoviše, neki drže da papa Bergoglio u današnjem vremenu, pored svih drugih svojih obaveza, obnaša i dužnost generalnog sekretara Kominterne. Tako zvuče njegove izjave.

Nije Marx, nego Bergoglio

Već u rujnu 2013., u jednoj od prvih homilija nakon što je preuzeo žezlo Svetog Petra, papa je u vatikanskoj kapeli Svete Marte oštro osudio najdublju srž kapitalizma: idolopoklonstvo prema novcu. „Ne može se služiti i Bogu i bogatstvu. Ne može se: ili jedno ili drugo! Novac je đavolji izmet“, citirao je tom zgodom stare crkvene oce iz 3. stoljeća, naglasivši svoju distinkciju od komunizma: „A to nije komunizam, to je čisto evanđelje! To su Isusove riječi.“

Krajem studenoga 2013. stav o kapitalizmu papa eksplicitno formulira u Apostolskoj ekshortaciji „Evangelii Gaudium“ (Radost Evanđelja). U tom programskom dokumentu nedvosmisleno osuđuje nesputani kapitalizam kao „novu tiraniju“ i „idolatriju novca“, odnosno „ekonomiju koja ubija“:

„Postojeći financijski poredak koji stvara nasilje i nejednaku raspodjelu bogatstva mora se promijeniti. Kako je moguće da nije vijest kad stariji beskućnik umre od neimaštine, a vijest je kad burze padnu za dva boda?“, zapitao se tada papa Frane, što mu je u određenim krugovima – od krupnog kapitala do konzervativnijih biskupa – priskrbilo komunističku etiketu.

No papa se tada nije zadržao samo na teorijskoj kritici kapitalizma, već je otvoreno zazvao Gospodina da intervenira, na način da pošalje na Zemlju novu garnituru političara „koji će zaliječiti rane što ih je kapitalizam nanio narodima“.

„Molim Gospodina da nam podari političare koji će zaista biti uznemireni stanjem u društvu, narodu, životima siromašnih“, poručio je tada papa, dodavši kako glavni cilj nove politike mora biti radikalna promjena sistema: „Sve dok se problemi siromašnih radikalno ne riješe odbacivanjem apsolutne autonomije tržišta i financijskih spekulacija, sve dok se ne napadne strukturalni uzrok siromaštva, neće biti rješenja za svjetske probleme.“ Nije Karl Marx, nego Jorge Bergoglio.

Kapitalizam – prvi oblik terorizma

„Revolucionarni vjetar pape Frane zapuhao je prema Wall Streetu i ideološkim osnovama kapitalizma“, pisao je tada talijanski list „La Repubblica“, dok je liberalni britanski „The Economist“ poručio da „ne razumije papinu poruku“, budući da „upravo slobodno tržište omogućava slobodu pojedinca“, za razliku od života u Sjevernoj Koreji „gdje režim ima jasan plan za svakog stanovnika“.

No papa se nije dao zbuniti analogijom s Kimom. U srpnju 2015. iz Bolivije je otvoreno pozvao narode Latinske Amerike da ustanu protiv kapitalizma, koji „porobljava pojedinca i ubija bratstvo“. „Kad kapital postane idol koji upravlja pojedincima i kad pohlepa za novcem predsjeda cijelim socioekonomskim sistemom, onda se društvo raspada. Govorimo o sistemu koji se više ne može tolerirati“, kazao je papa u La Pazu.

Slično je zborio i 2016. u Meksiku, kad je pred lokalnom kapitalističkom elitom – predstavnicima poslodavaca, biznismenima i poslovnim ljudima u Ciudad Juarezu – izjavio da će „Bog držati odgovornima robovlasnike naših dana koji iskorištavaju radnike“. Iste godine jasno se odredio i u Poljskoj: „Terorizam raste tamo gdje je novac Bog i gdje je novac, a ne osoba, u središtu ekonomije. To je prvi oblik terorizma. To je temeljni terorizam protiv cijelog čovječanstva. O tome treba govoriti.“

Imamo, dakle, cijelu nisku materijalnih dokaza da papa doista govori kao da je generalni sekretar Kominterne. Stoga, pogotovo jer je odrastao u Argentini, nerijetko ga se povezuje s latinoameričkom „teologijom oslobođenja“, koja je bila (i ostala) u povijesnom savezu s političkom ljevicom.

Bolji poznavatelji, međutim, drže da papa svjetonazorski dolazi iz „teologije naroda“, argentinske nenasilne inačice „teologije oslobođenja“, koja osudu kapitalizma ne bazira na klasnoj, marksističkoj osnovi. Papa se o tome odredio još u rujnu 2015., na putu iz Kube u SAD: „Nikad nisam rekao nešto što nije dio socijalne doktrine crkve. Možda odajem dojam da sam pomalo ljevičar, no to bi bilo pogrešno tumačenje.“

Ako valja precizirati papin ideološki profil, možemo tek naslutiti da on ideološki potječe iz one „zajedničke zone“ borbe za socijalnu pravdu u kojoj se preklapaju učenja dvaju mudrih Židova – Krista i Marxa.